Nedavno nas je jedan pulski ugostitelj nasmijavao pričom o kasnovečernjem druženju na Velom Vrhu i kako se po odlasku izgubio u poznatom naselju čije su se vizure promijenile uslijed ogromnih cestarskih radova. Kaže da je u mraku pet puta nehotice ušao autom u isto dvorište tražeći put kući. Vlasnik dvorišta uznemiren svijetlima pet je puta izlazio iz kuće da bi mu nanovo pokušao objasniti kojim putem i u kojem smjeru treba ići.

Glavna cesta preko Velog Vrha raskopana je već godinu dana, a dobrih pola godine iskopan je i duboki jarak buduće nove prometnice za ulaz u Pulu. Ogroman je to zahvat za bolje sutra, koji nosi i ogromne posljedice po naselje - razdijelilo ga je na pola i zakompliciralo život mještanima. Na mukama su vozači, a posebno pješaci koji se, dok traju radovi, teško kreću po naselju, a još teže odlaze s njega.

Ogromni kanal trase nove ceste urezan je kao ožiljak na licu Velog Vrha. Butiga i apoteka s jedne su strane gradilišta, a škola, doktori, mjesni odbor i crkva s druge. Odjednom su se i oštarije i mjesta okupljanja našla na suprotnim stranama. Mještani su si tako blizu, a tako daleko.

Veli Vrh je inače jedno od onih rijetkih mjesta koje čuva duh zajedništva i tradicije. Ponosni Velovršani svih generacija imaju neke svoje baze u sportu, iz škole, u udrugama, sa zabava ili u bilo kakvim drugim poveznicama koje ih drže na okupu. Sada se, kaže mi kolegica, osjeti kako ih je ogromno gradilište razdijelilo:

"Mi se držimo naše strane, a oni drugi svoje. Prije bi se poznanici sreli pješice pa bi krenula ćakula, a sada smo prisiljeni autom naokolo svatko svojim putom..."

I kao novinar i privatno prisustvovao sam brojnim njihovim feštama. Nigdje drugdje ne bih mogao gledati svjetsko prvenstvo u gađanju praćkom nego ovdje. Nitko drugi u Puli kao Montegrandini ne čuvaju tradiciju maškaranja i paljenja pusta. Imaju balinjeradu, veliku ljetnu feštu, pedoće u Mandraču i razne druge povode za vesela druženja.

I naravno da im gradilište neće uništiti zajednicu, ali promjene već vidimo čak i mi koji nismo dio nje.

Eto, terasa restorana je prazna. Unutra, na marendi, sjede samo radnici s okolnih gradilišta. Nema lokalnih faca na kavi, nema slučajnih gostiju u prolazu. Tu sam se od starijih Montegrandina naslušao raznih zabavnih priča i šala o životu u nekadašnjoj Puli i na Velom Vrhu. Živopisne priče dobro pamte baš zato jer su na okupu i jedan drugome evociraju uspomene. I baš tu se najbolje osjetila kvartovska povezanost, neovisno o godinama i profilima ljudi.

Terasa će se s proljećem vjerojatno i opet popuniti, a nadvožnjak koji će biti izgrađen preko nove ceste i opet će mještane fizički povezati. Ali vizura naselja nepopravljivo je izmijenjena pa nam ni taj Veli Vrh neće djelovati više tako velik. Novom cestom lakše ćemo ga prijeći i samo ostaviti usput kao što ostavljamo mnoga druga anonimna i nevažna naselja.

Povezane vijesti

• Tata, je li bilo pasića, maca i ptica kad ste bili mali i gledali vatromet?
• Filmski festival? A di je to?
• Klima na 18°C, tuš na 50°C... Sve naopako!