(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Odrastali smo iščekujući Djeda Mraza i teško se mogu naviknuti na naziv Djed Božićnjak. Znam da je danas važan taj političko-religijsko-kulturološki kontekst, ali ne mogu si pomoći. Djed Mraz je lik slavenske predaje vezan za Novu godinu, dok je Djed Božićnjak odmak od istočnoeuropskog mita - on slavi Božić. Božićnjak je onaj kojeg anglo-američki svijet poznaje kao Santa Claus, a koji je kao protestant iznegirao Svetog Nikolu. I šta ćemo sad?
Dok u albumu gledam slike iz djetinjstva sve me se to ništa ne tiče. Djedica, kako god da se zvao, uvijek mi je bio rado viđen gost. Sa slikama naviru sjećanja:
Sjećanje prvo: U vrtiću "Štefanija Ravnić" s nestrpljenjem dočekujemo Djeda Mraza. Dolazi u bijelo-smeđoj odjeći, više nalik liku iz ruske bajke - nema korporativne boje Coca-Cole. Pleše s nama, daruje nas paketima, fotkom dominiraju radosna djeca.
Sjećanje drugo: Godinu kasnije u zamjenskom vrtiću na Puntiželi dočekujemo Djeda Mraza koji sada stiže puno veći, ugojeniji i crveniji. Nikome ne smeta što od lažne debljine ne može zaplesati, dječja radost je i dalje na visini.
Sjećanje treće: Sada kao školarci mi dolazimo u goste u JDRC Puntižela. U gradu Djeda Mraza dočekuju nas vilenjaci, gledamo Disneyeve crtiće, Djed nas daruje ogromnim paketima: lopta, bager ili kamion, društvene igre... Igračke domaće proizvodnje traju nam dugo i draže su nam nego današnjoj djeci (nešto od toga još je sačuvano na šufitu).
I tako dalje... Još su mnoge slike u albumu koje podsjećaju da su se pokloni dobivali samo za Novu godinu: jedan od roditelja i jedan od Djeda Mraza. A nismo znali da tog djedičinog plaća neki SOUR ili Skupština općine. Nismo darove dobivali za Sv. Nikolu, niti za prvu ili drugu adventsku svijeću, niti za Sv. Luciju, niti za Božić... Samo za Novu godinu!
Jedan od tih Djedica na slikama sigurno je bio Boško Obradović, za kojeg kažu da je jako dugo nosio tu rolu. Do raspuštanja glumačkog ansambla INK-a 1969. godine, Djedicu su glumili Božo Trakić i Vladimir Obleščuk. A to što su poznati kazališni, TV i filmski glumci igrali ulogu Djeda Mraza samo pokazuje da se tome u Puli vrlo ozbiljno pristupalo. Čujem da je 1980-ih tu ulogu igrao i Branko Sušac iz "Inata", a kad sam već kao roditelj vodio djecu na podjelu paketa, Djed Mraz je bio Marijan Jelenić iz Nole. Bilo je i još mnogih drugih pulskih Djedica i sigurno je da su svi oni bili odličan izbor, jer smo u dobrog starog veseljaka bezuvjetno vjerovali.
Sjećam se kroz maglu šetnje gradom s roditeljima. Sreli smo nekog čovjeka, oni su kratko i srdačno porazgovarali. Čovjek me nije interesirao, vjerojatno je to bio još jedan kolega iz Uljanika, Tehnomonta, Sportskog društva... Kad je krenuo svojim putem, roditelji su me pitali:
"Znaš li ko je taj barba?"
Slegnuo sam ramenima.
"On je glumio Djeda Mraza..."
Odmjerio sam čovjeka na odlasku - nisu me impresionirali.
Možda su mi razotkrivši Djeda Mraza htjeli suptilno dati do znanja da je vrijeme da prestanem vjerovati u bajke - nisu uspjeli.