Opstanak plave ribe
Nema zatvaranja mora na sjevernom Jadranu. Ministarstvo: Stanje nije zadovoljavajuće, ali nema panike
(Snimio Matija Habljak / Pixsell)
Posljednjih dana uvukao se nemir među ribare plivaričare sa sjevernog Jadrana. Odmah recimo – nepotrebno! Među dijelom tih ribara krenula je priča da se privremeno zatvara dio ribolovnog mora na sjevernom Jadranu, upravo onaj gdje se u ovom dijelu godine ostvaruju najbolji ulovi male plave ribe.
Konkretno, spominjao se Riječki zaljev, Kvarner i zapadna obala Istre unutar šest milja od obale. Kao povod za tako drastičnu mjeru navodila se prevelika količina nedorasle ribe u ulovima, te potreba njene zaštite. »Strah me da privremeno ne postane trajno, kao što se više puta dogodilo«, komentirao je jedan ovdašnji ribar.
Ipak, za takve strahove nema mjesta! Potvrdio nam je to u izravnom razgovoru Ante Mišura, ravnatelj Uprave ribarstva u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
– Ništa od toga zasad nema. Razgovara se o zaštiti, ona je neophodna, a što će se poduzeti sada ne mogu govoriti. Prije bilo kakve odluke razgovarat ćemo s ribarima. Stanje nije zadovoljavajuće, ulov je dosta pao.
Stanje stoka male plave ribe je loše, u ulovima je puno male ribe. To je pokazatelj da je mrijest bio dobar, i moramo to sačuvati za budućnost našeg ribarstva. Mi imamo dobre mjere regulacije lova male plave ribe, kanali su zatvoreni, imamo dva lovostaja u vrijeme mriještenja, regulaciju ulova po brodu.
Vidjet ćemo treba li u tome nešto mijenjati. U svakom slučaju trebalo bi brzo reagirati. To su kratkoživuće vrste i teško je s njima gospodariti. Za bilo kakvu odluku bazu će nam činiti znanstveni pokazatelji.
Dosad donesenim mjerama pokušali smo sačuvati mrijestilišta i rastilišta te, za naše ribarstvo izuzetno važne ribe. Odluka nije jednostavna. Velike brodove lako je poslati na udaljenija lovišta, dalje od obale, ali moramo misliti i na one manje, što tamo ne mogu raditi.
Sačuvati malu ribu
Bi li pomoglo zatvaranje dijelova ribolovnog mora, što se u posljednje vrijeme spominjalo?
– Nije to baš jednostavno i zadovoljavajuće rješenje. Mala plava riba nije stacionarna, ona migrira. Nedorasla riba u ulovima danas se pojavljuje na jednom mjestu, sutra već na udaljenom dijelu mora. Danas je u Riječkom zaljevu, sutra na srednjem Jadranu. Morali bismo pratiti te migracije i na njih reagirati, a u postojećim uvjetima to je nemoguće realizirati.
S raznih strana često se čuju povici na ribare, pozvani i nepozvani napadaju ih da pustoše morska bogatstva. Istodobno, ribari se žale da u postojećim uvjetima posluju na egzistencijalnoj granici.
– Ribari nisu glavni krivci za stanje u moru, naprotiv, u jedno dijelu oni su žrtve. Oni moraju raditi, danas i u budućnosti. Ovu malu ribu što se sada pojavljuje u ulovima važno je sačuvati, omogućiti joj da se barem jednom izmrijesti. Ekološke prilike imaju veliki utjecaj, more se zagrijava, a za ribarstvo i život u moru posebno je zabrinjavajuće što se ubrzano zagrijava u dubini.
Već dugo ribari se žale na tune. Kažu, u Jadranu su se nevjerojatno namnožile, tvrde da su najveći predatori male plave ribe, da je pojedu puno više nego što svi ribari zajedno ulove. Također, da im rastjeruju potencijalnu lovinu što se skupila ispod svjetla, kidaju mreže. U posljednje vrijeme, žale se, pridružili su im se i dupini. I njih je previše! »U pravu su«, ističe Ante Mišura.
– U planu nam je napraviti studiju utjecaja predatora na ribolov, to je važno napraviti za čitav Jadran, ne samo za naše ribolovno more. To moramo raditi s Talijanima.
Od uvođenja restriktivnih ribolovnih mjera za tune njihov stok se u Jadranu izvanredno oporavio, a za ulov i dalje imamo određene kvote. Za štete počinjenje od dupina ribari mogu tražiti obeštećenje, to je regulirano zakonskim propisima. Za tunu, zasad, nemamo rješenja. Njih štite rigorozni međunarodni propisi.
Domaće tržište je najvažnije
Ulovi male plave ribe se smanjuju. S jedne strane limitira ih samo more, mogli bismo reći prirodna regulacija ribolova. Istodobno, i naši zakonski akti propisuju kontinuirano, svakogodišnje smanjenje ulova.
Također, u ribolovu je manje brodova, mnogi su ribari odustali, predali brodove u scraping. Kako saznajemo, da je više novaca u tom fondu, i više bi ih bilo zauvijek uništeno.
– Ne možemo više ići na velike količine ulova. Ribar mora imati zaradu, ali tako da s manjim ulovom postigne bolju cijenu. Potražnja za malom plavom ribom raste, kapaciteti prerade značajno su povećani. Izvoz više nije najbolje rješenje, i na domaćem tržištu postiže se dobra cijena.
Po mom mišljenju domaće tržište je najvažnije, i to maloprodaja kroz ribarnice. Njih se mora opskrbiti s dovoljnim količinama, moramo težiti povećanju potrošnje.
Tržište diktira promjene, nekad je inćun bio zapostavljen, malo se tražio i, adekvatno tome, slabo lovio. Danas ima veliku tržišnu vrijednost, mnogi ga traže, u nas i u Europi.
Za cijenu kilograma srdele ništa se drugo ne može kupiti za obiteljski ručak. To moramo znati i težiti povećanju potrošnje. Također, i ostale ribe iz našeg jadranskog ulova, te domaće marikulture.
Mnogi u nas zaziru od te ribe koja živi i raste u prirodnom morskom ambijentu. Jedino joj je prehrana nešto drugačija nego divljoj ribi, i ima ograničeno kretanje. S druge strane, često se čuju napadi na marikulturu, zagovornici zaštite prirode tvrde da je veliki zagađivač.
– Neopravdano uzgoj ribe u nas ima negativnu sliku, ta uzgajališta nisu nikakvi zagađivači. Ukupna površina svih jadranskih uzgajališta minorna je u odnosu na ukupnu površinu mora.
Od početnih koraka kvaliteta te ribe iz uzgoja značajno je unaprijeđena. Mišljenja sam da s akvakulturom u cjelini možemo ostvariti značajan napredak, gospodarski i prehrambeni. A zagađenje je minimalno, zanemarivo.
Zaštita škampa u Kvarneriću
Nedavno je u Rijeci održan radni sastanak sjevernojadranskih ribara s predstavnicima Uprave ribarstva i znanstvenika iz Institute za oceanografiju i ribarstvo u Splitu. Tom prigodom, između ostaloga, razgovaralo se o škampima i potrebi njihove zaštite.
– Stanje škampa u Jadranu je loše i moramo ga zaštititi, rekao nam je Ante Mišura. Znanost je definirala njihova mrijestilišta, u našem dijelu mora to je Jabučka kotlina koja je više godina trajno zaštićena i rezultati su izuzetni.
Drugo područje je u Kvarneriću, tu moramo definirati manju zonu potpune zabrane ribolova. Točnu lokaciju odredit ćemo u dogovoru s ribarima, i to što prije. Prvenstveno je to u njihovu interesu.
Na priču o škampu i njegovoj zaštiti nadovezao se škampar koji živi i radi na području Velebitskog kanala. U njemu je koćarenje davno zabranjeno, skoro pa 30 godina. Prema njegovim riječima, ulovi su im veliki a škampi još veći. Takvi se traže, kvaliteta im je neusporediva s onima iz koćarskog ulova. I cijena im je visoka, »kupci ne žale platiti takvu kvalitetu«.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
