Piše Oriana ŠPANIĆ

Ritam srca

Ilustracija (foto Pixabay)

Ilustracija (foto Pixabay)


Pranje zuba uz mazanje peta i laktova samo su dio mojih rituala pred odlazak na spavanje. Volim utonuti u sigurnost kreveta, zašuškati se i uz maštanje otploviti u carstvo snova. Iz zvuka Hipnosovog klepetanja krilima trgne me zvuk Vibera. Zaboravila sam mobitel staviti na bešumno. Poziv na proslavu 40. godišnjice mature. Susret ispred nove stare Medicinske škole.

Razbuđujem se. Uzbuđena ne samo što ću sresti školske kolege, nego i buđenjem uspomena. Stara Medicinska škola i park s oleandrima kao idealnim skloništem za prve cigarete, ali i za markiranje ako nismo imali novac za odlazak u mali mliječni "Višnja". Na ulazu porta u kojoj smo dežurali i između ostalog profesorici Sonji Mišković udarali pečate na trgovačkom papiru prije kontrolne zadaće iz psihologije.

Kabinet u kojem smo davali prve intramuskularne injekcije pod budnim okom sestre Maje Ponikvar. Kostur Miki i dr. Homadovski uz čiju smo pomoć svladavali anatomiju. Onaj osjećaj ponosa, kad prvi put odjeneš sestrinsku uniformu i nestrpljivo iščekuješ odlazak u bolnicu na praksu.

Dr. Rauch s vječnom cigaretom i osnove internističke dijagnostike. Mala, samo ti tribaju uši, oči i nos. Te capisci? Ušima čuješ ritam srca, očima vidiš boju kože, sluznice, urina, stolice, izgled tijela a nosom osjetiš mirise acetona kod šećerne bolesti, amonijaka kod problema s bubrezima.

Kažu da su godine bitne samo ako si sir, ali svejedno kad pročitaš 40 godina mature, ostaneš malo zatečen. Pogled ispred ogledala i više mi ne smetaju bore. Sad mi smeta što mi je vrat sve kraći i deblji. Poput Yode. Sujeta se budi: idealna je prilika za dijetu. Ne drastičnu poput Sare Goldfarb iz "Rekvijema za snove", ali dovoljnu da mi vrat postane vidljiviji.

Jedna mladost

jedan svijet nade

raste tiho u srcu tvom...

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter