NAJNOVIJE


VREMEPLOV

LOKALNE AFERE U GLASU ISTRE NA DANAŠNJI DAN 1970. GODINE: Pula u novogodišnjoj noći kao Divlji zapad


Petar Prilinčević rekao je da se u Puli nije toliko pucalo iz vatrenog oružja ni prvih godina poslije rata, Josip Posavec smatra da je revolver postao stvar društvenog prestiža, a Anton Višković ne bi imao ništa protiv oružja da ljudi nisu skloni alkoholu * Ako u Poreču ne glasate kako direktor želi - otkaz

U Turističkom društvu Pical u prosincu 1969. održan je referendum o integraciji s porečkom Rivierom ili sa zagrebačkim Generalturistom. Referendum je propao, ali je ukazao na problematičan odnos uprave s radnicima. Jer, tko nije glasao po želji direktora iz Zagreba, s novom 1970. morao se suočiti s otkazom.

Novinar V. Potočnik u Glasu Istre od 13. siječnja 1970. objavio je tekst "Ako ne glasate kako direktor želi.." u kojem je iznio da su otkaze dobili radnici koji su se na referendumu izjasnili protiv interesa rukovodećih ljudi. A interes im je bio spajanje s Generalturistom . Direktori Picala, koji je imao sjedište u Poreču, sjedili su u Zagrebu, a integracijom s porečkom firmom izgubili bi povlastice poput dnevnica i naknada za odvojen život.

Otkazi za tri radnika

Na referendumu nijedna strana nije dobila natpolovičnu većinu, za Rivieru je glasalo devet radnika, za Generalturist osam, a zbog poništenja jednog listića slučaj je završio na sudu. Do suda su stigli i otkazi dvojici radnika na određeno, čiji je ugovor naprasno prekinut nakon izjašnjavanja. Trećem je radniku telegram o otkazu stigao iz Zagreba!

"I on postaje 'višak' radne snage. Da ironija bude veća, njega je za konobara školovao upravo taj Pical i jedini je kvalificirani konobar tog poduzeća. Tko je na redu?", pisao je Potočnik prije 49 godina. Afera je išla i dalje: uvjet na natječaju za direktora bio je poznavanje francuskog jezika, iako je te godine Picalu isticao ugovor s francuskim partnerom. Zanimljivo, upravo je dotadašnji v.d. direktor od stranih jezika govorio upravo francuski!

Alko-test za pištolj

Na jugu Istre bili su drugi problemi - Pula je za Novu godinu odjekivala kao Divlji zapad! To saznajemo iz teksta Davida Marijana Fištrovića "Alko-test za pištolj" u kojem je pisao o opasnoj pucnjavi iz vatrenog oružja na pulskim ulicama.

"Iz godine u godinu u Puli se sve opasnije i sve masovnije puca iz vatrenog oružja, a praznična raspoloženja pretvaraju se u vatromet tanadi. Smrtonosno veselje za sada još nije nikoga otpremilo u vječno počivalište, ali ako se veseljaci s pištoljem u džepu budu ovim tempom i dalje širili, dan kada se može očekivati tragedija nije daleko. To su pokazali netom minuli praznici. Usred Pule, u samom centru grada, neki su građani veselo istrčali na ulicu. Međutim, kada im je oko ušiju počela zviždati bojeva tanad, vratili su se zavidnom brzinom u svoje stanove", pisao je Fištrović i proveo anketu među Puljanima.

Službenik Petar Prilinčević rekao je da se nije toliko pucalo ni prvih godina poslije rata. Radnik Ivan Bakić uzvratio je pitanjem protiv koga se ljudi danas naoružavaju. Podoficir Josip Posavec smatrao je da je revolver postao stvar društvenog prestiža. Radnik Vlado Bajić kazao je da vlasnici oružja nisu ni blizu oporezovani kao vlasnici vozila, a radnik Anton Višković ne bi imao ništa protiv oružja da ljudi nisu skloni alkoholu. Penzionerka Bojka Popović smatrala je da je pištolj u kući opasniji po ukućane nego po provalnika, podoficir Milomir Radosavljević tvrdio je da treba revidirati i dobro provjeriti zdravstvene i moralno-političke kvalitete naoružanih civila, radnik Donato Družeta još nije čuo da je neki od takvih tim oružjem svladao kakvog razbojnika, a tehničar Branko Paić kazao je da su nadležni izgubili svaki kriterij jer oružje dobivaju i neodgovorni. A jedan od tih neodgovornih bio je i 47-godišnji P. B. iz sela Žužići kraj Pazina, koji je pijan u selu Rajki okinuo iz pištolja na M. S.-a, na pragu njegove kuće. Pištolj je zatajio pa ga je M. S. uz pomoć oca razoružao i prijavio policiji.

Nema kruha nedjeljom

Problem u Puli bio je i nedostatak kruha u nedjelju.

"Puljani su bez uspjeha obilazili i najzabitije prodavaonice kruha na periferiji. Jedino ga je u prodavaonici na Verudi bilo dovoljno. Stanovnici ostalih dijelova grada uglavnom su izvisili", pisao je urednik i novinar Ljubomir Rakočević. Nestašicu je pokušao objasniti direktor Puljanke Anton Debeljuh.

"Odgovorna osoba u pekarskom pogodnu izdala je nalog da se za nedjelju ispeče 9,5 tona, što je 2,5 tone manje nego je potrebno. Saznao sam da kruha nema dovoljno već u 7 sati i pohitao u poduzeće da učinimo što se može učiniti. Ispekli smo još tonu i pol i stavili ga u prodaju do 10 sati. Opravdanja za nedjeljnu nestašicu kruha nema", rekao je direktor. (Zvjezdan STRAHINJA)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU
Podijeli: Facebook Twiter
Više iz rubrike