Sebastijan Marić je uz oca Antona nositelj OPG-a Marić. Uz njih, tu je i malena Flora, kćer i unuka koja već sada, iako je tek šesti razred osnovne škole, zna da će u budućnosti nastaviti njihovim stopama. Sve je počelo 1990-ih kada je obitelj Marić na poklon dobila košnicu za pčele. Ta je brojka iz godine u godinu rasla i danas broje stotinjak košnica. Primarno se bave proizvodnjom meda i propolisa, kao i sakupljanjem peludnog praha.

Osim toga, svoju su proizvodnju počeli širiti i na suhomesnate proizvode, pa se tako na njihovom OPG-u mogu pronaći razne istarske delicije pripravljene na tradicionalni način. Njihov OPG nalazi se u Marićima nedaleko Kanfanara. 

Ovisi o godini

Med je hrana, stimulativno sredstvo i istovremeno lijek. Sadrži oko 70 poznatih sastojaka među kojima su eterična ulja, biljne boje i kiseline od kojih ovisi ukus, aroma, boja meda te peludnih zrnca. Ono što pčelar radi kako bi došao do finalnog proizvoda je to da otvara košnicu, istresa pčele s okvira, uzima okvir s medom, otvara voštane poklopce, vrca, cijedi i u konačnici dobiva tekući proizvod zlatnožute do tamnosmeđe boje. U svijetu postoji više od dvadeset tisuća vrsta meda, dok su u Istri najpoznatiji bagremov i cvjetni.

Propolis se, kao i med, koristi još od najstarijeg doba za različite namjene, a posebno je cijenjen zbog svojih antibakterijskih, antivirusnih i antigljivičnih svojstava.

- Ova godina, kao i nekoliko ranijih, nije bila izdašna što se tiče meda. Ljudi su nekad više obrađivali njive, više se pažnje posvećivalo prirodi, što u današnje vrijeme nije slučaj. Ravnoteža u prirodi se remeti, samim time je i manje meda. Mi uglavnom imamo nekoliko vrsta kao što su bagremov, šumski, bršljan i cvjetni. Sve ovisi o godini, pa tako jedne godine nema šumskog meda, ali ima bršljana i suprotno, što uglavnom dovodi do tri vrste godišnje, pojašnjava Sebastijan.

Bršljan se, kako kaže, počeo pojavljivati upravo zbog neobrađenih i zapuštenih površina. "Inače je jako kvalitetan i smatram da će njegova budućnost tek doći. Problem je što su ljudi skeptični kada vide kruti med, pa misle da taj med ne valja što je, naravno, krivo", navodi. Pojašnjava da su za to zaslužne glukoze i šećeri, ovisno koliko ih ima u pojedinom medu. Jedini med koji uvijek ostaje tekući i ne kruti se je bagremov, dok svi ostali u nekom trenutku kristaliziraju, što je normalan proces, pa bi svatko trebao razumjeti da to zapravo nije ništa negativno ili nešto što utječe na kvalitetu samog meda, već je upravo suprotno.

Prije četiri godine su proširili djelovanje svog obiteljskog gospodarstva i krenuli s proizvodnjom tradicionalnih istarskih suhomesnatih proizvoda kao što su kobasice, ombolo, panceta i špaleta.

- Sve radimo na klasičan, starinski način, kao što se radilo nekada, te se trudimo da proizvodi budu što prirodniji, dakle ne upotrebljavamo nikakve dodatke kao što su nitrati ili nitriti (kemijski spojevi s dušikom). Svinje nalazimo u Istri, na obiteljskim gospodarstvima koja se time bave, uz uvjet da su životinje klane u klaonici. Češnjak koji ide u kobasice je također domaći. Ružmarin imamo svoj, vino isto. Tu je velika razlika od uvoznih proizvoda, kaže Sebastijan. Ističe da se njihova prodaja najviše odvija na kućnom pragu, pogotovo sada kada su sajmovi i manifestacije zbog pandemije otkazani.

Povezane vijesti

• Zbog Američke gnjiloće košnice se moraju spaljivati
• MEĐU ZADNJIMA SMO U EUROPI PO POTROŠNJI, ALI UVOZ CVJETA: Na našem tržištu ima puno lažnog meda, ali teško je dokazati da se ne radi o pravom
• Bolji uvjeti za uzgoj pčela: Buzetski pčelari POSADILI 90 MEDONOSNIH SADNICA