Funtanjanski roditelji ustrajali su, borili i prosvjedovali sa zahtjevom da njihova djeca polaze hrvatsku školu. Škola je u Funtani otvorena 1875. godine, ali kao mješovita s hrvatskim i talijanskim nastavnim jezikom, premda je tada u Funtani bio samo jedan Talijan. Završetkom rata, 1945. godine, otvara se u Funtani dvojezična šestogodišnja škola, potom postaje područna škola u sklopu vrsarske, da bi posljednji učenici u funtanjanskoj školi sjedili 2002./2003. godine kada je zatvorena
Početkom 70-tih godina 19. st. Funtanjani pišu vlastima o potrebi otvaranja škole na hrvatskom jeziku. Namjesništvo u Trstu odlučilo je otvoriti hrvatsku školu, ali je Istarski sabor u Poreču uspio promijeniti odluku pa je 1875. godine škola otvorena kao utrakvistična: hrvatsko-talijanska. Nikome nije bilo jasno za koga, jer je u Funtani u to vrijeme samo jedan Talijan. U školi su postavljeni učitelji koji nisu poznavali hrvatski jezik. Hrvatske obitelji neće puštati djecu u školu, što neće smetati učiteljici Giuseppini Werbitz da 1909. napiše kako hrvatska sekcija nije otvorena zbog nedostatka upisnika.
Pismo zastupniku Vjekoslavu Spinčiću
Na pritisak roditelja Zemaljska vlada, na prijedlog C. k. kotarskog školskog vijeća, na sjednici 6. ožujka 1883., donijela je odluku da se u Funtani uvede talijanski kao nastavni, a hrvatski kao obvezan predmet. Kako učitelji ne znaju hrvatski, a na talijanskom se nema za koga podučavati, roditelji nastoje da škola bude sistematizirana kao škola s hrvatskim nastavnim jezikom. S tim zahtjevom Funtanjani su se obraćali na razne adrese: Kotarskom školskom vijeću u Poreču, Pokrajinskom u Trstu, Ministarstvu za bogoštovlje i nastavu u Beču. Sve uzalud. Konačno su se obratili saborskom zastupniku Vjekoslavu Spinčiću.
Marko Čerlenko poslao je u ime roditelja zastupniku Spinčiću 1. listopada 1885. godine pismo u kojem piše: "Velepoštovani Gospodine i prijatelju. Selo Fontana u kotaru političkom od Poreča sačinjava 342 dušah. Otci obitelji podpisani u molbenici su svi samostalni gospodari od obitelji i veći broj od njih imadu djecu za školu, drugim reste djeca gori. U okrugu Fontanskom je broj djece dužne pohagjati školu 17 muških i broj 35 ženskih. Uručena nam je molbenica od 28/8 1885 na 10.toga Septembra 1885. Na odjašnji školi je samo broj 1 jedna naučiteljica - ženska. U Fontani živi jedan Talijan Lombardac, koji je podložnik talijanski i hodi na talijanske vojne vaje u Italiju, i neime djece za školu. Vam se liepo priporučamo svi Fontanci…”.
Ni Spinčićeva intervencija nije pomogla. Dapače, Pokrajinsko školsko vijeće preinačilo je svoju raniju odluku i umjesto da utrakvistična škola bude definirana kao hrvatska, definirana je kao talijanska.
Naša sloga o školi u Funtani
Naša sloga, prve hrvatske novine u Istri, u više je navrata pisala o školi u Funtani. Godine 1883., u broju od 16. siječnja, u vijesti „Iz Fontane, kod Poreča“, piše da je vrsarski načelnik poslao župniku dekret u kojem mu nalaže da mora u školi, „gdje nije nijednog Talijana, predavati vjeronauk u talijanskom jeziku“ i to „jako razljuti i iznemiri naše pučanstvo“. U članku „Pučka škola u Funtani“, 14. travnja 1889., stoji da Funtanjani hoće da djeca „uče Boga moliti, čitati i pisati u našem materinskom jeziku". Izvješćuje da je 25. ožujka te godine, nakon što je neko vrijeme škola bila bez učitelja, otvorena čisto talijanska škola. Učitelj, Talijan, ne zna ni riječi našega jezika. "Na zvono zvoneće u školu nije došlo nijedno dijete. Jedva kad je naš župan obtrčao sve kuće, sbralo se jih je kakvih 15 umjesto 50. Na pitanje: ča vas je danas g. učitelj naučija u školu, odgovarala su djeca: je neč predika, ma nismo mu mogli kapit", piše Naša sloga.
Četrdeset i dvoje Funtanjana potpisalo je predstavku koju su 25. veljače 1921. godine uputili generalnom civilnom komesarijatu u Trstu: traže nastavu na hrvatskom jeziku i da u Funtanu vrate protjeranu hrvatsku učiteljicu Anticu Gašparini. Učiteljica Antica Gasparini (Gašparini) rođena je 1897. godine u selu Prašćari kod Višnjana. Među prvih je šesnaest maturantica 1916. godine Privatne ženske učiteljske škole u Pazinu. Na službi u Karojbi bila je od 1918. do vjerojatno 1920. godine, kada je prešla u Funtanu za školsku godinu 1920./21.
Iz predstavke je vidljivo da su vlasti udovoljile molbi Hrvata iz Funtane tako što su u dvojezičnoj školi (hrvatski i talijanski) namjestili učiteljicu Anticu Gašparini. No, ona je pod pritiskom "četvorice neovlaštenih pojedinaca" morala napustiti mjesto "prije nego li je škola započela". Zbog toga su potpisnici predstavke zamolili vlasti da vrate učiteljicu u Funtanu, jer je to "čvrsta volja naroda".
Nije jasno je li vraćena u Funtanu, ali je 1922. godine nalazimo na popisu učitelja u školi u Veprincu. Prema usmenoj predaji, i nju je zahvatilo čišćenje za režim nepodobnih učitelja tako da je 1925. ili 1926. godine mogla biti premještena (internirana) u unutrašnjost Italije. Jedna ulica u Funtani nosi njezino ime i prezime.
Gentilovom reformom 1923. godine ukinuta je nastava na hrvatskom jeziku u svim školama u Istri, pa tako i u Funtani. Porečki potprefekt izvještava pokrajinskog inspektora 7. siječnja 1924. da na njegovu području nije trebalo primijeniti dekret o talijanskom nastavnom jeziku, jer da je u svim školama nastavni jezik isključivo talijanski. Potkraj 30-tih godina općina Vrsar ima šest škola: u Vrsaru, Funtani, Flengima, Gradini, Sv. Lovreču i Krunčićima, a od 1938. i u Voštenima i Orbanima.
Škola u samostalnoj Hrvatskoj
Od jeseni 1945. škola u Funtani djeluje dvojezična šestogodišnja, s odjeljenjem na hrvatskom i talijanskom jeziku; talijansko odjeljenje ukinuto je školske godine 1951./52. Prvi učitelji bili su Bernarda Janko (r. 1919. u Puli) i Zvonko Šerbedžija (r. 1923., Podravske Sesvete). Školom od 1945. do 1958. godine upravljaju: Bernarda Janko (Laković), Ana Božić, Marica Japundžić, Anka Vuković, te Božo Štifanić. Talijanska odjeljenja vodi Livia Borri, 1946./47., potom Nadia Tessaris, a onda do 1951./52. školske godine Letizia Bosich (Štifanić).
Školske godine 1959./60., zbog manjeg broja učenika, škola je priključena vrsarskoj kao područna. U školi rade Igor Lukež iz Kutine te Božo Štifanić koji je 1951. završio Učiteljsku školu (Čakovec-Pula).
Školske godine 1961./62. radile su u kombiniranim razredima III.-IV. Ljerka Pavlović (35 učenika) i Ljuba Sabljić I.-II. (43 učenika). I jednoj i drugoj Narodni oslobodilački odbor Poreča dao je otkaz 1. ožujka 1962. U područnom odjelu u Funtani zaposlena je razredna nastavnica Ljubica Grganić; u kombiniranom razredu I.-IV. sjedi 41 učenik. I ona je 1968. godine dobila otkaz.
Da bi se poboljšala nastava, školske godine 1964./64. spojeni su peti i šesti razred iz Gradine i 4. razred iz Funtane. Od školske godine 1971./72. nastava se izvodi samo u Vrsaru; ukinuta je područna škola Gradina, a privremeno i područna škola Funtana.
U školu u Vrsar, koja školske godine 1982./83. ima 251 učenika u jedanaest odjeljenja, iz Funtane putuje 49 učenika, a 1987./88. Funtana ima 55 učenika putnika.
Matična OŠ Vladimira Nazora u Vrsaru početkom Domovinskog rata, 1990./91. školske godine, u svom sastavu opet ima Područnu školu Funtana: otvorena je kako bi se rasteretila matična škola, koja ima 312 učenika u 16 odjeljenja. U Funtani je otvoreno jedno odjeljenje prvog razreda s 13 učenika. Nastavnica je Jela Biočić. Ravnatelj OŠ Vladimira Nazora u Vrsaru Antun Matasović u Spomenici 1992. godine je zapisao: „U školskoj 1991./92. godini redovna nastava počela je 9. rujna 1991. a završila 19. lipnja 1992. Odlukom Kriznog štaba općine Poreč zbog agresije na RH nastava je prekinuta u dva navrata: 4. 10. do 10.10 1991. i 23. i 24. 12. 1991. kad je bombardiran grad Vrsar od strane okupatora, tzv. JNA“.
Područna škola u Funtani 1991./1992. godine u kombiniranim odjelima ima 18 učenika: 6 učenika u I. odjelu, 12 u drugom odjelu. Iduće školske godine nastavnica Roberta Sladoljev ima 18 učenika u dva odjela (prvi i drugi), a nastavnica Sanja Oplanić 16 učenika u čistom (trećem) odjelu. Školske godine 1993./94. Funtana već ima 40 učenika u dva kombinirana odjela: I.–II. odjel 19 učenika, III.–IV. razred 21 učenik. Idućih godina broj učenika u kombiniranim odjelima raste ili je ustaljen: 49 učenika 1995. godine, 44 učenika 1996. godine, 43 učenika 1997. godine. U tom razdoblju nastavnice su Roberta Sladoljev, Sanja Oplanić, Sanja Sabati, Elena Morelato.
U školskoj zgradi smješteno je 2001. godine odjeljenje dječjeg vrtića. Drugo školsko odjeljenje smješteno je u jednoj prostoriji Mjesnog odbora. Ukupno ima 24 učenika: I. razred četiri učenika, drugi deset, treći četiri i četvrti razred šest učenika. Nastavnice su Roberta Sladoljev i Sanja Sabatti. U imeniku učenika Područne škole Funtana, posljednje školske godine 2002./03., piše da su prvi razred polazili: Lana Lucia Bilandžić, Ana Liović, Glorija Liović, Goran Ševo, Nerisa Radmani; drugi razred: Mihaela Beaković, Ante Liović, Karlo Liović; treći razred: Anamaria Bilandžić, Filip Bilandžić, Marino Ciceran, Nikola Horvat, Sara Josić, Marko Liović, Fiama Milani, Marko Pršurić, Marin Ševo, Martina Šimić.; četvrti razred: Danijela Bijelić, Marija Bilandžić, Paulo Štifanić. Nastavnice su Roberta Sladoljev, Elena Morelato, Sanja Sabati, Melita Antolović, Ksenija Rogović. Potpuno opremljena nova školska zgrada (adaptirani objekti porečke Riviere: bivši restoran, market i kinodvorana) svečano je otvorena 6. rujna 2003. godine. Ravnatelj je prof. Ante Cukrova, koji je te godine otišao u mirovinu; naslijedila ga je Sanja Oplanić, a od 2005. do 2018. ravnatelj je Esad Mujakić, kojeg je naslijedila Debora Cukola Zeneral.
Otvaranjem nove školske zgrade u Vrsaru, zatvorena je područna škola u Funtani. Funtanjanski đaci opet putuju u Vrsar.