Zvuči nevjerojatno, ali posljednjih godina, od 2018., porastao je interes za posadiste, posebno u pogledu njihovih pogleda u ufologiji. Na društvenim mrežama pojavilo se nekoliko neoposadističkih skupina, čineći Posadasa "jednim od najprepoznatljivijih imena u povijesti trockizma". U teoriji, posadisti zagovaraju društvo koje nalikuje onome koje predlaže opća marksistička teorija. Ukratko, proleterska revolucija uništit će buržoasku državu, koju će zauzvrat zamijeniti socijalistička država s kontroliranim gospodarstvom i trgovinom
Ilustracija (foto Pixabay)
Bauk komunizma ne kruži samo planetom, nego i cijelim svemirom. Tako, naime, glasi jedno od službenih naukovanja Četvrte internacionale, komunističke međunarodne lige koju je još krajem trideset godina osnovao Lav Trocki, a čiji sljedbenici vjeruju da će komunizam na Zemlju stići letećim tanjurima, odnosno neindeteficiranim letećim objektima. Štoviše, poklonika te teorije, koja je nastala još pred pedesetak godina, sve je više, podržava ih i jedna regularna politička stranka u Latinskoj Americi, a prije nekoliko godina imali su i stranke u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Pripadnici Četvrte trockističke internacionale poznati i kao pasadisti, po svom lideru Johnu Pasadesu koji je organizaciju vodio nakon 1962. godine. Vjeruju i u nuklearni rat, što ih u posljednje vrijeme smješta skoro pa u politički mainstream. U osnovi svega toga – ufologije i atomskog rata – izvorni je marksizam, pa cijela priča zvuči toliko bizarno da je vrijedi zapamtiti.
Svoju trockističku internacionalu osnovao je Juan Posadas (pravim imenom Homero Rómulo Cristalli Frasnelli), koji je 1950-ih bio voditelj Latinoameričkog biroa Četvrte internacionale i sekcije Četvrte internacionale u Argentini. Između njihovog odvajanja od Međunarodnog tajništva Četvrte internacionale 1962. i Posadasove smrti 1981., posadisti su razvili vrstu komunizma koja je uključivala nekoliko rubnih ideja, što ih je dovelo u sukob s većim ljevičarskim skupinama.
S obzirom na to o kakvim je idejama riječ, jasno je da nisu mogli naići na šire razumijevanje u svjetskoj ljevici, iako i neki domaći ljevičari izgledaju kao da su pali s Marsa. Naime, posadizam pokušava uvesti elemente ufologije u marksističku misao. Tvrdeći da samo komunizam može omogućiti razvoj međuplanetarnih putovanja, zaključili su da izvanzemaljci s drugih planeta moraju živjeti u visoko naprednim komunističkim društvima i dužni su pomoći zemaljskim komunistima u donošenju svjetske revolucije.
U raskolu Četvrte internacionale koji je nastao među sljedbenicima Lava Trockog ubijenog 1949. godine u Meksiku, Posadas i njegovi sljedbenici stali su uz Michela Pabla i Međunarodno tajništvo Četvrte internacionale (ISFI). Prvi veliki ideološki razlaz bio je na temu nuklearnog rata; Posadas je bio njegov zagovornik jer bi to uništilo kapitalizam i otvorilo put socijalizmu.
Nakon konačnog razlaza u šezdesetim godinama, ta bizarna politička skupina imala je sljedbenike u nekoliko zemalja, posebno među željezničkim radnicima na Kubi, metalurškim radnicima u Boliviji i poljoprivrednim radnicima u Brazilu. I na Kubi je postojala značajna skupina posadista. Posadistički gerilci borili su se uz Castra i Che Guevaru u revoluciji 1959. godine. Ipak, pod utjecajem Sovjetskog Saveza, Fidel Castro se odreknuo posadista, koji su pak tvrdili kako je on ili ubio Che Guevaru na zadatku u Boliviji ili ga držao u zatvoru na Kubi.
U Europi se do 1968. godine počeo razvijati posadistički pokret, ali ufologija nije uspjela pridobiti mnogo pažnje. Posadisti su, ipak, postali sve više zainteresirani za NLO-e, tvrdeći da su oni dokaz socijalizma na drugim planetima. Posadasova smrt 1981. godine značila je praktički raspad organizacije, sa samo nekoliko izoliranih grupa koje su nastavile djelovati do danas. U Ujedinjenom Kraljevstvu, Revolucionarnu radničku stranku (trockističku) osnovali su 1963. posadistički članovi Revolucionarne socijalističke lige i unatoč nekoliko raskola i sve manjem članstvu, nastavila je izdavati svoje novine Crvena zastava do 2000. godine.
Zvuči nevjerojatno, ali posljednjih godina, od 2018., porastao je interes za posadiste, posebno u pogledu njihovih pogleda u ufologiji. Na društvenim mrežama pojavilo se nekoliko neoposadističkih skupina, čineći Posadasa "jednim od najprepoznatljivijih imena u povijesti trockizma". U teoriji, posadisti zagovaraju društvo koje nalikuje onome koje predlaže opća marksistička teorija. Ukratko, proleterska revolucija uništit će buržoasku državu, koju će zauzvrat zamijeniti socijalistička država s kontroliranim gospodarstvom i trgovinom.
Jedan od najpoznatijih stavova Juana Posadasa bio je zalaganje za nuklearni rat. Točnije, na vrhuncu Hladnog rata Posadas je smatrao da je nuklearni rat neizbježan. Njegova je ideja bila da, umjesto da čekaju snage kapitalizma, socijalističke države s nuklearnim oružjem pokrenu preventivni napad koji bi uništio nuklearne sposobnosti kapitalističkih zemalja. Osim toga, vjerovao je da bi ova vrsta katastrofe mogla izazvati svjetsku revoluciju.
Iz tih razloga, Posadas se glasno protivio Ugovoru o djelomičnoj zabrani pokusa koji su 1963. potpisali Sjedinjene Države, Sovjetski Savez i Ujedinjeno Kraljevstvo, vjerujući da je nuklearni rat između SAD-a i Sovjetskog Saveza neizbježan i poželjan, te da će stvoriti uvjete za socijalizam, s "radničkim državama" koje pobjeđuju i resetiraju društvo.[
Trockistička skupina bila je zainteresirana i na koji način znanstveni napredak može poboljšati ljudske živote kada se koristi za opće dobro, osim povećanja zarade. U eseju napisanom pod naslovom "Rađanje djece u svemiru, povjerenje čovječanstva i socijalizam" (1978.), zastupao je svoju viziju utopijske budućnosti pod vodstvom znanosti te kaže: "Čovječanstvo se osjeća pritisnuto i ugnjetavano luđačkom košuljom koja zatvara znanost. Jer znanost je ugnjetavana! Kapitalisti ugnjetavaju znanost koristeći je da ubijaju ljude. Kada znanost bude oslobođena – neće proći dugo, za samo nekoliko godina – zbrisat ćemo s lica zemlje svi problemi, poplave, glad i bijeda. Sve se to već moglo napraviti, a neće proći dugo i mi ćemo. A kad budemo, svi će biti arhitekti, inženjeri, doktori i slično".
Pohvalio je i navodni plan Sovjetskog Saveza da žena rađa u svemiru, smatrajući takve pothvate znakom naprednog društva koje je na putu eliminacije iskonskih potreba poput preživljavanja, sigurnosti i udobnosti: "Ako već imamo hrabrosti zamisliti rađanje djece u svemiru, to je zato što se osjećamo dijelom potrage koja nadilazi život na Zemlji."
Nabizarniji dio Posadasova autorskog rada predstavlja niz knjiga i tekstova u kojima pred kraj života pokušao je stvoriti sintezu trockizma i ufologije. Njegova najistaknutija teza iz ove perspektive bila je pamflet iz 1968. "Leteći tanjuri, proces materije i energije, znanost, revolucionarna i radnička borba i socijalistička budućnost čovječanstva", koji je razotkrio mnoge ideje koje se danas povezuju s posadizmom. Ovdje Posadas tvrdi da, iako nema dokaza o postojanju inteligentnog života u svemiru, znanost tog vremena čini njihovo postojanje vjerojatnim. Tvrdi da su izvanzemaljci koji posjećuju Zemlju u letećim tanjurima moraju doći iz društveno i znanstveno napredne civilizacije kako bi ovladali međuplanetarnim putovanjem, te da je takva civilizacija mogla nastati samo u postkapitalističkom svijetu.
Vjerujući da su izvanzemaljci prirodno nenasilni, koji su ovdje samo da promatraju, Posadas tvrdi da ih ljudi moraju pozvati da interveniraju u rješavanju problema Zemlje, naime "da suzbiju siromaštvo, glad, nezaposlenost i rat, da svima daju sredstva živjeti dostojanstveno i postaviti temelje za ljudsko bratstvo". Sredstva za postizanje ovog cilja ostala su unutar glavne struje trockista i uključivala su okončanje kapitalizma, kao i birokracije radničkih država i uspostavu socijalističkog društva.
Nakon Posadasove smrti 1981. neki posadisti nastavili su istraživati ovu temu, osobito Dante Minazzoli, Paul Schulz i Werner Grundmann, dok su se ostali distancirali od nekonvencionalnijih predodžbi i tvrdili da je Posadasov interes za izvanzemaljski život marginalna točka koja je pretjerana. Danas nije posve poznato koliko još postoji trockističkih-posadističkih organizacija, ali sudeći po aktivnostima na društvenim mrežama marksista-ufologa još ima u dovoljnom broju. Aktivni su naročito u Argentini, Brazilu i Urugvaju, ali samo Urugvaj ima funkcionalnu stranku - Revolucionarnu radničku partija trockista-posadista. U hrvatskoj politici, poznatoj po najbizarnijoj klijenteli, posadisti još nisu vidljivi. No, zastupnici i političari koji su pali s Marsa itekako su vidljivi na javnoj sceni.