Uz velebnu Arenu, nekadašnji rimski kamenolom u Vinkuranu iz kojeg je dijelom Arena i izgrađena, postao je jedinstvenom antičkom pozornicom, kakvih u Europi gotovo da i nema. Ovaj projekt priča zanimljivu i lijepu priču i ovoga ljeta jer je upravo unatrag nekoliko dana u tom okruženju nastupala pjevačica Doris Dragović u sklopu Trećeg festivala Rocks&Stars. Vinkuranska atraktivna pozornica, prigoda je za razotkrivanje sličnih antičkih kamenoloma na tlu Istre.

Slijedim rad Katarine Šprem s pulskoga Sveučilišta "Rimski kamenolomi i prijevoz kamena u antičkoj Istri", koja uvodno piše: "Potrebe za kamenom u antičkoj Istri bile su velike, čemu svjedoči niz kamenoloma uz istarsku obalu, kao i onih u unutrašnjosti, za koje se smatra da su bili iskorištavani u rimsko doba na poluotoku. Iz njih je eksploatiran više ili manje kvalitetan vapnenac koji je mogao biti rabljen za gradnju velikoga broja rustičnih vila. S druge strane, mogao je biti namijenjen za širu distribuciju. U tu svrhu mogle su poslužiti ceste, čije pravce pružanja danas znamo samo otprilike. Via Flavia povezivala je Akvileju s Pulom, a neki smatraju da je njezin izdanak cesta koja se od Pule nastavljala do Tarsatike. No, daleko jeftiniji način prijevoza predstavljali su morski i riječni promet, a upravo je bogato razvedena zapadnoistarska obala pružala mnogobrojne uvale pogodne za sidrenje".

Istra je bogata površinskim naslagama kvalitetnog vapnenca. To su prepoznali već i Rimljani koji su ga eksploatirali s nekoliko položaja na Poluotoku. Neki se od antičkih kamenoloma spominju u literaturi zadnjih desetljeća, o čemu su pisali Ante Šonje i Robert Matijašić, dok nove tehnologije u arheologiji pomažu u otkrivanju kamenoloma koji su zarasli u vegetaciju i koji bi se terenskim pregledom teško vidjeli ili prepoznali. Takav je slučaj s kamenolomom u naselju Flengi na Poreštini koji je otkriven pomoću laserskoga skeniranja iz zraka.

Antički kamenolomi koji su ubicirani na istarskom poluotoku nalaze se neposredno uz obalu ili nedaleko od pretpostavljenih prometnica. Većina antičkih kamenoloma u Istri u krugu od dva kilometra ima jednu ili više antičkih luka ili pristaništa. Izuzetak čine kamenolomi podalje od mora u unutrašnjosti poluotoka: Šandalj (San Daniele), Marčana, Bale - Skačot i Flengi. Kamen iz ovih kamenoloma mogao se rabiti za izgradnju okolnih rustičnih vila, a ako je bio visoke kvalitete, mogao se kopnenim putem prevoziti do najbliže luke. Za Bale to su bile luke u uvalama Veštar ili San Polo, za Flenge uvala Valkanela između Vrsara i Funtane ili luka Vrsar, za Šandalj pulska glavna luka, a za Marčanu luka u Budavi.

Katarina Šprem nabraja antičke kamenolome na zapadnoj obali Istre, od Premanture do Tarske vale. Na istočnoj obali poluotoka Premanture u uvali Portić vidljivi su tragovi antičkoga kamenarstva. Na otočiću Šekovac (Mišnjak) nasuprot uvale Portić, također su zamijećeni okomiti izrezi koji ukazuju na vađenje kamena s toga mjesta. Tragova ima i na premanturskom rtu Mugli, nasuprot Vižule. U vrhu Medulinskoga zaljeva na otočiću Premanturski školjić gotovo je cijela južna polovica otoka odrezana kamenolomom.

Iz vinkuranskog kamenoloma kamen je rabljen za izgradnju najvećega dijela vanjskoga plašta pulskog Amfiteatra. Sačuvao je naziv Cave Romane, vjerojatno zbog samog značaja ili svijesti o starosti kamenoloma. Vinkuranski kamenolom nalazi se oko 500 metara od zaljeva Veruda, uz nagib terena koji je mogao olakšati transport kopnom do obale.

Na istočnom rubu Šijane u Puli vidljivi su tragovi vađenja kamenih blokova za izradu sarkofaga. Iz kamena koji se vadio na obroncima drage između Marčane i Mutvorana izrađena su nekolicina spomenika Pule i obližnjega Nezakcija. Brijunsko otočje također je bogato kvalitetnim kamenom. Zbog nalazišta monumentalnoga značaja, kao što je to rimska vila u Valkateni (uvala Verige), može se pretpostaviti da se kamen u antici vadio na nekoliko lokacija: u Valmadoni (Dobrika), zoološkom vrtu, Čufarovu kamenolomu, kamenolomu pod Gradinom te Kochovu kamenolomu, koji je ujedno i jedan od najeksploatiranijih na otočju.

Krećući se sjevernije uz istarsku obalu na tragove vađenja kamena nailazimo na rtu sv. Damjana, sjeverno od uvale San Polo. Kao i kamenolom na položaju Monte delle Arni, južno od Rovinja, nalazi se na vrlo pogodnom mjestu za transport kamenih blokova. Kod Rovinja na Montauru nalazi se najveći kamenolom u tom dijelu Istre koji se zbog pogodnog položaja vrlo blizu obale vjerojatno koristio i u antici, iako izravnih dokaza nema. Sjeverno od Rovinja u uvali Soline te na rtu Sv. Eufemija također se vadio kamen.

Na otočiću sv. Juraj kod Vrsara nisu se vadili veći kameni blokovi kamena, jer se kamenolom nalazi na strmini i uz plitku obalu što ga čini nepogodnim za ukrcaj velikih blokova. Na južnoj strani brežuljka Monteriko (Monte Ricco) također je bio kamenolom, kao i na otoku sv. Nikola kod Poreča, izuzetne kakvoće. Slojevi vapnenca debeli su i do osam metara. Dr. Ante Šonje smatra da je iz toga kamenoloma izvađen monolitni blok iz kojega je izrađena kupola Teodorikova mauzoleja u Ravenni.

Tarska vala je najsjevernije mjesto na zapadnoj istarskoj obali s kojega se mogao vaditi kamen za potrebe sjevernoga priobalja.

Povezane vijesti

• I Općina protiv kamenoloma u Gustoj Vali
• Vinkuranske Cave Romane postaje centar kulture i sporta
• Traže brisanje svakog traga zahvata u Gustoj vali