Stari grad Buzet vratio se više od sto godina u prošlost. Uz gunjce i harmonike trieštine veselilo se na Loparu, Velom trgu, Pjacaletu, Veloj šterni i Baštionu... Subotina po starinski dočarala je druge rujanske nedjelje ugođaj pučke fešte kakva se, uoči jesenje berbe grožđa, uz blagdan sv. Marije Male, slavila u Buzetu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Baš kao što je to Dečižjonom propisao podeštuar ud buzetskiga komuna Damir Kajin Matićev od Milana iz Kajini i Marije Škrbinerke, koji je "z Bojžon milosti deštinau da će se nedeja, pu svetin imeni Marijinin, 13. šetembra, jušto kada zazvoni pudan, u Storen grode Buzete utpret samanj" i da se "na samje moraju prežentat stare užance, starinska mužika i ples, jes i pit koko su imeli naši stari pred stu i već let."
Cijela starogradska jezgra, kao u nekakvom vremeplovu, točno u podne, postala je velika pozornica tradicije, starih zanata, glazbe i lokalne gastronomije. Na Velim vratima podignuta je zastava Subotine po starinski, a povorka predvođena stoljetnom "Sokolskom" limenom glazbom krenula je do Titovog trga gdje ju je dočekao notajo od Subotine Matija Nežić Maruška, a gradonačelnik potpisao Dečižjon.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Iz prve se ruke moglo vidjeti gotovo zaboravljene vještine, pletače rešti od kukuruza, skledare, mlinare, kamenoklesare i brojne druge obrtnike, naučiti zamijesiti paštu, zaigrat stare igre ili pak naslikati fresku, sresti ulične zabavljače, svirače, glumce, kostimirane šetače, pompjere, kantadure..., koji su nekada bili sastavni dio pučkih sajmova. Trgovci su na tržnici na Loparu nudili različite lokalne proizvode.
Otvorena su vrata stare gradske pekare kod crkve sv. Jurja u autentičnoj zgradi s originalnom krušnom peći, gdje se je i nekada pekao kruh te drugi pekarski proizvodi. Bojan Ošo iz Pekare Ošo čiji su vlasnici potomci svetivanskih mlinara vodeničara iz doline Mirne, na toj je gradskoj lokaciji, uz ostale pekarske proizvode nudio poseban kruh Biga. Tijesto se umijesi bez soli, idućeg se dana premijesi, doda sol, maslinovo ulje ili druga masnoća poput svinjske masti.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
Među veteranima rujanske manifestacije, Vilma Jeletić tradicionalno je mijesila fuže, uz podršku kćerke Ive Jeletić Prodan i unuka Tonija Prodana. U Stari grad Buzet stigli su s kozom imena Mare. Na Pjacaletu, već je standardno pozornost privlačio ručni mlin za kukuruz. Pištrin za mleti trkin, među rijetkim je sačuvanim primjercima u Istri, a Ivan Majcan iz Paladini procjenjuje da mu je i više od 170 godina. Davor Paladin iz Šćulci prezentirao je stupu, tradicijsku napravu kojom su nekad nonice stupale kukuruz za maneštru.
Pored već uvriježenih sadržaja, među kojima je bila i Školica od Subotine, uvedeni su i neki novi, Ulica umjetnika - "Kantunić za artište", "Ples i mužika bez fermat" ispred Vele crekve... Na glavnom starogradskom trgu, uz domaćine, tijekom cijelog dana izmjenjivali su se svojim nastupima gosti iz Italije, Slovenije i Istre: Limena glazba i Folklorna skupina GD "Sokol" Buzet, Pihalni orkester Breg iz Doline, Tržaška folklorna skupina Stu Ledi, Serenissime danze ...800, Folklorna skupina Zajednice Talijana iz Galižane "Armando Capolicchio", Šavrini in anka Šavrinke, Bend Srednje škole Buzet, Kulturno društvo France Bevk Šmarje... Nastupile su Roberta Kalčić Savatović i Tina Kalčić u ulogama Marijuče i Rože koje kroz duhovit dijalog dviju osebujnih žena na autentičan način predstavljaju govor, običaje i duh svoga oprtaljskog kraja. Glazbeni doživljaj bio je i koncert Buzećanke Antonele Fakin, studentice Akademije za glasbo u Ljubljani, na Callidovim orguljama iz 1787. godine, najvećem buzetskom glazbenom instrumentu u starogradskoj župnoj crkvi. Održan je "Kant na šterni" klape Pinguentum te koncert istarske glazbene skupine Vruja.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U ovogodišnjem izdanju nedjeljne manifestacije u čijoj je realizaciji sudjelovalo gotovo petsto sudionika, otvorena su i vrata starogradskog zatvora. "Barufanti i tati, bojte se! Otpreu se je buzetski pržon.", najavili su u Buzetu. Zatvor koji potječe iz 19. stoljeća, kada je zgrada preuređena za potrebe smještaja državnih institucija Austrijskog Carstva, ostao je u funkciji sve do 1960-ih godina o čemu svjedoče grafiti privedenih zbog pokušaja ilegalnog prelaska granice. Svoje je mjesto u buzetskom pržonu, umjesto zatvorenika, u suradnji s istarskim umjetnicima i prof. Darijom Žmak Kunić, našla izložba "Otisci tišine" koja povezuje baštinu, prostor i suvremenu umjetničku misao.
(Snimila Gordana Čalić Šverko)
U prostorima bivšeg prekršajnog suda, u dvije interpretacijske sobe, kao muzejski sadržaj vezan uz stari zatvor, mogla se pogledati i lani otvorena muzejska suvenirnica s naglaskom na Buzetsku naušnicu. Na kupnju se pozivalo dijalektalnom rečenicom:"Gospodi kipijte za vaše šinjore Buzetski rićin". Projekt replike kulturnog dobra kao autohtonog suvenira zaživio je prije šesnaest godina zajedničkim snagama Grada Buzeta, Pučkog otvorenog učilišta - Zavičajnog muzeja te buzetske Turističke zajednice.
U Zavičajnom muzeju otvorena je izložba fotografija "Tihi gospodari grada", autorsko djelo stručnog tima koji djeluje pri Pučkom otvorenom učilištu "Augustin Vivoda" Buzet, svojevrsni hommage gradskim mačkama. Izložba fotografija nastala tijekom godina, podsjeća na ideju viševrsnog urbanizma - grada kao prostora suživota ljudi, životinja i prirode, u kojoj buzetske mačke prestaju biti tek prolazni prizor na ulici i postaju on što jesu, njegovi tihi, samozatajni i samouvjereni gospodari.