U Glasu Istre na današnji dan 1988.
Vremeplov: SFRJ dobila službenu himnu, a Verudeži se izborili protiv stanogradnje na obalama Verudele
Već je Moša Pijade tvrdio da je "Hej Slaveni" panslavistička pjesma koja ne odgovara u svemu zajednici naroda i narodnosti naše zemlje* Obalu turizmu, a ne stanogradnji - rekli su najprije stanovnici Mjesne zajednice Nova Veruda
Naslovnica Glasa Istre 13.11.1988.
Premda su prošle 34 godine, sudeći po mnogim vijestima, izvještajima i komentarima koji su objavljeni u dvobroju Glasa Istre od 12. i 13. studenog 1988., čini se da se malo toga u Istri, Hrvatskoj pa i svijetu promijenilo, osim što je u spomenutom periodu došlo do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i osamostaljenja Hrvatske i drugih zemalja koje su bile u toj multietničkoj zajednici.
No ipak naišli smo na zanimljivost koju malo tko, čak i od starijih generacije, zna. Upravo je multietničnost (prije bismo rekli ljudi koji su imali problema s tim pojmom) bila kamen smutnje pri odabiru himne SFRJ, o čemu čitamo na stranici 4. u rubrici "Gledišta", u tekstu Vladimira Juga koji informira javnost da je nakon gotovo pola stoljeća Jugoslavija i formalno dobila svoju himnu "Hej Slaveni". Ta se pjesma, koje će se sjetiti mnoge generacije stasale u bivšoj državi, desetljećima izvodila još od Prvog zasjedanja AVNOJ-a 1942. godine, ali kao neslužbena himna. Autor teksta navodi da je njezina privremenost trajala dugih 46 godina.
"Vodile su se polemike oko toga da li je to ona prava naša himna koja izražava najplemenitije osjećaje naroda i narodnosti Jugoslavije, osjećaje borbe i revolucije za koju je vezano rađanje Jugoslavije, bratstva i jedinstva, slobodu rada i stvaralaštva. Već je Moša Pijade tvrdio da je "Hej Slaveni" panslavistička pjesma koja ne odgovara u svemu zajednici naroda i narodnosti naše zemlje"… Uglavnom, provedeno je nekoliko natječaja za himnu SFRJ, pa je tako na prvom, 1949. godine, izabran tekst koji se pokazao nepogodnim za komponiranje, na drugom 1970. izabrana je glazba Takija Hristika, a 1984. raspisan je natječaj koji je dozvoljavao da se na glazbu "Hej, Slaveni" predloži novi tekst. I eto kamena smutnje!
Autor članka, Vladimir Jugo ustvrdio je da su se od tada "rasprave o himni protegle pune četiri godine i u mnogim ispolitiziranim raspravama i nadmudrivanjima izgubljeno je mnogo vremena, energije (ne)radnih sati i dana, ali je sve blokirano nerazrješivim pitanjem: da li pjesma "Hej, Slaveni" obuhvaća sve Jugoslavene ili bi morala glasiti "Hej, Jugoslaveni". Kad besposleni društveni "popovi i jariće krste" tu se spominjalo i to koga sve u tekstu spomenuti, da li samo Slavene, a zašto ne i Albance, Mađare, Germane, Romanekad i oni žive ovdje... i slična, ne baš logična pitanja. A što ako se netko izostavi?"
Da rezimiramo, iz teksta se doznaje da je, dakle, tek dvije- tri godine prije potpunog raspada SFRJ himna "Hej, Slaveni" (paradoksalno, ali istinito) postala službena himna. Kako? Tako što je Savezno vijeće Skupštine Jugoslavije na sjednici 22. listopada 1988. godine konačno utvrdilo Deveti amandman u Prijedlogu ustavnih promjena koji je glasio: Himna SFRJ je "Hej, Slaveni" i time se zamjenjuje član 8 Ustava SFRJ koji je dotad glasio samo: "SFRJ ima himnu." Prvo službeno izvođenje od tad službene himne trebalo je biti na Dan Republike, 29. studenog 1988. godine.
Na istoj, 4. stranici Glasa Istre je i za razvoj Pule vrlo važan tekst "Obalu turizmu, ne stanogradnji", naše kolegice Vesne Čamdžić, dugogodišnje novinarke koja analitički i detaljno pratila sektor turizma. Već iz podnaslova se može iščitati da je dvije godine trajala borba pobornika turizma da se obalni pojas Verude u Puli namijeni "ovoj razvojnoj grani, a ne stanogradnji, te da je na vidiku rješenje u korist turizma".
"Kineski zid stambenih blokova, kako su ga nazvali pulski turistički radnici, prema Generalnom urbanističkom planu iz davne 1966. godine trebao bi napasti najatraktivnije područje obalnog pojasa Pule uz samu kontakt zonu s turističkim naseljem Verudela… Obalu turizmu, a ne stanogradnji - rekli su najprije stanovnici Mjesne zajednice Nova Veruda. U isti moto uključivali su se redom Turistički savez općine, Radna organizacija Arenaturist, stručnjaci s područja ekonomike turizma, a evo ovih dana o zahtjevu za očuvanje obalnog pojasa pridružio se i veći dio mjesnih zajednica s područja pulske općine, omladina, Turistički savez Hrvatske… Nadalje kolegica Čamdžić informira čitatelje Glasa Istre da se u dopisu Republičkog komiteta za građevinarstvo i stambeno - komunalne poslove te zaštitu čovjekove okoline navodi "da je prijedlogom prostornog plana SR HrvatskeIstra valorizirana kao najrazvijenija turistička regija Republike, a Pula kao jedan od važnijih turističkih centara regije". Naime, na spornom području na Verudi II uz more je trebalo, prema spornom planu iz 1966. godine, niknuti 317 stambenih jedinica, a skeptici su tvrdili da do toga nije došlo samo zato što nije bilo dovoljno sredstava za gradnju. Na kraju teksta vidljivo je da se nešto ipak pokrenulo s mrtve točke, a da se u nakani i uspjelo, potvrđuje i današnje stanje stvari na Verudi i Verudeli.
U rubrici "Svakodnevica" u tekstu kolege Mate Ćurića pod naslovom "Šansa za mlade" čitamo pak najavu da će se obnovljeno pulsko kazalište otvoriti na Dan oslobođenja Pule 5. svibnja 1989. INK je bio zatvoren više od 15 godina, no radovi na obnovi započeli su 1984. i poprilično se odužili, zbog nadiruće inflacije i krize. NA koncu se ipak negdje pronašlo 8 milijardi dinara i ugovoren posao po sistemu "ključ u ruke."
Novinar Ratko Radošević pak na susjednoj stranici, u rubrici "Dosije" piše o invaziji berača kestena u istarske šume zbog čega dolazi i do fizičkih okršaja. Opisan je slučaj s Gornje Bujštine gdje je 64-godišnjeg Marija Križmana, invalida koji hoda pomoću štaka napao sakupljač kestena iz Kopra te se on kući vratio plačući, s poderanom košuljom i otkinutom dugmadi.
U rubrici "Dnevne novosti", naišli smo na vijest koju bismo danas plasirali u rubriku crne kroniku, ali koja u to vrijeme još nije preuzela novinske stupce i stranice. S nadnaslovom "Kod ušća rijeke Mirne" i naslovom "ubojstvo na filmski način" čitamo vijest da je 10. studenog na Antenalu "suvenirdžiju" Franju Lešija (44) iz Poreča stotinjak metara prije Mosta na Mirni autom presreo Nevzat Zendeli (36), krojač iz Poreča, izudarao ga čekićem i ubio ga zarivši mu nož u vrat. Motiv nije poznat, a ubojica je pritvoren.
Na posljednjoj, 32. stranici, iz teksta pod naslovom "Sofijine naočale", uz fotografiju Sofije Loren, doznajemo pak da tada 54-godišnja glumica ima i drugih talenata, poput dizajniranja ženskih naočala čemu se odlučila posvetiti u budućnosti. "Sofijine naočale su vrlo lagane i luminozne, u dopadljivim oblicima. Svaki model ima svoju funkciju ili da pokriva umor lica, ili služi umjesto šminke, ili pak ističe ljepotu očiju…"
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
