NAJNOVIJE



PIŠE ZVJEZDAN STRAHINJA

Gradska štorija: POKAŽITE DJECI NJIHOV GRAD!

Ilustracija (N. LAZAREVIĆ)

U veljači 1988. arheolozi su na početku Prvomajske, na korak od Foruma, iskapali važne artefakte iz temelja rimske kuće, kasnije pripisane Agripini mlađoj, koja se skrivala pod zemljom i travom otkako je austrougarsku zgradu srušila avionska bomba u Drugom svjetskom ratu. Tu, gdje je kasnije izgrađena stambeno-poslovna zgrada Istarske banke, istraživači baštine otkrili su kameni portret Neronove majke, kameni torzo cara i još silnih antičkih zanimljivosti. Naš je Mate Ćurić tada svakodnevno izvještavao o nalazima u centru grada, zaintrigirao je Puljane za arheologiju pa su i iskapanja svakodnevno pratile stotine građana.

"No, djece ovdje gotovo da i nema. Dok je tu bila trava, vidjeli smo ih kako se igraju, dok je bilo snijega, ovdje su se najviše klizali. Ako su tada dolazili sami, sada bi trebali doći sa svojim nastavnicima povijesti, zemljopisa, prirode i društva", napisao je Mate. Je li bio u krivu ili je člankom upravo potaknuo takav razvoj događaja, ali pamtim da smo u sklopu školske nastave mi, učenici OŠ "43. istarska divizija" bar jednom, a možda i dva puta obišli nalazište. Obilazili smo ga mi, klinci s dalekog Vidikovca i samoinicijativno jer se o nalazima naveliko pričalo u gradu, ali preko plastične trake, osim gomile crne zemlje i blatnjavih radnika, nismo puno vidjeli.

Čudim se da je tako pisao Ćurić jer sjećanja na osnovnoškolske dane puna su mi obilazaka gradskih znamenitosti u sklopu raznih predmetnih programa. Obavezno jednom godišnje vodili su nas nastavnici u Uljanik, vidjeli smo iznutra Astru, Tiskaru, Tehnomontove pogone, a Tvornica stakla "Boris Kidrič" u našem susjedstvu bila nam je kao dnevna igraonica. Jednom godišnje sjeli bismo na zidiće bazilike Marije Formoze i crtali kameno zdanje, olovkom ili tušem. Vodili su nas organizirano na svako veće javno gradilište, otvorenje pulske zaobilaznice "krstili" smo pješačenjem do Šijanske šume i nazad u sklopu sportskog dana... Tko grad tada nije upoznao, očito to nije ni želio i nikakve mu pomoći nije bilo.

Izvode li danas nastavnici djecu u grad? Znam da odlaze u kina i kazališta, ali da li im pokazuju sirenu i viteza na Forumu, skriveni mozaik "Kažnjavanje Dirke", osmerokutne temelje mauzoleja, fontane i stubišta Monte Zara? Na takvim povijesnim mjestima današnje klince ne viđam. Gradilišta su danas samo ona budućih trgovačkih centara ili privatne stanogradnje, a od pulskih proizvodnih pogona i nije im puno toga ostalo za vidjeti. Pa se čudimo da mladi naraštaji ne poznaju svoj grad!


Podijeli: Facebook Twiter




Više iz rubrike