Na osvajačkom putu od Carigrada do Ravenne u sjevernoj Italiji, gdje uspostavlja novu zapadnu prijestolnicu 535. godine, Justinijan podiže u Istri dvije monumentalne crkvene građevine vrhunskog umjetničkog izričaja - baziliku Sv. Marije Formose (Majke Krasne) i baziliku Uznesenja Marijina u Poreču, poznatija kao Eufrazijana ili Eufrazijeva bazilika

Na današnji dan, 11. svibnja, spominje se da je 330. godine posvećen novi glavni grad Rimskog Carstva - Konstantinopol, po svom utemeljitelju, caru Konstantinu, kao novi Rim ili drugi Rim, kasnije Carigrad, danas Istanbul. Istra pamti lijepe dane vladavine Bizanta, od 539. do 789. godine, kada postaje dijelom franačke države.

Konstantin Veliki stvorio novi Rim

Car Konstantin Veliki premjestio je prijestolnicu Rimskog Carstva na Istok 324. godine, a taj događaj označava početak bizantske povijesti. Carevi motivi za takav čin bili su ponajviše vojni, jer su mnogi moćni neprijatelji predstavljali prijetnju istočnim provincijama koje su bile najnaseljeniji i najbogatiji dio Rimskog Carstva. Konstantin je za novu prijestolnicu izabrao staru grčku koloniju – Bizantium, koja je imala sjajan strateški položaj na Bosporu, gdje se dodiruju Europa i Azija. Službeni naziv novog grada bio je Novi Rim, ali je uskoro prozvan Konstantinov Grad ili Konstantinopolis po svom osnivaču. Zbog sve većeg pritiska raznih osvajača, carevi nakon Konstantina izgradit će kompleksan sustav trostrukih gradskih zidina, koje će odolijevati napadačima sve do sudbonosne 1453. godine: sultan Mehmed II. Osvajač, krajem svibnja, nakon duge opsade, osvojio je Carigrad. Konstantinopolis je ubrzo postao kršćanski grad i prijestolnica kršćanskog carstva, a glavna crkvena osoba ili patrijarh Konstantinopolisa postao je druga osoba u crkvenoj hijerarhiji, odmah iza rimskog pape. Doduše patrijarsi nikada nisu priznavali vrhovni položaj pape, niti su papinski položaj smatrali hijerarhijski jačim. Tijekom srednjeg vijeka razlike će se produbljivati. Ulje na vatru bačeno je početkom 8. st. pojavom ikonoklazma - zabrane štovanja ikona ili svetačkih slika i kipova. Upravo je ikonoklazam imao katastrofalne posljedice u odnosima sa Zapadom i papom. Velika shizma ili crkveni raskol dogodit će se 1054. godine.

Zlatno doba Justinijanove vladavine

Šesto je stoljeće u Istri razdoblje jednog od vrhunaca u povijesti i umjetnosti. Justinijan, car Istočnog Rimskog Carstva, obnavlja imperij, u čijem će sastavu biti i Istra, sve do 789. godine. Na osvajačkom putu od Carigrada do Ravenne u sjevernoj Italiji, gdje uspostavlja novu zapadnu prijestolnicu 535. godine, Justinijan podiže u Istri dvije monumentalne crkvene građevine vrhunskog umjetničkog izričaja - baziliku Sv. Marije Formose (Majke Krasne) i baziliku Uznesenja Marijina u Poreču, poznatija kao Eufrazijana ili Eufrazijeva bazilika. Justinijanova vladavina pokrenula je na Poluotoku promjene na svim razinama društvenog djelovanja i uklopila ga u državni sustav povezujući ga s Carigradom i drugim političkim i kulturnim središtima odakle su dolazili snažni utjecaji kao posljedica imperijalne politike obnove Carstva. Jedinstvo je trebalo biti ostvareno i na području umjetničkog izražavanja. Istarski primjeri pokazuju strogo poštivanje osnovnih načela ranobizantskog izraza – simetrije, centričnosti i analogije. Porečki materijal u mnogim elementima iskazuje povezanost s carigradskom umjetnošću, u čemu se osobito ističe izbor motiva.

Kruna Bizantskog kulturnog nasljeđa

Za vladavine bizantskog cara Justijana, Poreč je dostigao svoj najveći sjaj. Tada je biskup Eufrazije dao obnoviti baziliku Marijina Uznesenja, po uzoru na onu u Ravenni. Počela se graditi 553. godine na temeljima ranije trobrodne bazilike. Ona je kruna bizantskog kulturnog nasljeđa. Doživjela je niz promjena, a na izvornom zdanju iz ranokršćanskog vremena stoji treća crkva u gotičkom stilu. Bazilika predstavlja jedno od najljepših djela ranobizantske umjetnosti i graditeljstva na Mediteranu, prvi je primjer trobrodne crkve s tri apside na Zapadu, a mozaici kojima su oslikani pročelje i unutrašnost spadaju među najljepša sačuvana djela bizantske umjetnosti u svijetu! Cijeli je kompleks Eufrazijane uvršten u popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a 1997. godine. Vladavina Bizanta donosi Puli i okolici razvijen kulturno-umjetnički život. Ravenski biskup Maksimilijan dao je sagraditi monumentalnu trobrodnu baziliku, od koje je danas ostala sačuvana samo jedna od dviju memorijalnih kapela križnog oblika. Zbog ljepote ukrasa u mramoru, mozaiku i štukaturi, bazilika je nazvana Sveta Marija Formosa (Sv. Marija Krasna). Kao i bazilika, i obje su kapele bile ukrašene podnim i zidnim mozaicima. Jedna od tih kapela možda je podignuta kako bi bila posljednje Maksimijanovo počivalište, što se nije dogodilo, ali su poslije toga ondje sahranjivani pulski crkveni velikodostojnici. Maksimijan, rodom iz Veštra, pulski đakon postavljen za ravennskoga nadbiskupa 546. godine, postaje predstavnikom carske politike u Istri, uspostavivši jurisdikciju ravennske crkve na tom području, na kojem je imala mnogobrojne posjede.

Povezane vijesti

• Izložen nalaz podnog mozaika iz Formoze
• BAZILIKA SV. MARIJE FORMOZE U PULI Stvaranje arheološkog parka na južnom području starogradske jezgre