Na sjeveru Istre čuvaju tradicijsku vokalnu baštinu, a u pojedinim manifestacijama umrežavaju je sa svehrvatskom poput smotre Zarozgajmo na Ćićariji. Tradicijske manifestacije podržava Istarska županija, županijski Odjel za kulturu i zavičajnost, pa je tako bila pokroviteljem i ovogodišnjeg, sedamnaestog izdanja laniške smotre tradicijske vokalne baštine Hrvatske, koja je u Lanišću podno planinskog vrha Orljaka okupila brojne izvođače specifičnih tradicijskih glazbenih izričaja iz Istre, Kvarnera, Dalmacije, ali i susjedne Slovenije.

Zarozgajmo na Ćićariji

Lipanjska smotra na krajnjem sjeveru Istre, u okrilju župne crkve sv. Kancija, Kancijana i Kancijanile, više je od samo glazbene manifestacije. Kako to zna reći laniška načelnica Roberta Medica, ljudi na Ćićariji ne žive brzo, ali žive duboko, čuvaju stare običaje, pamte pjesme svojih predaka i s ponosom ih prenose dalje. U svetkovinu tradicije, starih pučkih napjeva, običaja i narodne nošnje, uvode Ćićski zgončari, ogrnuti ovčjim kožama, s dva velika zvona. Ćićarija jedina u Istri baštini tradiciju zvončara koja se vezuje uz pusne običaje susjedne Primorsko-goranske županije.

Dječja vokalna skupina Mići Ćići (Snimila Gordana Čalić Šverko)

U Lanišću se svojim nastupima izmjenjuju brojni čuvari glazbene tradicije. Glazbene boje Ćićarije predstavljaju domaće snage, Mići Ćići koji uče bugariti pod vodstvom Anite Buždon, kao i članice Ženske vokalne skupine Frndalice iz Lanišća i Podgaća koje u posjedu imaju album "Na verh gore", producenta Bruna Krajcara, i Porina za najbolji album folklorne glazbe, zahvaljujući i svojim prethodnicama Jažulicama koje se mogu poslušati na istom albumu. Ćićsko bugarenje znaju predstaviti u dva napjeva "Zora rudi" i "Oj, mala moja". Skladatelji i glazbeni pedagozi Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić ovaj način pjevanja, dvoglasje koje završava padom donje pjevačke dionice, prozvali su bugarenjem, a u laniškom kraju - reču da će zakantat ili zarozgat. Od tuda i naziv laniškoj smotri čiji je nositelj i organizator Općina Lanišće.

Vokalna skupina Frndalice Lanišće (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Jedinstveni glazbeni izričaji odjekuju podno Orljaka, od nastupa pjevača Foklorne grupe Zajednice Talijana Šišan koji izvode šišanske mantinjade i kanti žota le pive do veterana laniške smotre KUD-a Radovin iz Radovina koji je osvajao brojne nagrade zbog čuvanja izvornih napjeva, običaja i nošnje koje su otkinuli od zaborava, a zahvaljujući Ivici Dundoviću, dobivena je i povelja UNESCO-a za uvrštenje ojkanja/orcanja na listu Svjetske nematerijalne kulturne baštine. Ponosna na svoju baštinu i na svoj kraj je i Pjevačka skupina Kantadore iz slovenske Istre, iz Brezovice kod Gradina, koja pjesme pjeva na tri dijalekta, slovenskom, talijanskom i hrvatskom, baš kao što su se jezici ispreplitali kroz povijest dok je Istra mijenjala vlasnika.

Z armoniku v Roč

Svi oni koji glazbenu tradiciju nose u srcu, dobro znaju da je na karti dugogodišnjih tradicijskih manifestacija ucrtan i međunarodni susret svirača dijatonskih harmonika Z armoniku v Roč koji je, u organizaciji ročkog ŽKUD-a "Renato Pernić", u ovogodišnjem 37. izdanju također pod pokroviteljstvom Istarske županije, okupio pedesetak svirača harmonike iz Istre, Kvarnera, Slovenije... Bajs polkom, tradicionalno ga otvaraju ročki gunjci Arkul. Zvijezda susreta pravi je glazbeni veteran. U Roču je 37. put zaredom nastupio 90-godišnji Mario Kotiga iz Kala, kraj Motovuna, najstariji svirač trieštine na cijelom svijetu. Da su godine za njega samo broj pokazao je svojim nastupom na kojem su mu se pridružili Albert Zornada Kumeš na vijulinu i Robi Majer na bajsu.

Z armoniku v Roč: Gunjci Arkul (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Osnovni cilj daleke 1989. godine prilikom pokretanja susreta Z armoniku v Roč, bio je očuvati tradiciju sviranja trieštine, instrumenta koji je tada bio gotovo zaboravljen. Renato Pernić, njegov brat Branko, potom Vlado Pernić i ostali članovi predsjedništva KUD-a, dali su si zadatak pronaći svirače trieština i nagovoriti ih da dođu u Roč i predstave svoje glazbeno umijeće. Upravo zahvaljujući susretu Z armoniku v Roč velik broj mladih svirača prigrlio je trieštinu i očuvao taj vrijedan dio istarske glazbene tradicije.

Trieština je dijatonska harmonika koja je početkom 20. stoljeća postala neizostavan dio pučkih zbivanja u Istri, posebice na Buzeštini i zapadnom pograničnom dijelu Istre. Ubrzo se udomaćila i preuzela dominantnu ulogu i u gunjcima, glazbenim sastavima koji su u početku bili sastavljeni od bajsa i violine, a kasnije su im se pridruživali i drugi instrumenti.

Mario Kotiga najstariji je svirač trieštine na svijetu (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Posljednjih godina na susretu Z armoniku v Roč nastupaju i svirači frajtonerica, prvenstveno mladi i vrlo vješti svirači, najčešće polaznici nekih od poznatih škola harmonika. Frajtonerica, kako to zna naglasiti voditeljica ročkog susreta Ana Pernić, poznata još i pod nazivima štajerka ili heligonka, razvila se u 19. stoljeću i svoju je veliku popularnost stekla u Sloveniji, Austriji, Bavarskoj, a u Hrvatskoj najviše poklonika ima u Istri i Gorskom kotaru. Baš poput trieštine i frajtonerica je dijatonska harmonika što znači da isti batunić, isti gumbić, proizvodi različite tonove ovisno da li se mijeh tlači ili razvlači.

Vrhuvšćina, mili kraj

Nove rekorde i po broju izvođača i po broju posjetitelja postavila je manifestacija "Vrhuvšćina, mili kraj" u svom jedanaestom izdanju, također uz ostale pokrovitelje, i pod pokroviteljstvom Istarske županije. U skladu s ustaljenom koncepcijom, tradicijsku feštu uvodi istoimena himna Vrhuvšćine koju potpisuje velečasni Mario Žmak, u izvedbi Crkvenog zbora Vrh, a potom se na pozornici ispred Društvenog doma u Vrhu izmjenjuju domaći i gostujući poklonici tradicije koji čuvaju identitet svoga kraja.

Vokalna skupina Vetta (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Vrhuvšćina mili kraj, u organizaciji Vokalne skupine Vetta Vrh i Mjesnog odbora Vrh, manifestacija je koja se održava u lipnju, od 2014. godine. Okuplja sve stanovnike Vrhuvštine, ali i razne goste željne predstavljanja svog talenta. Njeguje dugu tradiciju muzičkog stvaralaštva Vrhuvštine. U početku se održala kao samostalni koncert Vokalne skupine Vetta koji su upotpunili Mladi mužikanti Vrhuvšćine te noviji sastav poznatih Gunjci iz Šćulci, na tradicijskim instrumentima sjeverne Istre. Već je prvo izdanje s iznenađujućim brojem posjetitelja pokazalo da je lokalno stanovništvo željno kulturno-umjetničkih događaja i druženja općenito. Godinu kroz godinu, povećavao se broj izvođača pa se tako uključila i Područna škola Vrh na koju je Vrhuvština izuzetno ponosna s obzirom na njen dugi vijek postojanja i na posebni odnos koji se njeguje u školi s tako malim brojem učenika.

- Manifestacija promovira mikrolokaciju i sva njena bogatstva, naročito kulturna, i što je najvažnije čuvaju se tradicijski običaji koji se prenose iz generacije u generaciju, što smatramo izuzetno bitnim, poručila je Leana Paladin, umjetnička voditeljica i predsjednica udruge Vokalna skupina Vetta Vrh.

Manifestacije

U Lanišću se svojim nastupima izmjenjuju brojni čuvari glazbene tradicije. Glazbene boje Ćićarije predstavljaju domaće snage, Mići Ćići koji uče bugariti pod vodstvom Anite Buždon, kao i članice Ženske vokalne skupine Frndalice iz Lanišća i Podgaća koje u posjedu imaju album "Na verh gore", producenta Bruna Krajcara, i Porina za najbolji album folklorne glazbe, zahvaljujući i svojim prethodnicama Jažulicama koje se mogu poslušati na istom albumu. Ćićsko bugarenje znaju predstaviti u dva napjeva "Zora rudi" i "Oj, mala moja". Skladatelji i glazbeni pedagozi Ivan Matetić Ronjgov i Slavko Zlatić ovaj način pjevanja, dvoglasje koje završava padom donje pjevačke dionice, prozvali su bugarenjem, a u laniškom kraju - reču da će zakantat ili zarozgat. Od tuda i naziv laniškoj smotri čiji je nositelj i organizator Općina Lanišće.

Lipanjska manifestacija u Vrhu (Snimila Gordana Čalić Šverko)

Jedinstveni glazbeni izričaji odjekuju podno Orljaka, od nastupa pjevača Foklorne grupe Zajednice Talijana Šišan koji izvode šišanske mantinjade i kanti žota le pive do veterana laniške smotre KUD-a Radovin iz Radovina koji je osvajao brojne nagrade zbog čuvanja izvornih napjeva, običaja i nošnje koje su otkinuli od zaborava, a zahvaljujući Ivici Dundoviću, dobivena je i povelja UNESCO-a za uvrštenje ojkanja/orcanja na listu Svjetske nematerijalne kulturne baštine. Ponosna na svoju baštinu i na svoj kraj je i Pjevačka skupina Kantadore iz slovenske Istre, iz Brezovice kod Gradina, koja pjesme pjeva na tri dijalekta, slovenskom, talijanskom i hrvatskom, baš kao što su se jezici ispreplitali kroz povijest dok je Istra mijenjala vlasnika.

Povezane vijesti

• Radionice tradicijske glazbe i plesa u Lamparni
• Z ARMONIKU V ROČ: Trieštine ipak u Roču, iako samo za televizijske kamere
• LABINSKE KONTI: Nastupilo 50-ak izvođača, čuvara istarske kulturne baštine