VREMEPLOV: U GLASU ISTRE 1991. GODINE

PROGNANIČKA TUGA PREGOLEMA: U Istri 23.000 prognanika u hladnim sobama

| Autor: Jasna ORLIĆ

I za Uljanik je ratna 1991. godina bila teška, ali direktor Karlo Radolović izjavljuje da Uljanik ima budućnost. Razgovor je objavljen u povodu 135. godišnjice od osnutka pulskog brodogradilišta. Umjesto samoupravljači uljanikovci postaju dioničari. Planiraju izdavanje dionica koje će radnici otplaćivati na plaći

Dok krvavi rat tutnji Hrvatskom u Istri su smješteni prognanici, žene, djeca, starci. Njih čak 23.000 raspoređeno je po hotelima, odmaralištima, netom napuštenim kasarnama uglavnom bez grijanja a zima je već stisla. Ni grijalice se ne mogu uključiti, jer električna mreža u hotelima i bungalovima namijenjenim boravku ljeti, nema taj kapacitet. Prognanici iz Slavonije u Puli se smještaju i u nedavno napuštenu vojarnu Karlo Rojc. Većina njih koji su došli u Istru očekivali su barem tople prostore na moru, a ostali su šokirani kada su ih smjestili u Rojc. Ogromne prostorije pretrpane ljudi, dva užasna sanitarna čvora po katu, ukratko strašno.

Većina ostalih prognanika ipak je smještena u kakvim takvim hotelima. Ministarstvo rada i socijalne skrbi nadoknađuje hotelima za pansion prognanika skromnih 260 dinara po osobi što jedva pokriva troškove hrane, a o grijanju i vodi da ne govorimo. Troškovi   se plaćaju s četiri mjeseca zakašnjenja pa se ugostitelji snalaze kako znaju. Radnici hotelijerskog poduzeća u Rapcu nisu dobili plaću nekoliko mjeseci. Nemaju od koga naručiti hranu. Slavonija je u ratu, a iz Slovenije ne mogu naručiti namirnice, jer traže plaćanje unaprijed. U Istru stiže humanitarna pomoć iz većine europskih zemalja.

Uljanik ima budućnost

I za Uljanik je ratna 1991. godina bila teška, ali direktor Karlo Radolović izjavljuje da Uljanik ima budućnost. Razgovor je objavljen u povodu 135. godišnjice od osnutka pulskog brodogradilišta. Umjesto samoupravljači uljanikovci postaju dioničari. Planiraju izdavanje dionica koje će radnici otplaćivati na plaći. Danas znamo koliko im vrijede dionice iz prve i druge serije, ali lako je biti general nakon bitke. Uljanik je na čelu s Karlom Radolovićem ipak preživio rat. Te je, 1991. godine brodogradilište predalo šest brodova i ostvarilo neto priliv od oko 80 milijuna dolara. "U suštini to je naš najveći doprinos obrani Hrvatske u ratu. Koliko god Uljanik bio velik i trom on je pokazao svoju maksimalnu vitalnost," izjavio je tada Radolović. Tada je zapošljavao 7.500 ljudi, nakon što je oko tisuću ljudi poslano u prijevremenu mirovinu, a planirano se umiroviti još 600 zaposlenih, mahom izvan radničkih zanimanja. Radolović priznaje u razgovoru da im nedostaje ugovora za novogradnju i da će imati u budućnosti prazni hod ako uskoro ne sklope nove ugovore, jer u knjizi imaju desetak brodova. Jedan dio kapaciteta zaposlili su gradnjom tankera za Uljanik plovidbu.

Dok rat traje u Hrvatskoj neprijateljska vojska je još uvijek u Puli. Uglavnom samo na Muzilu, Katarini - Valelungi i Komandi grada. Jedna po jedna predane su u studenom civilnoj vlasti vojarne i drugi objekti - Dom branitelja, Vojna bolnicu, vojarna Karlo Rojc, ogoljene do zidova. Za razliku od ostalih vojarni u Hrvatskoj na pulskim zgradama hrvatska zastava bila je izvješena tek pola dana. Kako pojašnjava zapovjednik Hrvatske ratne mornarice za Sjeverni Jadran Ante Budimir, zastave nisu istaknute kako bi se grad sačuvao od histerije onih kojima bi to bio dovoljan razlog da zapucaju po objektu. Uskoro će se na svim bivšim armijskim objektima visoko zavijoriti zastava, rekao je Budimir, 6. prosinca. Doista, 15. prosinca konačno je i s Muzila otišla okupatorska vojska. Istra je odahnula. Zasluga da u Puli nije došlo do većih ekscesa zasigurno je na pregovaračima na čelu s gradonačelnikom Lucianom Delbiancom. Ima li i drugih zaslužnih?

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter