Bila je to najteža nesreća koja je pogodila pulsku umjetničku baštinu u razdoblju između dva rata. To sada proživljavaju Parižani nakon što je požar zahvatio katedralu Notre-Dame, posvećenu Blaženoj Djevici Mariji

Pulska katedrala Uznesenja Marijina, jedan od najvažnijih gradskih i istarskih spomenika, stradala je 7. listopada 1923. godine u užasnom požaru. Bila je to najteža nesreća koja je pogodila pulsku umjetničku baštinu u razdoblju između dva rata.

To sada proživljavaju Parižani nakon što je požar zahvatio katedralu Notre-Dame, posvećenu Blaženoj Djevici Mariji.

Puska katedrala Uznesenja Marijina

Pulska katedrala Uznesenja Marijina jedna je od dviju crkvi u kojoj se nalazi sjedište porečke i pulske biskupije. Pretpostavlja se da je na mjestu današnje katedrale u rimsko vrijeme bio Jupiterov hram. U 4. i 5. st. ovdje je, uz gradske morske bedeme, izgrađen kompleks starokršćanskih građevina. Na mjestu katedrale prvo je izgrađena manja crkva, a sredinom 4. st. jednobrodna crkva Sv. Tome, zaštitnika pulske biskupije, kasnije uklopljene u produženu dvoransku crkvu. U drugoj polovici 5. st. postaje trobrodna bazilika.

Bazilika je bila bogato ukrašena zidnim freskama i podnim mozaicima.

Crkva je doživjela promjene, među ostalim, probijen je ulaza na južnom zidu, a u 13. st. također s južne strane dograđena je kapelica; godine 1242. za vrijeme mletačkog napada djelomično je porušena i zapaljena, a tek u 15. st. rade se veći popravci i rekonstrukcije pa je time dodana čitavom zdanju i gotička nota.

Današnje je klasicističko pročelje crkva dobila 1712. godine u vrijeme biskupa Bottarija kada počinju značajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji završavaju 1924. godine.

Katedrala je pretrpjela teška oštećenja u savezničkom bombardiranju Pule 1944. godine; obnovljena je 1947. godine.

Svi relevantni napisi o pulskoj katedrali, primjerice publikacija Crkva u Istri, ne spominju da je izgorjela u velikom požaru 1923. godine. Ne vidim razloga zašto, jer su tadašnje novine izvijestile o nesreći, a iscrpno je o toj temi pisao dr. Raul Marsetič (L’incendio nel Duomo di Pola del 7 ottobre 1923 e il successivo riatto e riforma). U pripremi ovoga teksta koristio sam i tekst dr. Marsetiča.

Istarska riječ o velikoj nesreći u Puli

Što se dogodilo u Puli noću od 6. na 7. listopada 1923. godine.

Istarska riječ, tjednik za pouku, gospodarstvo i politiku istarskog naroda (Trst, 11. listopada 1923.) izvješćuje: "Ove nedjelje ujutro dogodila se u Puli velika nesreća! U nedjelju je imala biti zakletva članova društva proti kletvi. Taj je dan imala obići u gradu velika procesija, a u starom Divić-gradu (u Areni) pod vedrim nebom imao se vršiti svečani obred. Već u subotu navečer u 9 sati vršile su se pretpriprave u stolnoj crkvi. U polnoći bila je svečana služba Božja. Obred je obavljao generalni vikar, kanonik Wiesinger. Svečanost je traja do dva sata ujutro. Crkva je bila dupkom puna vjernika i tom prilikom divno rasvitljena. U crkvi je naime uvedena posvuda elektrika.U dva sata su se vjernici razišli. Iza svršene svečanosti sakristan je po običaju obišao cijelu crkvu. Onaj koji nateže mjehove na orguljama, ugasio je na orguljama elektriku i zapalio sebi voštanicu, da otiđe u sakristiju. U 3 sata zatvoriše crkvu.

Ujutro u 5 sati došao je sakristan pred crkvu da je otvori. Odmah očuti miris po paležu. Nije otvorio crkvu, već je otišao u sakristiju da probudi mladića, koji uvijek u sakristiji spava, pa da zajedno obiđu po crkvi, da nađu gdje gori. Otvorili su crkvena vrata. U crkvi gusti tamni dim. Najedamput usplamti cijela crkva. Dok su naime bila zatvorena vrata i prozori, vatra se nije mogla razviti, ali čim su otvorili vrata, struja zraka dala je mogućnost da vatra koja nije tinjala usplamti. Podigao se visok stup vatre. Sakristan i onaj mladić išli su u zvonik i stali zvoniti. Jedan je brzo skočio do admiralata i pozvao vatrogasve kr. mornarice.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam