Otkad je u jesen 2019. u Hrvatsku došao nuncij, mons. Giorgio Lingua, titularni nadbiskup Tuscanie (Lazio), rođen 1960. u Fossani (Italija), dogodilo se nekoliko biskupskih imenovanja, od kojih je posljednje ono Janjevca don Roka Glasnovića, svećenika Šibenske biskupije, kojeg je papa Franjo imenovao novim dubrovačkim biskupom. Don Roko je naslijedio mons. Matu Uzinića, koji je u Linguinom mandatu imenovan za riječkog nadbiskupa koadjutora. Izbor don Roka za novog dubrovačkog biskupa nije bio očekivan, a nuncij Lingua provodio ga je tiho. Zacijelo je pritom bila važna i uloga biskupa Uzinića, koji Glasnovića poznaje još dok mu je bio rektor u Bogosloviji, a posljednjih godina i kao člana Vijeća HBK za život i obitelj, kojem predsjedava.

Mons. Uzinić naslijedit će mons. Ivana Devčića, koji će iduće godine proslaviti 75. rođendan.

Kutlešin nasljednik

Potraga za Uzinićevim nasljednikom u gradu sv. Vlaha potrajala je više od godinu dana, a više od toga čeka se imenovanje novog porečkog i pulskog biskupa: od rujna 2020. godine kada je mons. Kutleša preuzeo službu nadbiskupa koadjutora splitsko-makarskog. Tada ga je papa Franjo postavio za apostolskog administratora Porečke i pulske biskupije. Mons. Kutleša naslijedit će nadbiskupa Marina Barišića, koji u ožujku puni 75 ljeta.

Kako nadbiskup Kutleša već dulje vrijeme djeluje na relaciji Split - Poreč, očekivano je da će uskoro i to upražnjeno biskupsko mjesto biti popunjeno. U postupku imenovanja istarskog biskupa to se zacijelo neće dogoditi bez učešća. Naravno, prvi će i glavnu riječ u preporuci papi Franji koga imenovati biskupom imati nuncij u Zagrebu mons. Giorgio Lingua. Nadbiskupa Kutlešu uvažit će već i zato što je do imenovanja porečkim i pulskim biskupom koadjutorom s posebnim ovlastima, godine 2011., bio pet godina u službi Kongregacije za biskupe, praktički ministarstva za biskupe. Bez riječi neće ostati ni nadbiskup Uzinić jer će on, kada naslijedi mons. Devčića, nositi i titulu metropolita i bit će "šef" porečkom i pulskom biskupu. U Riječku mitropoliju spadaju još Krčka i Gospićko-senjska biskupija. Zanimljivo je da ove dvije biskupije za ordinarije imaju redovnike: krčki biskup Ivica Petanjak je franjevac kapucin, a gospićko-senjski biskup Zdenko Ivan Križić karmelićanin.

I jedna usputna vijest: papa Franjo primio je u audijenciju, u ponedjeljak, 7. veljače, nuncija mons. Lingua. Samo toliko. Nije poznato o čemu su Papa i nuncij razgovarali. Ako su se dotakli aktualnih tema, primjerice, kanonizacije bl. Alojzija Stepinca ili bl. Miroslava Bulešića, tema razgovora mogla je biti i imenovanje porečkog i pulskog biskupa.

Za mandata nuncija mons. Linguae, koji je šesti predstavnik Svete Stolice u Hrvatskoj od njezine samostalnosti (Giulio Einaudi, Francisco-Javier Lozano Sebastián, Mario Roberto Cassari, Alessandro D’Errico, Giuseppe Pinto), ustoličen je novi križevački vladika, mons. Milan Stipić (r. 1978.), biskup Grkokatoličke crkve u Hrvatskoj. Biskupsko imenovanje i ređenje uslijedilo je i u Hvaru, gdje je Hvarsku biskupiju preuzeo dotadašnji svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije, solinski župnik mons. Ranko Vidović (r. 1961.).

Biskupi pred mirovinom

Prvi biskup koji je to postao otkad je Lingua nuncij, bio je Bože Radoš (r. 1964.), treći po redu varaždinski biskup, koji je naslijedio Josipa Mrzljaka, a prvi je biskup bio mons. Marko Culej (1938.-2006.).

Od jeseni 2019. još je nekoliko hrvatskih prelata preuzelo biskupske službe u mjesnim crkvama u BiH te u Crnoj Gori i Srbiji. Zacijelo se u slučaju mons. Petra Palića i mons. Fabijana Svaline za mišljenje pitalo i nuncija Lingueu. Mons. Petar Palić (r. 1972.) s Hvara se preselio u Mostar, a iz Mostarske biskupije na čelo Kotorske biskupije, kao član kolegija biskupa Splitske metropolije, stigao je mons. Ivan Štironja (r. 1960.). Usto, za biskupa Subotice u Vojvodini zaređen je hrvatski svećenik mons. Slavko Večerin (1957.), iz redova domaćega klera, dok je mons. Fabijan Svalina (r. 1971.), svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, bivši ravnatelj Hrvatskog Caritasa i Hrvatske katoličke mreže, preuzeo službu novog biskupa Srijemske crkve.

Nunciji su po svojoj službi najvažniji u procesu izbora novih biskupa, oni na terenu propituju o kandidatima, šalju imena potencijalnih kandidata rimskoj Kongregaciji za biskupe, koja onda priprema teren papi prije donošenja odluke o imenovanju. Prvi koji kontaktira svećenika odabranog za biskupa i traži njegovo prihvaćanje je nuncij koji onda o tome obavještava Svetu Stolicu. Ustaljeno, prigodom biskupskog ređenja nuncij je taj koji narodu pokazuje i čita bulu o imenovanju.

Nuncij Lingua je odradio dobar broj imenovanja novih biskupa. Sad je na potezu izbor novog biskupa za Poreč i Pulu, a potom treba birati nasljednike na biskupskim stolicama u Požegi i Zadru. Papa Ivan Pavao II. imenovao je 1997. godine mons. Antuna Škvorčevića (r. 1947.) prvim požeškim biskupom. Zadarski nadbiskup Želimir Puljić, četvrti predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, rođen također 1947., ispunjava kanonske godine (75) i obvezatan je papi ponuditi ostavku.

Za dubrovačkog biskupa Puljić je zaređen 1990., a za zadarskog nadbiskupa 2010. godine. Naslijedio je mons. Ivana Prenđu (1996.-2010.), koji je na početku Domovinskog rata, od siječnja 1992. do lipnja 1993. privremeno preselio nadbiskupsko sjemenište Zmajević u Pazin. Zajedno sa sjemeništarcima dvije je školske godine boravio u zgradi pazinskog sjemeništa.

Zadarskim nadbiskupom koadjutorom imenovao ga je papa Ivan Pavao II. 1990. godine. A nadbiskupiju je preuzeo 1996. godine, kada je umirovljen nadbiskup Marijan Oblak (1919.-2008.).

Bozanićev odlazak

Velika želja nadbiskupa Prenđe bila je da Zadarska nadbiskupija izađe ispod jurisdikcijskih skuta Svete Stolice i priključi hrvatskoj crkvenoj matici. Povijesne okolnosti pripojile su Zadar izravno Vatikanu, a mons. Prenđa marljivo je radio na tome da zbog novih okolnosti u hrvatskoj povijesti vrati Zadar doma. To se moglo riješiti, ali biskupi okolnih biskupija nisu se htjeli udružiti s njegovom nadbiskupijom u metropoliju. Mons. Prenđa u više je navrata i papi Benediktu XVI. i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji sugerirao osnivanje metropolije u Zadru. Osnivanjem đakovačko-osječke metropolije 2008. godine (sa sufraganskim biskupijama požeškom i srijemskom), ali ne i one u Zadru, HBK je mons. Prenđu potpuno ignorirala, a papino mišljenje ostalo je nepoznanica.

Zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, rođen je 1949. pa će papi podnijeti ostavku 2024. godine. Biskupom koadjutorom Krčke biskupije imenovan je 1989., a 1997. postaje zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom. Naslijedio je nadbiskupa kardinala Franju Kuharića. U Zbor kardinala Rimske crkve uveo ga je papa Ivan Pavao II. godine 2003. Od njegova imenovanja zagrebačkim nadbiskupom pa sve do naših dana prate ga "odlasci" i "smjene"; mediji su "sa sigurnošću" najavljivali da odlazi na novu funkciju u Vatikan, da ga papa smjenjuje i da je već imenovan njegov nasljednik (spominjao se biskup Poreča i Pule mons. Kutleša). Ništa se od toga nije dogodilo. Mons. Kutleša je doduše "smijenio" kardinala Bozanića, odnosno hrvatski biskupi izabrali su ga za predsjednika Komisije za odnose s državom, koju je funkciju do tada obnašao Bozanić. Isto se dogodilo i s izborom predsjednika HBK: nakon dva mandata (1997.-2007.) nadbiskupa Bozanića je naslijedio tadašnji đakovačko-srijemski biskup Marin Srakić, a njega 2012. godine zadarski nadbiskup Puljić.

Recimo još da je Hrvatska biskupska konferencija ustrojena 1993. a prvi predsjednik bio je zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Franjo Kuharić. HBK čini 17 (nad)biskupija koje tvore četiri metropolije: zagrebačku, splitsko-makarsku, đakovačko-osječku i riječku, uz samostalnu Zadarsku nadbiskupiju i Vojni ordinarijat.

Svi porečki i pulski biskupi

Prvi biskup ujedinjene Porečke i pulske biskupije bio je Antonio Peteani iz Gorice (1827.-1857.), prije toga porečki biskup (1826.-1830.). Naslijedio ga je Juraj Dobrila iz Velog Ježenja kod Tinjana (1858.-1875.). Slovenac Janez Nepomuk Glavina imao je ulogu dvostrukog nasljednika biskupa Dobrile: kad je 1875. Dobrila preuzeo Tršćansko-koparsku biskupiju, Glavina je imenovan porečko-pulskim biskupom, a nakon Dobriline smrti 1882. postao je tršćansko-koparski biskup. Kada se povukao u mirovinu 1896., papa ga je imenovao naslovnim nadbiskupom Peluzije u Periji, današnjem Iranu.

Slovenac Alojzija Marija Zorn bio je kratko na katedri sv. Maura, biskupom je posvećen u siječnju 1883., a već u lipnju iste godine imenovan je goričkim nadbiskupom. Talijan iz Cormonsa, Giovanni Battista Flapp na biskupskoj stolici u Poreču bio je 28 godina, od 1884. do 1912. Bio je, kažu njegovi biografi, razočaran što mu nije bila dodijeljena veća biskupija, primjerice, Gorička nadbiskupija koju je priželjkivao.

Kotoranin Trifun Pederzolli bio je najdugovječniji porečki i pulski biskup, od 1913. do 1941. - 28 godina. Biskupsku službu počeo je uoči Prvoga svjetskoga rata i veliku je skrb vodio za evakuirane Istrane, koje je i posjećivao u logorima gdje su bili smješteni. Posljednji biskup porečki i pulski u vrijeme kada je Istra bila u granicama Italije, bio je Rafael Mario Radossi, franjevac konventualac iz Cresa. Biskupijom je upravljao od 1941. do 1947. S većinom talijanskih svećenika napustio je Istru i odselio u Italiju; 1948. imenovan je nadbiskupom u Spoletu, preminuo je 1972.

Biskupska stolica porečke i pulske biskupije ostala je ispražnjena od 1947. do 1960. Dragutin Nežić, rodom iz Jastrebarskog, biskupom ostaje od 1960. do 1984. Naslijedio ga je Premanturac, svećenik-misionar Antun Bogetić (1984.-1997.), a njega tada rovinjski župnik Ivan Milovan iz Režanci (1997.-2012.) te konačno Dražen Kutleša iz Tomislavgrada (2012.-2020.), svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, u povijesti biskupije, prvi biskup koadjutor i to s posebnim ovlastima.

Povezane vijesti

• Najviše rošada svećenika na Labinštini
• Vlada darovala pulsku Vilu Idolu porečko-pulskoj biskupiji
• RAZRJEŠENJA I IMENOVANJA SVEĆENIKA U POREČKOJ I PULSKOJ BISKUPIJI: Novi župnici, upravitelji župa i vikari u Istri