Pretprošle jeseni, 2020. godine, na Buzetskim danima predstavio sam rad "Odlazak buzetske djece u dječju morsku koloniju na Stoji tijekom 1930-ih", sa zaključnom hipotezom da je to bio prvi dodir djece Buzeta (i ostalih istarskih mjesta u unutrašnjosti) s morem uopće. Jedan stariji gospodin iz publike mi je potvrdio da mu je njegov stariji brat pričao da je prvi puta vidio more na Stoji u Puli.

Pod pojmom "morska kolonija", "dječja ljetna kolonija" ili "ferijalna kolonija" podrazumijevamo kamp za siromašnu djecu u primorskom kraju kakvoga su talijanske vlasti podizale tijekom 1920-ih i 1930-ih godina u svrhu socijalne i sanitarne politike. Konsolidacijom fašističkog režima u drugoj polovici 1920-ih godina, vođenje takvih struktura preuzimaju potporna društva vladajuće fašističke stranke, poglavito organizacija za omladinu, Balilla.

Socijalni status

Fašistizacijom ovoga programa pridodan mu je i politički karakter, a to je značilo provođenje pred-vojničke edukacije u kampu uz ceremonijal tipičan za tadašnji režim (učenje himni, podizanje i spuštanje zastave, slušanje govora Benita Mussolinija). Dok je prvotni uvjet pristupa bio isključivo socijalni status, kasnije je pridodano i članstvo u mladenačkoj organizaciji. Boravak djece bio je podijeljen u nekoliko ciklusa, za dječake (Balille) i djevojčice (Piccole Italiane). Rad kolonija osiguravan je uglavnom kroz donacije i humanitarne priloge.

Dječja morska kolonija na poluotoku Stoja, kasnije nazvana "Principe Umberto", počela je s radom još 1921. godine, u početku za siromašnu djecu iz Pule s ciljem prevencije njihovog oboljevanja od tuberkuloze. Cilj je bio izložiti djecu suncu, nahraniti ih i omogućiti im zabavu uz kupanje u moru. O koloniji na Stoji piše Milan Radošević u knjizi "Smrt na krilima siromaštva. Tuberkuloza i malarija u Istarskoj provinciji 1918. – 1940". Nakon otvaranja planinske kolonije u Hrpeljama za pulsku djecu 1931. godine, Stoja je postala odredište uglavnom djece iz mjesta u unutrašnjosti Istre. Polaznici programa kolonija iz središnje Istre putovali su do Pule uglavnom vlakom, a popis djece polaznika kolonije na Stoji iz 1936. navodi sljedeća mjesta polaska: Buzet, Pazin, Roč, Savičenta, Bale, Dekani, Višnjan i Vižinada.

Žuta zgrada

Osvrnimo se sada na priču o odlasku mališana s Buzeštine u morsku koloniju. Na stranicama istarskog (pulskog) dnevnog lista Corriere istriano tako imamo vijesti o odlasku djece, često i njihova imena, kao i donacije koje su skupljane kako bi takvo što bilo omogućeno. Početkom ljeta 1932., tekst u novinama donosi sljedeće podatke: "Otpraćeni na stanicu od strane Političkog tajnika, g. Medizze, od predsjednika O.N.B. (Balilla) C. Crivicija i od Sanitarnog inspektora, dr. Cesarija, koji je srdačno dao na raspolaganje automobil za prijevoz djece na do željeznice, dana 4. srpnja krenulo je 18 dječaka iz ove Općine u grupu I. etape primljenih na Koloniju Stoja. Veseli dječaci, uz vidljivu ganutost njihovih majki, krenuli su put morske kolonije uz pjevanje i veselje". Djeca su boravila u žutoj zgradi na platou u središtu poluotoka Stoja, nasuprot stare austro-ugarske tvrđave i tijekom dva tjedna boravila su u prirodi uz nezaobilazno kupanje u moru.

Pišući ove rečenice sjetih se te tvrđave, i dozvolite mi malu digresiju. Kako to da se ama baš nitko iz tvrtke koja upravlja auto-kampom Stoja nije sjetio urediti okoliš tvrđave kako bi makar sadašnjim turistima priložio jedan kulturno-povijesni sadržaj u kampu?

Povezane vijesti

• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• CIVILNI HIDROAVIONSKI PROMET U PULI Prije 88 godina: Od Pule do Venecije avionom za 50 minuta
• Pulski aerodrom bio je važna točka lovačke avijacije u najzapadnijem dijelu protuzračne obrane Jugoslavije. BIO JE I ŠTIT TITOVE REZIDENCIJE NA BRIONIMA