Najstarija plinara u Istri bila je ona u Puli, tada na rubu grada (na području sjedišta Elektroistre i Vodovoda), a počela je raditi 1880. godine. Kapaciteta 5.000 prostornih metara plina dnevno. Tada je postavljena i plinska instalacija za distribuciju plina po gradu. Godine 1910. počela je gradnja, a 1912. godine puštena je u rad nova plinara, daleko izvan grada, u uvali Veruda, kapaciteta 15.000 kubika plina dnevno.

"Naša Sloga", prve novine u Istri na hrvatskom jeziku, poučni, gospodarski i politički dvotjednik, objavila je u četvrtak, 28. studenoga 1912. godine, vijest da je u utorak, dva dana ranije, otvorena nova plinara s modernim uređajima: "U utorak 26. t.mj. počela je raditi nova plinara, sagrađena u Verudi. Time je napokon doskočeno velikoj potrebi, koja se je ćutila u Puli već nekoliko godina glede obskrbljivanja plinom. Plinara je sagrađena sa svim modernim uređajem, te će obskrbljivati u dovoljnoj količini grad plinom, koga je usljed porasta Pule do sada manjkalo“.

Plinara je koristila tehnologiju proizvodnje plina na bazi suhe destilacije kamenog ugljena u vertikalnim retortnim pećima. Osim danas prepoznatljivih rezervoara tada su izgrađeni i pomoćni objekti i uređaji za izdvajanje i tretman katrana i amonijakalne vode te pročišćavanje plina od sumpora i drugih nečistoća. Bili su predviđeni za proizvodni kapacitet plinare od 30.000 kubika na dan. Jedan od rezervoara, onaj veći, i danas je u funkciji, i bez njega bila bi upitna opskrba plina u Puli.

Od gradske uprave plinaru je u svibnju 1928. godine preuzela tvrtka Sospisio, koja je vodila i distribuciju vode.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, premda je bilo povremenih zastoja u radu zbog oštećenja razvodne plinske mreže kada je Pula bombardirana, proizvodna postrojenja nisu bila oštećena. Neposredno po okončanju rata, plinara je nastavila s radom, ali u veoma nepovoljnim uvjetima, kako zbog niske potrošnje plina, tako i zbog korištenja nekvalitetnog domaćeg kamenog ugljena iz Istarskog ugljenokopa Raša kao sirovine u procesu proizvodnje. Plin proizveden iz raškog ugljena sadržavao je visoki sadržaj sumpora i njegovih spojeva, što je uzrokovalo štete na proizvodnim postrojenjima, pomoćnim uređajima i razvodnom sustavu.

Plinara kapaciteta 120.000 kubika plina, u kojoj se plin počeo proizvoditi iz tekućeg naftnog plina postupkom termokatalitičke razgradnje lakih ugljikovodika, otvorena je u industrijskoj zoni Šijana, 7. rujna 1968. godine. Istog je dana otvorena i novoizgrađena butanska stanica.

Do 1980. godine osnovna sirovina za proizvodnju gradskog plina je primarni benzin s hladnom karburacijom proizvedenog plina standardnom mješavinom propan-butana. Budući da je primarni benzin iz rafinerija usmjeravan u kemijsku preradu, kao i zbog daleko lakšeg rukovanja plinovitom sirovinom, plinara Pula prešla je u potpunosti na proizvodnju gradskog plina iz plinovitih ugljikovodika.

Pulsko poduzeće Plinara osnovano je krajem 1998. godine, a u vlasništvu je zagrebačke INA-e (49 posto), Grada Pule (41 posto) i Istarske županije (10 posto).

Osim najstarije plinare u Puli, još su neki istarski gradovi imali svoje plinare i to prvenstveno za potrebe javne rasvjete te za industriju i građanstvo. Rovinj je dobio plinaru 1906., te je proširena 1911. godine. Radila je do 1960. godine.

Plinara u Pazinu izgrađena je 1907. godine, a plin se rabio ponajviše za javnu rasvjetu, rasvjetu javnih zgrada i u nekim privatnim kućama. Zatvorena je 1930. godine, dvije godine nakon što je u Pazin dalekovodom iz trafostanice u Karojbi uvedena električna energija.

U Poreču je plinara također proradila 1907. godine. I tu se plin najviše rabio za rasvjetu, industriju i široku potrošnju. Porečka plinara prestala je s radom u ožujku 1956. godine.

Sustavi gradske javne plinske rasvjete u Hrvatskoj prije Pule uvedeni su u Rijeci 1852., Zagrebu 1862./1863. i Splitu 1870., a poslije Pule u Osijeku, 1886. godine. Danas Zagreb ima 214 aktivnih plinskih svjetiljki na Gornjem gradu, Kaptolu i Opatovini i time je jedan od rijetkih europskih gradova koji svojim posjetiteljima nudi takvu atrakciju. Usto, u krugu Gradske plinare Zagreb još je 25 plinskih svjetiljki koje svaku večer pali nažigač.

Prirodni plin pronađen je sredinom 1970-ih u podmorju sjevernog Jadrana, 40-ak kilometara jugozapadno od Pule (istraživanja hrvatske INA-e i tal. Agipa, platforma Ivana A). Izgrađena je kompresorska platforma (Ivana K) te je počela i eksploatacija plina koji se plinovodom usmjerava na talijansku obalu. Odmah po nalazu plina počeo se razrađivati projekt plinofikacije Istre, tj. dovođenja plina u istarske gradove radi energetske opskrbe industrije i stanovništva. Na kraju 1970-ih osnovano je poduzeće Jadranplin koje je izradilo projektnu dokumentaciju, ali projekt nije ostvaren. Sredinom 1990-ih poglavarstvo Istarske županije osnovalo je Odbor za plinofikaciju te je ponovno pokrenut projekt i izrađen plan. U prvu fazu plinofikacije, tj. izradu plinovodne mreže, uključeni su gradovi Pula, Rovinj, Poreč, Novigrad, Umag, Buje, Pazin, Labin, Buzet i općina Vrsar, a u drugu fazu okolna naselja i općine.

U alternativi, osmišljenoj poslije potpisivanja sporazuma o zajedničkom ulaganju INAgip, predviđen je dovod plina u Pulu, Rovinj, Poreč, Novigrad, Umag i Vrsar. INA je s talijanskim partnerom Enijem potpisala predugovor o izgradnji plinovoda Casal Borsetti - Karlovac, kojim bi se talijanski visokotlačni sustav spojio s hrvatskim, pa je i Labin došao u obzir za opskrbu prirodnim plinom. No, INA i Eni odustali su od projekta GEA, ali je INAgip pokrenuo projekt nazvan Mala GEA, prema kojem bi se platforma Ivana K povezala s Karlovcem. Kapacitet plinovoda bio bi 1,5 milijardi kubika plina godišnje. Projekt trase plinovoda je izrađen, osim u dijelu dugom nekoliko kilometara na samom izlazu iz mora i početku kopnene trase.

Danas se samo Pula koristi plinskom mrežom i gradskim plinom u sustavu koji je izgrađen na početkom 20. stoljeća. Zbog starosti i dotrajalosti plinskih cijevi u Puli je 19. siječnja 2001. godine došlo do niza lančanih eksplozija u uličnim instalacijama, pri čemu je nekoliko ljudi ozlijeđeno, a materijalna šteta bila je velika. Potom je komunalno poduzeće INA Plinara Pula d.d. počelo obnovu dijelova plinske mreže u gradu.

Povezane vijesti

• Pulska plinara stavila ključ u bravu... do ponedjeljka
• Plinara danas opet bez struje od 9 do 12.30 sati. Nema struje, nema plina
• EKOLOŠKI OSVIJEŠTENI TDR i pulska Plinara investirali više od 10 milijuna kuna u prirodni plin