Prolazeći četvrte adventske nedjelje uvečer kraj Karoline pogled mi bježi prema panoramskom kotaču i da se ne plašim visine s guštom bi napravila đir.

A nasuprot kotača stamenito stoji Arena na koju sam se nekad davno željeznim škalama koje su bile solidno nagrižene rđom penjala bez ikakvog problema. Nikad do samog vrha ali do znatne visine. Godine nose svoje.

Arena, simbol moga grada.

Koliko samo filmova i koncerata u njoj odgledano i odslušano. Kad imam novca kupujem karte, kad nemam sjedim na zidiću iznad Arene i kroz željeznu ogradu promatram događanje.

Arena u doba adventa pretvorena u klizalište. Pored glavnog ulaza adventska kućica u kojoj se između ostalog prodaje i kuhani gin. Gin, arome smrekinih bobica.

Smrekine bobice od kojih je moj nono radio smriku -bezalkoholno piče, reskog okusa i intenzivnog mirisa.

Negdje u ovo doba dozrijevaju bobice. Hodao bi s malo dužom palicom i vrećom od jute po savičentskim livadama/šumarcima u potrazi za zrelim plodovima smreke. Stavio vreću ispod grma, udarao po granama a bobice bi padale na jutu. Nekad je bilo bobica na tržnici za kupiti.

Skupljene bobice bi očistio, stavio u drvenu bačvu, nalio vode iz šterne i kad bi prošlo dva tjedna imali smo smriku za piti.

Još par dana i Božić kuca na vrata. Pali se i četvrta adventska svijeća, simbol ljubavi. Ljubičaste boje poput boje liturgijskog ruha za vrijeme došašća.

Volim dane pred Božić i miris hrane koji se širi gradom. Od fritula, kiselog kupusa, kobasica do bakalara za Vigliu. Viglia Božića ove godine uz kupovni Baccala della mamma i posutice Klara Marić iz Kanfanara.

Umjesto maneštre od slanca, mineštron od zelja i kumpira zabiljen uljen od ulike.

Vrijeme je da napokon bez osjećaja krivnje, počnem biti nježna i pažljiva prema sebi. I s tom misli, u skladu sa simbolikom adventske svijeće svima puno ljubavi, prvo prema sebi a poslije prema drugima, jer ako nemamo ne možemo ni dati.

Povezane vijesti

• Di je bila Austrija, bilo je i koromača
• Ritam srca
• Eukaliptus