Dandanas parazitiramo na infrastrukturnom skoku koji se dogodio 1960-ih godina u ovom gradu, ali i općenito u cijeloj Jugoslaviji, konstatirao je pulski arhitekt i urbanist Emil Jurcan tijekom predavanja "Urbanistički razvitak Pule u socijalističkoj Jugoslaviji" održanog na pulskom Filozofskom fakultetu u organizaciji Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma Sveučilišta Jurja Dobrile. Uvodno je, prikazujući stare fotografije, dokumente i urbanističke nacrte, predstavio kako se kroz tri povijesne faze - od porušenog grada 1945. pa sve do 80-ih godina urbanistički razvijala Pula.

Početkom 50-ih počinje prva faza razvoja i promjene morfologije grada. Uklanjaju se ruševine nakon savezničkog bombardiranja, a kao jedna od prvih intervencija poslijeratnog uređenja grada bilo je parkovno uređenje. Kako je pojasnio Jurcan, novi parkovi kao javni prostori uređivani su sa svrhom razrjeđivanja strukture povijesnog dijela grada, koja se poklopila i s velikom depopulacijom (egzodusom 1947.).

Važno je napomenuti da tada, u novoj ideološkoj sredini, nije postojao UPU, zbog čega je ove intervencije poduzimao Urbanistički zavod Rijeke koji je vodio češki arhitekt Zdenko Sila. Uz Park grada Graza napravljen je i Park mladenaca pokraj Augustovog hrama, na mjestu tadašnje Komunalne palače koja je bila oštećena u bombardiranju.

Otvaranje Foruma prema moru

- Bila je daleko manje oštećena nego Augustov hram pokraj nje, no zbog toga što je arhitektonski utjelovljivala fašističku gradsku upravu, uklonjena je. Dakle, to nije bilo iz funkcionalnih ili higijenskih razloga, pa ni političkih, već iz traumatskih razloga budući da je zgrada bila simbol režima prije '45. Na njenom je mjestu uređen parkić koji je otvorio Forum prema moru te senzibilizirao i ozelenio Augustov hram, pojasnio je Jurcan.

Treći je primjer stvaranja parka, iako nije nastao na ruševinama, Park Petra Krešimira IV. koji se nalazi nasuprot Dvojnih vrata. On, pak, nastaje kao ideja povezivanja antičkih spomenika - amfiteatra, Slavoluka Sergijevaca i Foruma s nizom reprezentativnih javnih zgrada tadašnjeg ideološkog režima.

- Primjer jedne takve realizirane monumentalne javne građevine je današnja Fina, tada Palazzo Banca d'Italia. No, iz pragmatičnih razloga krenulo se u izgradnju modernističkog stambenog bloka za potrebe mornarice, a na području prazne lokacije stvorio se park kao reprezentacija nove države. Tim su mikrolokacijama postavljene prve simboličke slike kako bi se taj grad trebao razvijati. Usporedno su se razvijale i stambene zgrade, ne prema modelima, već prema prilikama i praznom prostoru, na Monte Zaru, u povijesnoj jezgri grada, rekao je Jurcan.

Radikalan skok uslijedio je krajem 50-ih u industrijskom zamahu i uz strateške ciljeve vojske, kada se stvorila i potreba za planom. Pula je 1962. među prvim gradovima u Hrvatskoj dobila UPU, iako se on počeo izrađivati gotovo deset godina prije, 1953. Bio je to, pojasnio je Jurcan, svojevrstan eksperiment za urbanističku praksu u Hrvatskoj. Realizirao ga je tada novoosnovani Urbanistički institut SR Hrvatske, a autor je bio arhitekt Radovan Miščević. Prethodna planska dokumentacija nije postojala, a ovim je planom, kroz analizu stanja Pule, detektirana preopterećenost centra grada te je utvrđeno da je izrazito centraliziran prema vodozaštitnom području i plodnoj zemlji.

- Tada se predlaže radikalan pomak - da se smjer razvoja Pule usmjeri prema jugu, odnosno prema Verudi. Planira se izmještanje željezničkog kolodvora s obale na današnji Pragrande, uvodi se zaobilaznica kao novi prometni element, planira se južni bulevar koji je i realiziran u jednom svom segmentu i kao simbol novog grada. Takvim odlaskom na jug, Pula dobiva nove kvartove, nove dijelove grada i novo središte koje je modernističko. Nekadašnji socijalistički model samoupravljanja iz tvornica prebacio se na urbanu strukturu, stvoren je model u kojem se grad dijelio na rajone, a zatim se formirao u mjesne zajednice. Bio je to molekularni pristup urbanizmu prema teoriji urbanista Viktora Gruena, pojasnio je Jurcan.

Stvorena južna Pula

Razrađivani su i detaljni planovi uređenja drugih područja grada, a jedno od takvih je ono oko Arene. Ondje je predviđena gradnja stambenih struktura s centralnom osi gdje bi bili javni sadržaji i trgovine, uz Arenu u funkciji središta od kojeg bi se stube spuštale prema moru. Prema planu, realizirana je blokovska izgradnja stambenih zajednica na Punti, ali ne i rotor na dvije etaže, kao ni kompleks oko Arene. Pula potom, 1983. dobiva novi Urbanistički plan uređenja koji zamjenjuje onaj iz 60-ih godina, a koji se našao na udaru brojnih kritika. Stari je plan opisivan kao "preambiciozan, utopijski, nepragmatičan i neostvariv". Kreće se u tip planiranja sličan današnjem, uz definiranje partikularnih lokacija, gdje je što moguće izgraditi i smjestiti.

- Kao što je 60-ih stvorena južna Pula, sljedeći korak je bio stvoriti sjevernu Pulu između Štinjana i Velog vrha i anticipirati razvoj turizma od Verudele preko Vinkurana i Banjola. Radilo se na "Finger planu", razvoju centra kroz pet arterija razvoja - prema Fažani, Vodnjanu, Premanturi, Medulinu i Marčani. Ono što su 60-ih tvrdi komunisti zamišljali kao primarni i sekundarni centar, u 80-ima postaje čitav niz podcentara, mikrocentara, malih javnih prostora i središta, rekao je Jurcan.

Nakon povijesnog pregleda, povela se diskusija o perspektivi i budućnosti Pule, kao i o sadašnjem stanju uređenja grada i upravljanja gradskim prostorima. Jurcan je, odgovarajući na pitanja iz publike, istaknuo da je silna stambena izgradnja tijekom 90-ih postala roba.

- Od stambene potrebe i stambenog prava stan je postao ekonomska roba. Ima razmjensku vrijednost koja od tada vrtoglavo raste, ne samo u Puli, već gradovi općenito postaju sve više nepristupačni. Ekonomski život je sve više neodrživ, kako u Puli, tako i u Parizu i Londonu. Gradovi, osobito veći, postaju ekskluzivna mjesta, no tako je uvijek bilo i u povijesti. Današnje špekulacije s rentanjem stanova vrlo su slične onima s početka 20. stoljeća, rekao je Jurcan te dodao da su u razmaku od 20 godina prizemnice građene za radničku klasu oko Arene dobile po dva kata za rentanje.

Odnos visine najma poslovnog prostora u Puli u odnosu na količinu poslovnih prostora Jurcan vidi kao jednu od bizarnosti. Pita se zbog čega su postavljene tako visoke cijene ako nema potražnje

Rentanje je odumiranje

- Oduvijek me kod Pule fascinirala količina praznog prostora u odnosu na ekonomsku vrijednost prostora. Prema bilo kojoj ekonomskoj teoriji nije razumljivo zašto su u gradu koji gubi stanovništvo, u kojem je sve više praznih prostora, oni ekonomski nedostižni. To se na sjevernoj obali izrazito vidi - možemo pričati je li to državno ili gradsko, gdje je taj sustav odluka, ali činjenica je da na području sjeverne obale, na Muzilu, pa i u samom gradu, postoje određeni monopoli koji podižu vrijednost zemljišta i prostora.

Mislim da je Pula zadnjih 20 godina talac politike rente, koja ima izuzetno negativne posljedice za život koji postaje sve teži i skuplji. Posao je ovdje sve teže obavljati, sve su skuplji servisi i usluge, a za tu se skupoću ne dobiva neka nova kvaliteta. Tako da, zapravo grad odumire, no monopol nad prostorom postoji, a njemu, kao i namjeni tog prostora, nije važno koliko ljudi živi u Puli, objašnjava Jurcan.

Taj je problem, smatra arhitekt, nemoguće riješiti bez promjene sustava rent-kontrole. "Da bi se izmijenio taj sustav, nužni su ozbiljniji, radikalniji potezi gradske politike, poput puno ambicioznijeg zagovaranja prema državi, da kao vlasnik tog prostora prepusti upravljanje gradu.

Grad bi na račun toga morao ublažiti sustav 'rent-kontrole', da ti prostori ne budu novi profitni prostori grada, nego prostori u kojima bi se mogao kompenzirati i balansirati nedostatak gradskog servisa i kvalitete gradskog života u ostatku Pule. Jer, što se tu sada dešava? Možda ovo nekome zvuči preapstraktno, no banalno rečeno, zadnjih 20 godina događa se ping-pong između države i grada, tko će ekonomski eksploatirati određeni prostor", zaključio je Jurcan.

Povezane vijesti

• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu
• Idis Turato, arhitekt svjetskog glasa: ISTRA JE SAVRŠENO MJESTO ZA ŽIVOT! Evo i zašto
• BORIS POPOVIĆ, ZAGREBAČKI ARHITEKT I PISAC, RADNJU ROMANA "KRAJ ARHITEKTURE" SMJESTIO JE U PULU. "Fascinantan mi je taj bastard između Augustovog hrama i broda koji se gradi 20 metara dalje"