ČVRST POLITIČAR ZA KRIZNA VREMENA

ŠEF NACIONALNOG STOŽERA CIVILNE ZAŠTITE Diplomat, stručnjak za sigurnost i aktualni ministar unutarnjih poslova / DAVOR BOŽINOVIĆ, rođenjem Puljanin, Plenkovićev je čovjek za posebne mjere i namjene

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
Davor Božinović (Milivoj MIJOŠEK)

Davor Božinović (Milivoj MIJOŠEK)


Božinović je čovjek dugog i očito u ovom trenutku vrlo potrebnog profesionalnog i političkog iskustva * Mirniji je čak i od poslovično ledenog Andreja Plenkovića i zanimljiv je kontrast živahnom ministru zdravstva Viliju Berošu koji ipak pokazuje svoj dalmatinski temperament i blagoglagoljivost

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović trenutačno je, uz premijera Andreja Plenkovića i ministra zdravstva Vilija Beroša, najizloženiji, ali i najutjecajniji hrvatski političar. Božinović je osoba koja potpisuje naredbe Ravnateljstva Civilne zaštite, objašnjava građanima zašto ne mogu putovati ili šetati tržnicama, kako će se sanirati posljedice zagrebačkog potresa, zatvoriti europska granica da je ne prijeđu migranti koji ipak nisu nestali iz kampova u BiH te niz drugih odluka koje spadaju u dužnosti političkog rukovoditelja resora s represivnim aparatom.

Davor Božinović, 59-godišnjak rođen u Puli gdje mu je otac službovao kao kapetan ratne mornarice, podrijetlom iz Boke Kotorske, sve te represivne mjere najavljuje i donosi ne lupajući šakom o stol, uz objašnjenja koja bi mogla biti i gromoglasnija te uz trud da se ne izaziva dodatna panika kod stanovništva koje nije u stanju mijenjati svoje životne navade onako brzo kako to nalaže rastuća kriza.

Prekaljeni profesionalac

Hrvatski ministar unutarnjih poslova Božinović do sada još nije – bez obzira na nastale sve teže okolnosti pandemije COVID-19 virusa i sve druge probleme – javno izgubio živce. Mirniji je čak i od poslovično ledenog Andreja Plenkovića i zanimljiv je kontrast živahnom ministru zdravstva Viliju Berošu koji ipak pokazuje svoj dalmatinski temperament i blagoglagoljivost.

Davor Božinović je čovjek dugog i očito u ovom trenutku vrlo potrebnog profesionalnog i političkog iskustva. U sustavu javne sigurnosti radi na profesionalnim dužnostima više od trideset godina, a u politiku je, kroz HDZ, ušao odmah nakon demokratskih promjena 1990. godine. Teško je povlačiti usporedbe s političarima koji su prije Božinovića stolovali u MUP-u – ali među njima je uvijek bilo više stranačkih poslušnika od kojih su neki i osobno završili u pravosudnoj obradi – nego profesionalaca koji su znanja stekli na odgovarajućim poslovima.

Božinović je završio zagrebački Fakultet političkih znanosti gdje je i magistrirao i doktorirao na temama iz međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti. Prvi posao imao je u Republičkom sekretarijatu narodne obrane gdje je 1987. godine postao savjetnik. U istoj zgradi koja se od 1990. godine zove Ministarstvo obrane postao je, u prijelomnom trenutku, šef Novačke komisije gdje je na poslovima regrutacije vojske radio do prelaska u Ministarstvo vanjskih poslova 1994. godine. Tamo je bio savjetnik u odjelu za konzularne poslove, a potom je otišao u prve diplomatske misije. Kao savjetnik radio je u hrvatskim ambasadama u Sofiji i Sarajevu.

U Zagreb se vraća 1997. godine, ali ne napušta Zrinjevac i diplomatske vode. Bavi se susjednim zemljama u Odjelu za susjedne zemlje MVP-a, da bi godine 1999. dobio rang veleposlanika i mjesto pomoćnika vanjskih poslova. Promjenom vlasti 2000. godine – kada je "šestorka" smijenila vlast HDZ-a te je predsjednik Republike postao Stjepan Mesić – Božinović dobiva nova zaduženja. Postao je koordinator za odnose s tadašnjom SR Jugoslavijom Slobodana Miloševića, te otpravnik poslova i ambasador u Beogradu sve do 2004. godine.

Karamarko ga nije volio

Po povratku iz Beograda dolazi na neočekivano radno mjesto – postao je predstojnik Ureda predsjednika Republike Stjepana Mesića. Nakon godinu dana, vraća se u diplomaciju i 2005. postaje šef hrvatske misije pri NATO savezu. U to vrijeme započinje proces priključivanja Hrvatske NATO alijansi. Na Zrinjevac, u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, vraća se 2008. na poziciju državnog tajnika gdje se bavi eurointegracijama i političkim pitanjima.

U resor sigurnosti vraća se kao ministar obrane 2010. godine u vladu Jadranke Kosor, a nakon 2011. zastupnik je HDZ-a u Hrvatskom saboru. Promatrač u Europskom parlamentu bio je u godini prije ulaska Hrvatske u uniju – od 2012. do 2013. godine.

U doba Tomislava Karamarka nije dospio na izborne liste koje jamče saborski mandat, pa se 2015. godine smatralo da je dio gubitničke ekipe okupljene oko Jadranke Kosor. Ipak, 2016. vratio se na Zrinjevac u rangu veleposlanika, no umjesto imenovanja u neku inozemnu destinaciju, postao je predstojnik ureda predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Od tada u političkim i medijskim kuloarima slovi kao političar od najvećeg Plenkovićeva povjerenja.

Ministar unutarnjih poslova postao je u lipnju 2017. godine gdje je zamijenio smijenjenog Mostovca Vlahu Orepića. U rujnu 2019. imenovan je i potpredsjednikom Vlade, nakon što je to mjesto napustila bivša inoministrica Marija Pejčinović-Burić.

Ministar Božinović slovi kao pripadnik "mekše", demokršćanske struje u vrhu HDZ-a, ali nije stranački isključiv što je vidljivo iz njegove suradnje sa Stipom Mesićem koje mu desnica unutar stranke i danas nameće kao problem. Nije poznat po „jakim”, populističkim izjavama i oštrim riječima, ali očito je kako čvrsto provodi odluke dogovorene u Banskim dvorima.

To se vidjelo, tijekom prošle godine, u znatno tvrđoj politici prema migrantima na granicama s BiH, ali i u akutnoj koronakrizi. Bez obzira na moguće kritike i nepopularnost pojedinih mjera, Božinović ih redovito najavljuje te zatim provodi. Čvrst političar za krizna vremena.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter