Istra pamti, u svom dugom političkom hodu, nekoliko zastupničkih izbora koji su bili potentni i koji su odredili njezinu sudbinu, tamo od srednjeg vijeka, do ustroja i sazivanja Pokrajinskog sabora, biranja zastupnika u NR Hrvatskoj, nakon pripojenje matici zemlji, do prvih višestranačkih izbora u neovisnoj hrvatskoj državi

 Mirovnim ugovorom u Parizu 1814. Austrijskom Carstvu vraćena su područja u Istri izgubljena 1805. i 1809., a Bečkim kongresom 1815. Istra je potvrđena kao teritorij Austrijskog Carstva, pod čijom će upravom ostati do 1918. Obnovljeno je Austrijsko primorje u kojem je i Istarsko okružje. Veljačkim patentom 1861. uveden je parlamentarni sustav s dva doma - gospodski ili gornji dom i zastupnički ili donji dom. Država je podijeljena na 21 autonomnu pokrajinu, a Austrijsko primorje na Markgrofoviju Istru, grofovije Goricu i Gradišku te grad Trst. Članove zastupničkog doma birali su pokrajinski sabori koji su svoje birane zastupnike slali u Carevinsko vijeće.

Izbori za Pokrajinski sabor (Landtag, Dieta Provinciale) odvijali su se prema tzv. kurijalnom izbornom sustavu. Takav izborni sustav favorizirao je društveno bogatiji sloj stanovništva. Pravo glasa bilo je, naime, vezano uz visinu plaćenog poreza pa je omogućavao manjinskom, dobrostojećem talijanskom stanovništvu da izaberu zastupnike koji će u Saboru stvoriti izrazito političku premoć.

Izbori su održani od 21. do 26. ožujka 1861., a prva saborska sjednica 6. travnja iste godine. Apsolutnu pobjedu odnijela je Talijanska liberalna stranka s dvadeset osvojenih mandata. Slaveni su postigli izuzetno slabe rezultate, osvojili su samo dva zastupnička mandata, uz tri virilna člana, biskupe Slavene, a to su bili Juraj Dobrila, porečki i pulski, Ivan Vitezić, krčki, i Bartol Legat, tršćansko-koparski biskup.

Za prvog predsjednika Sabora, koji je obavljao i dužnost pokrajinskog kapetana, tj. predsjednika Zemaljske vlade, car je imenovao člana markiza Gianpaola Polesinija, a za njegova zamjenika dr. Francesca Vidulicha. Prvi sastav Istarskog sabora ostao je zapamćen po opstrukciji talijanaško-talijanske većine: nastojali su onemogućiti izbor zastupnika Sabora u Carevinsko vijeće. Na svojim su listićima napisali "nessuno" (nitko). Car je neposluh kaznio raspuštanjem Sabora, a novi su u Beč poslali - biskupa dr. Jurja Dobrilu i tršćanskog namjesnika Friedricha Moritza von Bürgera.

Posljednja sjednica Istarskoga sabora, održana u Kopru 18. listopada 1910., prekinuta je zbog fizičkoga sukoba u dvorani. Jedanaesti i posljednji izbori održani su 1916., ali se Sabor više nikada nije sastao. Zbog rata, carskim patentom 3. travnja 1916. ukinuta je pokrajinska autonomija, tj. Istarski sabor. Osnovano je Pokrajinsko upravno povjerenstvo za Istru, koje je djelovalo do 1918. Naziv Istarski sabor koristio se i poslije. Neslužbeno se tako nazivala skupština, održana 25. - 26. rujna 1943. u Pazinu, kada su među ostalima potvrđene odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom.

Istra ostaje austrijska do listopada 1918. kada se odvaja zajedno s ostalim južnoslavenskim dijelovima i formira se Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Neće dugo ostati u sklopu novonastale Kraljevine SHS. Godine 1920. Rapallskim ugovorom postaje dio Italije i ostaje u njenom sklopu sve do Pariškog mirovnog ugovora 1947., kada postaje dio novostvorene federativne Jugoslavije.

Dug je i krvav bio istarski put od pazinske povijesne odluke o priključenju matici zemlji do izbora narodnih zastupnika u Saboru NR Hrvatske.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam