OTKRIVAMO

RAT PRIJE RATA U ISTRI: Titov prijatelj Josip Kopinič praćen je kao agent Sovjetskog Saveza

Josip Kopinić, snimak iz 1969. godine

Josip Kopinić, snimak iz 1969. godine


I u poznim godinama praćeni su veterani špijunaže poput Josipa Kopiniča. Iako je imao čin oficira Crvene armije, Kopinič je poslije rata ostao u Hrvatskoj, živio je u Puli sa ženom Stelom, grčkom komunistkinjom koju je upoznao tijekom školovanja u Moskvi tridesetih godina. Bio je direktor Uljanika – gdje ga je, zajedno s Titom, 1954. posjetio i Nikita Hruščov

Služba državne sigurnosti bivše države još je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća pratila dugogodišnjeg direktora Uljanika Josipa Kopiniča, te niz drugih stanovnika Istre zbog njihove stvarne ili izmišljene djelatnosti za strane obavještajne službe ili zbog tzv. „neprijateljskog djelovanja”. Kopiniča – najboljeg prijatelja Josipa Broza Tita – pratili su Centri državne sigurnosti iz Pule, Rijeke i Zagreba, te Prva uprava SDS-a Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove zbog sumnje da je još uvijek aktivan kao sovjetski agent, što je i bio u Drugom svjetskom ratu. Brojne druge građane pratili su zbog talijanskog, albanskog ili srpskog nacionalizma i iredentizma.

Ti se podaci mogu pronaći u poznatoj (ali neobjavljenoj) Rekonstrukciji Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove SR Hrvatske u vremenu 1980. do 30. svibnja 1990.. Nju su u lipnju 1997. za potrebe prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i tadašnjih obavještajnih službi izradili obavještajci Josip Perković i Jan Gabriš.

Rat prije rata

Čitava priča o rekonstrukciji i tadašnjem djelovanju „hrvatske Udbe”, odnosno Službe državne sigurnosti na području Hrvatske, Jugoslavije i inozemstva ovih je dana ponovno pod povećalom javnosti zbog gledane serije Hrvatske televizije „Rat prije rata”. Igrano-dokumentarna serija Miljenka Manjkasa problematizira upravo to razdoblje suvremene povijesti i djelatnost tajnih službi u razdoblju raspada SFR Jugoslavije do prvih demokratskih izbora u travnju 1990. godine i uspostave parlamentarne demokracije u Hrvatskoj 30. svibnja 1990. Naravno, televizijska serija bavi se najkrupnijim događajima i najpoznatijim javnim osobama iz tog presudnog historijskog razdoblja – što izaziva tjednu pažnju nekoliko stotina tisuća gledatelja koji je prate – ali je i povod da se analizira što je SDS, tajna policija komunističke Hrvatske, radila na području Istre, koju je pokrivao Centar SDS Pula, ali i republički te savezni organi.

Rekonstrukcija rada SDS-a dokument je na dvjestotinjak stranica u kojem se spominju operacije tajne službe prema vrstama opasnosti za tadašnji poredak. Opisana je „borba” protiv emigracije, nacionalizma, terorizma i stranih inozemnih službi, a kroz praćenje pojedinih osoba i institucija tadašnjeg režima. U spomenutom desetogodišnjem razdoblju, od početka osamdesetih godina, hrvatski SDS napravio je oko sedamdeset tisuća dosjea. Na godišnjoj bazi, u obradu je ulazilo između 600 i 1.500 osoba, dok je na otprilike jednakom broju i onih koji su prestali biti zanimljivi tajnoj službi.

Novine i radio pod paskom

Posebna pažnja posvećena je zaštiti pojedinih objekata, pa se naglašava kako je pod posebnom obavještajnom zaštitom bilo brijunsko otočje – iako njegov najpoznatiji žitelj, drug Tito, tada više nije bio među nama. U Puli je pod paskom bilo poduzeće Istrapublik, dok su mediji praćeni kroz nadzor nad riječkim Novim listom i regionalnim centrima Radio-televizije Zagreb.

Djelatnost SDS u Istri, odnosno Centra SDS Pula, precizno je zabilježena u spomenutom dokumentu. Zanimljivo je, doduše, kako se pulski obavještajci nisu bavili hrvatskim nacionalizmom, kojeg su pratili svi drugi republički centri SDS-a. Praćenje istaknutih disidenata i nacionalista, poput Tuđmana, Dobroslava Parage, Vlade Gotovca ili lidera masovnog pokreta Mike Tripala i Savke Dabčević-Kučar obavljali su centri u gradovima gdje su živjeli. Možda se Tuđmana pratilo kada je posjećivao brata Ivicu u Umagu, iako u seriji „Rat prije rata” sugeriraju kako je tobožnje izlete u Istru kasniji državni poglavar pretvarao u putovanja po europskim zemljama.

Pulski Centar SDS nije pratio zagovornike hrvatskog nacionalizma, pratio je prodor srpskog, talijanskog i albanskog nacionalizma. Suradnici – ili doušnici centara SDS-a poznati su samo pod obavještajnim imenima, jer „šifrarnik” koji ide uz Rekonstrukciju rada SDS-a nikad nije dospio u javnost. U Puli je u „suradničku mrežu” zavedeno nekoliko nadimaka – Maks, Rubi, Edgar, Vilim i Dora.

Operativna veza Jablan pulskog SDS-a pratila je Vitomira Ujčića zbog kontakta sa srpskim nacionalistima u osamdesetim godinama. (Ujčić je bio kazališni kritičar, publicist i povjesničar, školovan u Beogradu, autor nekoliko knjiga o Puli i antifašist, a umro je 1999. godine.)

Albanski nacionalizam i iredentizam praćen je kroz djelatnost centara u Zagrebu, Puli, Rijeci i u drugim gradovima, a u popis tridesetak praćenih i prisluškivanih osoba spadao je i Mahmut Bakali, tadašnji kosovski političar koji je praćen pod kodnom oznakom Mamba. Praćen je i dio „bogatih obrtnika” albanske nacionalnosti, dok su neki bili pod paskom i kao suradnici albanske obavještajne službe Sigurimi. (Dubravko GRAKALIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini