Rijetki su oni koji danas mogu reći da su više od 40 godina proveli na istom radnom mjestu u istom radnom kolektivu. Međutim, životna je to priča dviju odgojiteljica, Franke Gerometta i Ide Šantić koje su ovih dana pošle u mirovinu nakon više od četiri desetljeća rada u Dječjem vrtiću "Tići" u Vrsaru. Njih dvije poznaje gotovo svaki stanovnik Vrsara, a najviše će ih se sjećati brojne generacije među kojima su i sada već odrasli ljudi kojima su također bile odgojiteljice u vrtiću.

Odgajateljima rad sve zahtjevniji

Sa zadnjim danom 2023. godine oprostile su se od djece i uposlenika vrsarskog dječjeg vrtića. Bila je to prigoda da s njima "izvrtimo" uspomene na Frankinih 42 godine i 9 mjeseci i Idinih 41. godinu i 6 mjeseci rada u vrtiću od kojeg su se sada oprostile.

Nakon završetka srednje škole u Pazinu obje su počele raditi kao pomoćne odgojiteljice, što je uključivalo rad u dežurstvu, zamjenu u skupini i ljetni rad, nakon čega su dobile stalni posao. Prisjećaju se vremena kada je vrtić djelovao pod okriljem Osnovne škole Vladimira Nazora u Vrsaru, a kasnije kao dio dječjeg vrtića "Radost" iz Poreča. Nakon osnutka Općine Vrsar, vrtić postaje samostalna ustanova, koji danas ima dvije jasličke i tri vrtićke skupine u Vrsaru i jednu jasličku i dvije vrtićke skupine u Funtani.

Obje su radile i u jaslicama i u vrtiću a u više su navrata bile kolegice u skupini, kao i ova zadnja četiri mjeseca prije mirovine.

- Od samih naših radnih početaka pa sve dosad promijenio se način života pa, sukladno tome, i naš rad tijekom svih ovih godina. Djeca danas dobivaju više informacija, jako rano upoznaju današnju tehnologiju i medije, pristupačne su im svakakve igračke. Stoga je danas malo zahtjevnije zadržati njihovu pažnju i interes za aktivnosti pa se i odgojitelji danas moraju više pripremati za posao, kaže nam Franka Gerometta.

Stigla i djeca nekadašnje djece

Na naš upit kako to da nisu nikad promijenile radna mjesta te da su cijelo vrijeme ostale vjerne vrtiću u Vrsaru, Ida jednostavno kaže da u Vrsaru žive, tu imaju obitelji, a radom u vrtiću bile su zadovoljne.

- Vrsar je malo mjesto, svi se poznaju pa nam je to olakšavalo rad, kažu nam i napominju da je od 1980. godine kroz vrtić prošlo mnogo generacija djece koja su sada već i roditelji čija djeca pohađaju isti vrtić.

"Nismo brojale generacije, ali bilo ih je sigurno više od deset", kažu i obje naglašavaju da bi, kada bi birale zanimanje, opet odabrale ovo isto "koje sigurno nosi svoje odgovornosti, ali istovremeno donosi i mnogo sreće i zadovoljstva, naročito kada vam se djeca jave na ulici ili njihovi roditelji".

Na pitanje što će sada raditi u mirovini, Ida je rekla da će se posvetiti svom slobodnom vremenu i uživati s unukom i obitelji.

- Brigu za vrtićku djecu zamijeniti ću brigom za starije u mojoj obitelji. Ostat ću uključena u rad Društva Naša djeca, čija sam članica od osnivanja, a malo ću vremena posvetiti i sebi, rekla je Gerometta.

Preostalo nam je jedino da im i mi zaželimo puno zdravlja i sreće u umirovljeničkim danima u koje su obje upravo zakoračile.

Povezane vijesti

• Iva Brajković, predsjednica udruge PANK i organizatorica marša: SUBOTNJI MARŠ NA PORTARATI JER ŽENSKA BORBA JOŠ TRAJE
• MARŠ ZA ŽENSKA PRAVA U PULI Iako je svijet postigao neviđen napredak, ni jedna zemlja nije postigla ravnopravnost spolova. Iva Brajković: MI IMAMO DRUŠTVO KAO SLUČAJ, I ZATO MORAMO MIJENJATI DRUŠTVO!
• Karlovac: Čekaju se nalazi odgojiteljica