Naslovnica Glasa Istre od 15. siječnja 2001.
Na današnji dan prije 22 godine, susjedni je Trst bio pod udarom jake bure koja je na području grada, a osobito u luci, puhala i do 140 kilometara na sat. Brzina vjetra dostizala je tih nekoliko dana od snažnih 110 do 144 kilometra na sat. Tršćanski policajci i vatrogasci imali su pune ruke posla budući da je, osim što je u naletu vjetra polomljeno mnogo stabala, u starogradskoj jezgre zabilježeno i nekoliko slučajeva opadanja žbuke sa zidova i crjepova s krovova. Usred jednog takvog pada crijepa jedna je osoba teže ozljeđena. Jaka bura izazvala je i teško stanje na moru. Zabilježen je i incident u luci kada je grčki trajekt snažno udario u obalu i poprilično oštetio dio pramca.
Bura nije zaobišla ni Istru. Tijekom cijelog tada proteklog vikenda (13. i 14. siječnja), snažan je hladan vjetar puhao diljem Istre, prouzročivši prometne probleme i nešto duže prekide opskrbom električne energije. Kod Barbana je pao jedan električni stup pa je na tom području došlo do prekida struje. Stabla su padala i na Rtu Kamenjak te na cesti kod Valmarina na Velom Vrhu, struje neko vrijeme nije bilo na području Sutivanca i Labinštine, a u prekidu je bila i trajektna veza Porozina-Brestova.
Bura je prouzročila ograničenja u prometu i na Paškom mostu, a tada je uveden i novi režim regulacije prometa prema kojem se za vrijeme jake bure most mora zatvoriti za sva vozila, a odlučeno je i da se granica brzine vjetra pomiče na nižu vrijednost. Takva je odluka izazvala negodovanje kod stanovnika Paga, koji su ogorčeno isticali da time ostaju u prometnoj izolaciji.
Jedna od istaknutijih reportaža tog dana u Glasu Istre bila je ona o kamenolomu u Raklju na području Prodola koji dugi niz godina predstavlja trn u oku mještanima. Kako je prenio naš novinar Paulo Gregorović 15. siječnja 2001., zbog iznimno jakih detonacija u kamenolomu Maškun podno Raklja, uništene su prometnice koje su mještani gradili samoinicijativno, a u mjestu je presušilo čak dvanaest bunara. Najviše je oštećenja, pak, pretrpio Društveni dom, napukao je na sve četiri strane, a uz njega je nastradala i škola, vrtić i velik broj privatnih kuća, od kojih i neke novogradnje. Na gotovo svakoj kući nastala je pukotina, zbog čega bi u vrijeme kišnih dana zidovi bili posve mokri, što je narušavalo kvalitetu života Rakljanaca.
Ratko Travičić, koji je reportere Glasa Istre tada proveo po Raklju, istaknuo je da je situacija još i gora za vrijeme sušnih dana.
- Prašina iz kamenoloma uništila je vegetaciju, zbog čega ni pčelari više ne dolaze u Rakalj. Kada je suša plaža je prekrivena debelim slojem prašine pa je odlazak na more ovdje već zaboravljen termin, jer u Kamenolomu rudarske tvrtke Maškun miniraju i ljeti kada je miniranje zabranjeno, požalili su se mještani našem novinaru.
Kako bi tome stali na kraj, Rakljanci su potpisali peticiju i s protestnim je pismom poslali na adrese državnih i županijskih institucija, Općini Marčana i tvrtki Maškun. Izrazili su svoje ogorčenje načinom rada Kamenoloma Maškun zbog čije prašine nisu mogli otvoriti prozore i prozračiti svoje domove, niti koristiti kišnicu s krovova, što je većini bio jedini izvor vode. I ribarenje u Raškom zaljevu je postalo, kako je to opisano u članku - "samo sjećanje". I nisu razlog tomu bile samo detonacije, masne mrlje od ulja i nafte, već se zbog prekrcavanja brodova koji su odnosili rakljanski kamen, često događalo da kamenje pada u more i oštećuje ribarske mreže. Unatoč svim upozorenjima mještana, ništa se, isticali su, nije poduzimalo kako bi se to promijenilo.
U narednim godinama spomenuta se tvrtka teretila za počinjenje kaznenog djela protupravne eksploatacije rudnog blaga. Iako se prostornim planom predviđalo da se na tom području nakon potrebne sanacije izgradi nautička luka, i danas je to "rak rana" Raklja, devastirano područje koje zjapi prazno.
Još jedna se peticija tih dana potpisivala u Puli. Riječ je bila o peticiji naziva "Potpora hrvatskoj budućnosti" kojom su se zahtijevala veća prava rodilja i novorođene djece. Naime, prema tadašnjoj odluci Vlade, značajno su se smanjile novčane naknade rodiljama, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo kod Hrvata. Peticija se provodila u čak 40 hrvatskih gradova, a u Puli ju je provela stranka Demografskog centra. Prema tadašnjim riječima ravnatelja Centra Dragana Šegote, u tek nešto više od osam sati prikupljanja potpisa kroz dva dana, za ovu inicijativu svoj je glas dalo čak 3.126 Puljana.