Austrijsko-talijanski arhitekt, konzervator i restaurator Natale Tommasi djelovao je i u Istri, pa je za austrougarsku ratnu mornaricu projektirao 1890. godine te vodio izgradnju crkve Gospe od Mora, za što je odlikovan Viteškim križem Reda Franje Josipa. Dvije godine kasnije, 1892., projektirao je župnu crkvu Sv. Agneze u Medulinu.

Četiri godine ranije, 1888., ovaj ugledni tirolski arhitekt projektirao je novu školsku zgradu državne gimnazije na njemačkom jeziku.

Usto, između 1887. i 1896. godine Tommasi je sudjelovao u obnovi glavnih rimskih građevina u Puli: Augustov hram, Arena, Slavoluk Sergijevaca i Dvojna vrata.

?

Prema praksi koja se tih godina tek počela razvijati, Tommasi je u kontekstu obnove uglavnom slijedio hipoteze obnove stilskog jedinstva zgrada, uz uklanjanje dodataka i spuštenih stropova, zamjenu konstruktivnih elemenata, reformu prozora i preuređivanja oltara, kao što se dogodilo u Eufrazijevoj bazilici u Poreču. Ovdje je intervenirao od 1889. do 1900. godine kao voditelj restauratorskih radova, koji su počeli od apside i krovova i nastavili s konsolidacijom i integracijom mozaičke dekoracije, preuređenjem baldahina glavnog oltara i preradom vanjskih vijenaca.

Projektant sakralnih objekata

Tommasi se specijalizirao za projektiranje sakralnih objekata, pa je tako projektirao veliku trobrodnu župnu crkvu Uznesenja Marijina (Santa Maria Assunta) u Baselgi di Piné (Trento) u neoromaničko-bizantinskom stilu. Crkva se počela graditi 1903., a blagoslovljena je 1907. godine. Godine 1910. preuzeo je rekonstrukciju župne crkve u Piov (Lombardija), prema neorenesansnom projektu koji je sačuvao antički portal, apsidu i zvonik stare crkve. Godine 1914. projektirao je dogradnju crkve Panchià u Val di Fiemmeu (talijanski Dolomiti), koja nije realizirana zbog izbijanja rata.

Od 1882. do 1886. godine sudjelovao je u izgradnji i rekonstrukciji u neorenesansnom stilu pročelja Landesmuseuma Ferdinandeuma, koje se smatra jedno od njegovih najpoznatijih djela. Značajan je i njegov projekt međupokrajinske duševne bolnice u Trstu iz 1893. godine. Psihijatrijska bolnica, podijeljena u niz paviljona, trebala je sama po sebi pridonijeti poboljšanju stanja svijesti pacijenata, izbjegavajući izgled zatvora ili samostana.

Carsko-kraljevska velika državna gimnazija

Pula, koja je od sredine 19. stoljeća brzo rasla, dugo je patila od nedostatka dobrih škola, posebno gimnazije. Zbog toga su Općinsko zastupništvo i brojni građani Pule 1882. godine uputili molbu caru za izgradnjom državne gimnazije s nastavom na njemačkom jeziku, koja se trebala preseliti iz Pazina u živahni pomorski grad Pulu, što je car prihvatio.

Carsko-kraljevska franjevačka gimnazija u Pazinu, s nastavom na njemačkom jeziku, bila je prva srednja škola u Istri, osnovana 1836. godine. Godine 1873. stekla je status državne gimnazije, a djelovala je u zgradi nekadašnje vojarne, današnjeg Državnog arhiva u Pazinu.

Početkom školske godine 1889./1890. pripravni razred već se preselio u Pulu kako bi primio djecu iz nenjemačkih škola koja su sljedeće godine željela upisati novu gimnaziju. Kao školski prostor poslužila je učionica Pučke škole sv. Martina (danas OŠ Tone Peruška), koju je ustupila pulska općina, a koja je i pokazala najveći interes za osnivanje gimnazije.

Za izgradnju nove školske zgrade na zemljištu u vlasništvu ratne mornarice odobrena su sredstva države, uz subvenciju od 20.000 forinti od pulske općine. Zgradu je 1888. godine projektirao ugledni južnotirolski arhitekt Natale Tommasi, u stilu historicizma.

Za ovu prosvjetnu ustanovu izabrao je stil talijanske neorenesanse. U tom je razdoblju do izražaja došlo nastojanje da se poštuje krajolik na kojem izrastaju pojedina središta, primjerice, Rijeka i Pula, čije se urbano tkivo, zbog strmine terena ili postojanja brežuljaka, akcentira akropolskim razmještajem pojedinih javnih građevina.

Ova pulska školska zgrada, smještena u centru grada, na istočnoj padini središnjeg gradskog brežuljka Kaštela, prati zaobljenu liniju gradskih zidina prema kopnu. Zgrada je uvučena od Carrarine ulice da ne bi konkurirala povijesnoj strukturi antičkih zidina s Herkulovim i Dvojnim vratima.

Smještajem na uzvisini, širokim prilaznim stepeništem te perivojem ukrug, odnosno težnjom za uprizorenjem, bile su ispunjene arhitektonske postavke tog vremena. Arhitekt Tommasi vodio je izgradnju i uređenje okoliša. Ovo potonje - izgradnju prilaznog puta, pomoćnih puteljaka i prilaznog stubišta - obavio je pulski poduzetnik Francesco Jaschi.

Građevina je pravilnog tlocrta oblika češlja (slovo E), s etažama podruma, prizemlja, prvog i drugog kata te potkrovlja. Zidovi su kameni, izvedeni od masivnih kamenih blokova.

Nova zgrada gimnazije otvorena je početkom školske godine 1890./1891., s dva razredna odjeljenja i devedeset učenika, od kojih jedanaest Nijemaca, 66 Talijana, jedanaest Hrvata i dva Slovenca. Već 1899. godine brojila je 207 učenika.

Ustanova tadašnjeg klasično-gimnazijskog nastavnog plana i programa podrazumijevala je osam godina školovanja, otprilike od 11. do 19. godine starosti dječaka. U školi su se poučavali: vjeronauk, njemački, latinski, grčki, talijanski i hrvatski jezik, povijest, matematika, priroda, fizika i kemija zajedno, uvod u filozofiju, prostoručno crtanje, pisanje i gimnastika. Hrvatski i talijanski jezik su u programu označeni kao posebni predmeti s obzirom na njihov status "zemaljskih jezika" u tadašnjoj regiji Austrijsko primorje, u sklopu koje su tada bile Pula i Istra.

Gimnazija se u potpunosti gasi s krajem Austro-Ugarske vlasti 1918. godine, a u njene odaje ulazi Kraljevski licej-gimnazija "Giosuè Carducci", koji se 1930. godine seli u nekadašnju zgradu Ženskog liceja da bi ustupio prostor Arheološkom muzeju Istre.

Crkva Gospe od Mora

Arhitekt Friedrich von Schmidt (1825.-1891.) izradio je prve skice za crkvu Gospe od Mora, nastavio je austrijski arhitekt Victor Luenz (1840.-1903.), a Natale Tommasi bio je završni projektant.

Spomenimo da je arhitekt Schmidt, zaslužan za širenje neogotike, dovršio đakovačku katedralu, da je restaurirao župnu crkvu Sv. Marka na Gradecu, po njegovom projektu izgrađena je palača današnjeg HAZU, te izradio projekte za restauraciju zagrebačke katedrale.

Crkvu u Puli naručila je Carsko-kraljevska mornarica kao Garnisonskirche i spomen na pomorsku pobjedu Lisse, Viške bitke 1866. Građena je u neoromaničko–bizantskom nadahnuću, u tlorisu latinskoga križa, s polukružnim apsidalnim završetkom, od bijelog brionskog kamena i rumenog iz Oprtlja i Brtonigle. Unutrašnjost, podijeljena u tri lađe, nudi istočnjačku prostornost, naglašenu bizantskim kapitelima, bazenom apside ukrašenim mozaicima, upotrebom alabastera i distribucijom prirodnog svjetla kroz niz jednostrukih prozora. Kiparsko-ukrasna oprema izrađena je prema nacrtima Tommasija. Crkva je podignuta u tadašnjoj četvrti Borgo San Policarpo, najljepšem dijelu Pule, s kojeg se pruža fascinantan pogled na pulski zaljev i otočje Brijuni.

Poticaj za gradnju crkve, koja se naziva Muttergottes von Meer, Madonna del Mare, Gospa od Mora, Crikva od Marine, i najizravniju brigu o financijsko–graditeljskom poslovanju, vezuju se za austrijskog admirala Maximiliana von Sternecka Daublebskyog (1829.-1897.). Godine 1866. sudjelovao je u bitki kraj Visa kao zapovjednik admiralskog broda "Erzherzog Ferdinand Max", kojim je potopio talijanski admiralski brod "Re d’Italia". Od 1873. godine bio je zapovjednik sredozemne eskadre i pulskog arsenala, zaslužan za uređenje pulske luke; od 1884. godine zapovjednik je mornarice.

Zasluge admirala Sternecka

Ovaj visoki časnik bio je čvrsto povezan uz Habsburško Carstvo kojemu je posvetio čitav svoj vojni život, a bio je i duboko religiozan. Smatrao je da glavna pomorska baza u Puli, "taj najljepši biser Mornarice, mora biti upotpunjen hramom u potpunom nadleštvu Mornarice gdje bi se, izvan ingerencije biskupa iz Poreča pod čijom je crkvenom upravom bila Pula, mogle odvijati državne, vjerske i mornaričko vojne svečanosti". (Admiral Sterneck nije doživio završetak radova, sahranjen je u kripti crkve koja je izgrađena njegovom zaslugom).

Za ovaj pothvat dobio je osobni pristanak cara Franje Josipa I., koji je pomno pratio gradnju. Crkva se počela graditi 29. lipnja 1891. kada je temeljni kamen položio sam austrougarski car Franjo Josip. Otvorena je 2. prosinca 1898., na 50. obljetnicu vladanja cara Franje Josipa. Car je došao u raskošnoj kočiji do uzvisine na kojoj se nalazi crkva i popeo se preko 75 stepenica impozantnog prilaza na plato ispred pročelja trobrodne zgrade.

Iznad ulaznih vrata nalaze se kipovi Polikarpa, Josipa, Barbare, Andrije i Nikole. Crkva je duga 30,50 metara, široka 19,90 metara, sa zvonikom visokim 30 metara i brončanim anđelom na vrhu. Na zidu lijeve bočne lađe nalazi se natpis i okvir za cara Franju Josipa I. i spomen na stradalu posadu broda Radetzky 1869. godine. Prema podacima, fregata Radetzky potonula je 10 milja sjeverozapadno od grada Visa. Prema priči preživjelih mornara, jedan je ložač neoprezno izazvao eksploziju baruta, koja je rastrgala sva jedra, i stvorila gust i velik oblak dima. More je na sve strane prodiralo u brod te je u kratkom vremenu nestao pod morem. Na brodu je bilo 348 ljudi, a 325 ih je smrtno stradalo.

Nakon Prvog svjetskog rata crkvu Gospe od Mora preuzela je talijanska ratna mornarica, a poslije Drugog svjetskog rata prešla je u ruke Jugoslavenske ratne mornarice. Godine 1947. zatvorena je za bogoslužje, te služila kao skladište. Za bogoslužje je opet otvorena 15. lipnja 1965., kada je osnovana i župa – Gospe od Mora. Župnikom je tada imenovan Milivoj Barković (1915.–1977.), dotadašnji rovinjski župnik sv. Eufemije.

Povezane vijesti

• Idis Turato, arhitekt svjetskog glasa: ISTRA JE SAVRŠENO MJESTO ZA ŽIVOT! Evo i zašto
• BORIS POPOVIĆ, ZAGREBAČKI ARHITEKT I PISAC, RADNJU ROMANA "KRAJ ARHITEKTURE" SMJESTIO JE U PULU. "Fascinantan mi je taj bastard između Augustovog hrama i broda koji se gradi 20 metara dalje"
• Emil Jurcan, pulski arhitekt i urbanist: "Dandanas parazitiramo na infrastrukturnom skoku iz 60-ih"