gradska štorija vanese begić
Hoće li biti novo/stare tradicije?
(Arhiva GI)
Promjena "stanja" grada, njegovog lica i naličja možda je najbolje vidljiva kroz promjene djelatnosti u njemu. Od grada tvornica, grada brojnih kemijskih čistionica, malih obrta, servisa za bijelu tehniku, videoteka, diskoteka, đira izlazaka po kafićima do kakvoga sada grada, dan-danas? Grada apartmana i turizma, hotela (propalih) projekata kroz godine i najljepših zdanja u očajnom stanju, poput Doma hrvatskih branitelja i hotela Rivijera, što su dakako najljepša arhitektonska ostvarenja u Puli, uz zgradu Filozofskog fakulteta iliti ex Pedagoške akademije, koja nije u puno boljem stanju od navedenih i čeka bolje dane. Kao što to čeka i zgrada ex glazbene škole u Smareglinoj ulici. Sve je to, kako vele nadležni, silno komplicirano i nije tako lako niti krenuti s papirima za obnovu, a kamoli nešto drugo. Ljepotice, nažalost, s godinama su izgubile sjaj, no, treba vjerovati da će se, prije ili kasnije, ostvariti neka blagdanska čarolija.
Svakodnevica su sada, izgleda, "druženja" ispred laptopa, kompjutera, mobitela i traženja nečeg za kritiziranja svugdje oko nas - ili pak komentiranja o adventu, blagdanima, lokacijama. Pula je nekada bila ljepša, ili svako lani bolje, pitanje je sad.
No, kakogod, Pula je nekada imala puno tvornica, obrta koji su prehranjivali brojne obitelji i gdje je svatko mogao pronaći posao u struci, a sukladno ponudi tvornica, bili su tu i srednjoškolski programi osposobljavanja upravo za ta zanimanja koja su se tražila.
Nije ni čudo da ima toliko otpada kada bijela tehnika - traje dok traje, servisi su nešto čemu se pribjegava minimalno, radije se kupuje novo na svim tim silnim akcijama i kada dođe taj famozni crni petak. Ista stvar s odjećom, ne treba toliko čistionica kao nekada, toliko toga se naručuje putem interneta, nosi sezonu, eventualno dvije, tekstilni otpad je sve brojniji. Sada su in praonice rublja, posebice za sezonu i za "lancune" za turiste. I objekti brze prehrane, dakako. Tu su i prostori koji stalno mijenjaju namjenu. Svake sezone nešto drukčije, nešto novo i traje dok traje, čas narukvice, pa peraje, pa američke palačinke, pa nogometni dresovi. Hoće li jednoga dana postojati neka nova/stara tradicija, nešto po čemu će se, primjerice za 20 godina, pamtiti Pula iz 2025.? Ili će se stalno i dalje "kopati" po davnoj prošlosti i uspomenama?
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
