PIŠE VANESA BEGIĆ
Bilo jednom u Puli
Ex Pionirski dom u Puli snimljen 2006. godine (Arhiva)
U posljednje se vrijeme šuška o mogućnosti gradnje zgrade nove osnovne škole na Gregovici, zbog proširenja grada i činjenice da sve više mladih obitelji gravitira tom dijelu grada, kao i zato što dugi niz godina u Puli nije sagrađena nova škola, osim, dakako, zgrade Osnovne škole Veli Vrh nakon što je stara zgrada stradala u požaru početkom 2008. godine.
Ostale zgrade osnovnih škola su iz početka sedamdesetih godina i to one najnovije, dok one starije imaju bogatu povijest - i kao zdanja i kao odgojno-obrazovne ustanove.
Nekada je, istina, bilo više škola, djelovale su i u prigradskim naseljima, postojale i u Jadreškima i u Šikićima, gdje ih već odavno nema, a puno se toga u međuvremenu promijenilo u gradskoj, urbanoj i obrazovnoj strukturi.
Čitajući spomen-knjige o djelovanju pojedinih osnovnih škola te u razgovoru sa starijim prosvjetnim djelatnicima vidimo što se sve kroz vrijeme mijenjalo. Tako, primjerice, zgrada "male škole" Osnovne škole Šijana je već dugo vremena napuštena, a rad u smjenama u većini pulskih škola davna je prošlost. Osnovna škola Tone Peruška bila je prva koja je osamdesetih uvela jednosmjenski rad koristeći pri tome prostorije sadašnjeg Pučkog učilišta i Učeničkog doma.
Mnogi su se tek nakon napisa u našim novinama sjetili da je nekada Muzička škola djelovala u Naselju Velog Jože, a da je u zgradi sadašnje Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn nekada bio vrtić "Štefanija Ravnić", koji je imao i dislociranu grupu u prostorima nekadašnjeg Pionirskog doma, a potom je cijeli taj vrtić preseljen u objekt na Monte Zaru.
Talijanski vrtići također su prošli više lokacija diljem grada. Toliko se toga promijenilo, na svim relacijama. A centar grada, izuzev u sezoni, sve prazniji, sve se odvija negdje drugdje, škole nikada neće, osim možda tek pojedinih, doseći one brojke učenika iz ranih osamdesetih. Život se odvija negdje drugdje.
