Sezona iz druge perspektive

Radnici iz regije podijelili su s nama svoje dojmove rada u rabačkim hotelima

| Autor: Branko Biočić
(Snimio Nikola Blagojević)

(Snimio Nikola Blagojević)


U hotelima tvrtke Valamar i Maslinica u Rapcu ovoga ljeta radi jako puno sezonskih radnika iz unutrašnjosti Hrvatske, Filipina, Nepala i drugih egzotičnih zemalja, ali i s prostora bivše države, najviše iz Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine. Valamar je svoje sezonce, koji nisu domicilno stanovništvo, smjestio u bivše hotele Marina i Mediteran, a Maslinica u izdvojene mobilne kućice.

Neki došli zbog mora, a neki zbog plaće

S nekolicinom smo razgovarali o njihovim dojmovima, i svi su istaknuli da su jako zadovoljni radom, plaćom, okruženjem, odnosom poslodavca i domaćih ljudi. Bojanu Dodiću, 20-godišnjaku, iz Kumanova u Makedoniji ovo je prva sezona u Rapcu.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

- Radim kao konobar, došao sam na preporuku sestre koja je radila ovdje i sada je isto tu. S poslom sam jako zadovoljan, više nego s kupanjem jer je more hladno. Rabac je lijepo, mirno mjesto, baš za odmor i za one koji ne vole gužvu. Zadovoljan sam plaćom i poslom, upoznao sam puno novih kolega, radim s puno Bošnjaka i svi su OK kao i domaći, ističe Bojan, a njegova sestra Martina dodaje:

- Došla sam prošle godine iz Kumanova u Rabac, prve sezone sam radila u Maslinici, a sada sam u Valamaru kao pomoćna konobarica. Ovdje je bolja plaća, zarađujem oko 1.300 eura, dok konobar ima oko 300 eura više. Ja sam zadovoljna. Ulažem u sebe, gradim karijeru, volim more i lijepo mi je ovdje, ali mislim da ću iduće godine možda promijeniti posao. Radili smo između nas anketu što im je najvažnije i zbog čega su došli raditi kao sezonci. Većini je najvažnija plaća, neki su došli zbog mora, a neki jednostavno da pobjegnu od kuće i budu slobodni. Mislim da bi svatko u životu barem jednom trebao biti sezonski radnik u turizmu daleko od kuće i da bude svoj, samostalan, slobodan, da nema granice i da uživa, smatra Martina.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Iz Novog Pazara u Srbiji u Rabac je došla kao sobarica raditi 50-godišnja Mersiha Ristić.

- Meni je sve OK, sve je super, kolektiv, šef, direktor. Ja sam zadovoljna. Ovo mi je već četvrta sezona u Rapcu. Sviđa mi se ovdje, upoznala sam puno ljudi i družim se s njima. Ima ovdje dosta gostiju iz Srbije, domaći su nas jako lijepo primili i prihvatili. Nema nikakvih problema, pogotovo ne na nacionalnoj razini, sve je super, poručuje Mersiha.

Danijela Mladenović iz Aranđelovca u Srbiji je bivša novinarka i radijska voditeljica, i kako kaže, taj je posao napustila zbog političke situacije u Srbiji. Dala je otkaz i kako je željela doći na more, sada je sobarica u Rapcu.

- Ovdje sam treću sezonu, prvu sam radila u Maslinici, a zadnje dvije u Valamaru. Prijatelj me poslao u Rabac za koji nikad prije nisam čula ni znala da postoji. Oduševila me cijela Istra i njezin stav prema antifašizmu i Titu. Kada sam došla nisam imala pojma što znači biti sobarica i koji je njen posao. Sada sam jako zadovoljna i ne bih taj posao mijenjala. Za normalno radno vrijeme dobijem plaću 1.200 eura i još "manče" 200 do 300 eura mjesečno. Sve potrošim na sebe, kući se vraćam bez novca, jer sve što zaradim na moru - potrošim na moru. Najvažnije mi je da sam došla zbog mora, a onda zbog posla, imam kontakte s puno turista. Svaki dan poslije posla idem na plažu, na more, savršeno je. Netko plati dvije, tri tisuće eura da bi bio tjedan dana na moru, a ja sam ovdje šest mjeseci, imam sobu s pogledom na more u našem smještaju za zaposlenike, kupam se i još zaradim, zadovoljna sam s plaćom i svime, Neki dođu i odu jer ne znaju šta je sezona i da treba raditi, ali velika većina ostaje i zadovoljna je. Postoje pravila i treba ih poštovati, govori nam Danijela.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Pitamo je - što su rekli roditelji i prijatelji kada im je najavila odlazak na rad u Hrvatsku s obzirom na političke poruke iz Srbije o Hrvatima kao ustašama i preporukama Vučića da se ne ide u Hrvatsku?

- Prve godine kada sam došla svi su bili uplašeni. Zvali su me roditelji i prijatelji tri puta na dan, druge godine već manje, a sada više ni ne zovu. Shvatili su da je ovdje sve dobro i normalno. Sjedim na plaži, pričam srpski i nitko mi ništa ne govori ni dobacuje. Budala ima svugdje, i u Hrvatskoj i Srbiji, ali ja nikada u ove tri godine nisam imala ni jedan problem ni incident zato što sam iz Srbije. Ustaše ne postoje, to su gluposti. Vidim u Istri puno turista i automobila iz Srbije s registracijama Beograda, Novog Sada, Niša, Kragujevca i drugih gradova, i nitko nema problema. Ne treba obraćati pažnju onome što piše na društvenim mrežama jer sam se osobno uvjerila da je sve u redu. Maštam o tome da jednoga dana ovdje čak i kupim kuću, bilo bi divno kada bi bila s pogledom na more. Ovdje mi je sve super, oduševljena sam ljudima na Labinštini i u Istri, super su mi šef i direktor, govori Danijela, te ističe da ima puno sezonaca iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore

(Snimio Luka Jeličić)(Snimio Luka Jeličić)

- Mislim da u Valamaru ima oko 600 sezonaca od čega je 150 iz Srbije, zatim slijede Makedonci i Bosanci, i među nama nema nikakvih problema. U Maslinici ima nešto više Filipinaca, Nepalaca i ostalih iz dalekih zemalja ali manje nego prije. Voljela bih da svatko dođe barem jednom odraditi sezonu jer je to dragocjeno radno i životno iskustvo, smatra Danijela, te oduševljeno poručuje svojim zemljacima i ostalima: "Dođite iduće godine, čekaju vas more, plaže, ljetne ljubavi, noćna kupanja i još vam je sve plaćeno, Gdje toga ima", pita se Danijela, a njezina zemljakinja Ana Janković iz Beograda, koja već petu sezonu radi kao sobarica dodaje:

- Dobro je, sve je kako je dogovoreno, ugovor se poštuje. Da može bolje, uvijek može. Ja se vraćam svake godine što znači da sam zadovoljna. Plaća mi je oko 1.200 eura za puno radno vrijeme. Istra je predivna, ljudi su divni. U pet godina nisam imala nikakvih problema ni neugodnosti zato što sam iz Srbije, kaže nam Ana. Vesna Georgiev iz Kavadaraca u Makedoniji radi kao sobarica.

- Ovo mi je treća sezona i sve je OK. Čim se vraćam znači da je dobro. Zadovoljna sam personalom, plaćom, šefovima i odnosom prema meni. Tu sam sa suprugom koji radi kao dostavljač hrane. Zajedno ćemo u sezoni zaraditi 16 tisuća eura, što je više nego da radimo u Makedoniji. Novac ćemo uložiti u djecu, magisterij kćerke i njezinu svadbu, rekla je Vesna.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Sezonski iz kontinentalne Hrvatske

Na kraju evo i hrvatskih sezonaca iz kontinentalnog dijela zemlje. Ivana Šteib, 22-godišnjakinja iz Kutine, radi u Rapcu kao sobarica.

- Dobro sam se snašla, lijepo mi je, ima jako puno izazova. Upoznala sam jako puno dobrih ljudi. Prošle godine radila sam u uvali Scott, a ove u Rapcu. Zadovoljna sam plaćom, i moji roditelji su zadovoljni, kaže Ivana.

Mirko Emeryk Šafarić iz Osijeka već osam godina radi kao konobar u rabačkoj Maslinici.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

- Dosta mlad sam se odlučio za posao u sezoni. Rad u sezoni za mene znači prije svega pomoć pri osamostaljivanju, pomoć u obiteljskoj financijskoj situaciji. To znači naučiti nositi se s odgovornošću bez roditeljskog nadzora. Sloboda da se pokažeš kakav si čovjek, odakle dolaziš i koje su ti navike i običaji. To je razmjena kultura. Sada, kada gledam na vlastito iskustvo rada u sezoni, kao najveću prednost istaknuo bih ljude koje sam upoznao i mjesta koja sam obišao, a najvjerojatnije ne bih da nisam radio.

Nadalje, to je sjajna prilika da rasteš kao osoba. Veliki dio ljudi koji dolaze na sezonski posao ne poznaje se i to je odlična prilika da naučite brzo donositi odluke, improvizirati, funkcionirati pod pritiskom, rješavati krizne situacije, komunicirati s ljudima raznih karaktera iz čitavog svijeta na +30 stupnjeva, zaključio je Mirko, jedan od 150 sezonskih radnika u rabačkoj Maslinici.

(Snimio Branko Biočić)(Snimio Branko Biočić)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Trenutno na cestama