Zasad su se samo neki članovi nadzornih odbora i upravnih vijeća ustanova kojima je Istarska županija suvlasnik ili osnivač izričito izjasnili da se odriču svojih naknada. Budući da se u jeku epidemije rad svih županijskih službi i ustanova odvijao u znatno smanjenom intenzitetu, logično je bilo da se i naknade za sjednice koje se nisu održale ne isplaćuju.

Treba podsjetiti da je početkom travnja najavljeno da će se naknada u korist Stožera civilne zaštite Istarske županije, uz županijske i gradske vijećnike, odreći i članovi nadzornih odbora i upravnih vijeća kojima je osnivač Županija ili ima udio u vlasništvu. No, umjesto da se ta sredstva preusmjere u nabavku neophodne zaštitne opreme za medicinske radnike koji se bore protiv epidemije koronavirusa, matične ustanove, čiji rad kontroliraju istarski nadzornici i za to dobivaju poprilične mjesečne iznose, odlučile su novac zadržati za sebe. O kojem se točno iznosu radi, zasad nema zbirnih podataka.

U službenom pojašnjenju koje smo dobili iz Istarske županije navodi se "da su svojim odricanjem od naknada članovi upravnih vijeća ili nadzornih odbora 22 trgovačka društva/ustanova, trebali dati simboličku potporu konsolidaciji financija navedenih organizacija, a čiji su se prihodi smanjili uslijed krize uzrokovane epidemijom koronavirusa". Znači, naknade se nisu preusmjerile na rad Stožera, već su ostale na razini ustanova.

Kako se situacija s koronavirusom sve više smiruje, za očekivati je da će se naknade ponovno početi isplaćivati, a da će nadzornici opet imati deblje račune. Nije tajna da se članstva u NO-ima pretežito dodjeljuju po političkom ključu, a u odbore mahom ulaze sadašnji i bivši pročelnici, županijski savjetnici, direktori gradskih poduzeća ili stranački profesionalci.

Uz redovan posao i više nego pristojne plaće, pojedinci kroz članstva u NO-ima i upravnim vijećima mjesečno svoje račune podebljaju i do četiri tisuće kuna. Neki i puno više. Šarolika je i njihova stručnost, pa se pojedinci rado upuštaju u nadziranje tvrtki čija djelatnost nema nikakvih dodirnih točaka s njihovim obrazovanjem, a kamoli s kompetencijama i iskustvom. Tako nerijetko u jednoj osobi imamo stručnjaka za koordinaciju europskih fondova, otpad, zdravstvo, turizam. Neki su recimo stručnjaci za zračni promet i vodovod, dok neki uspješno balansiraju između civilnog sektora, zdravstva i ruralnog razvoja.