gradska štorija zvjezdana strahinje
Što se jelo za Sv. Nikolu kad je Kolarić zaklao udovice Clai-Tracanelli?
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
"San Nicolò de Bari, la festa dei scolari!
Chi non vien a la festa, ghe taieremo la testa!"
Tu jezivu pjesmicu školaraca, da ćemo odrezati glavu onima koji ne dođu na feštu, pjevali su nekad mali Puležani. A na feštu Svetog Nikole 1923. godine sasvim sigurno nisu stigle majka i kći znane kao udovice Clai-Tracanelli. Dan prije Svetog Nikole, 5. prosinca, one su stvarno platile glavom - brutalno ih je u njihovom domu zaklao najpoznatiji istarski gangster Ivan Kolarić.
Tim toliko svirepim i okrutnim zločinom, Kolarić se od romantičnog razbojnika, koji se rugao policiji, a pištolj potezao samo u nuždi, prometnuo u jezivog ubojicu. U kući udovica posegnuo je za nožem, opijen krvlju i vrućinom, zadavao im niz udaraca samo zato jer mu se mlađa suprotstavila u pokušaju pljačke.
Nesretne udovice Clai-Tracanelli imale su butigu i kuću (izgrađenu 1911.) u Via de Facchinetti, odmah blizu raskrižja s Via Muzio. Danas je to kuća u kojoj se nalazi kultna pulska oštarija "Vodnjanka". I što drugo možeš napraviti, kad proučavaš taj slučaj, nego se najaviti dragom i uvijek susretljivom oštaru i kuharu Morisu Civiticu da ti pokaže mjesto zločina. I da ispriča ono što zna o tragediji koja se dogodila davno prije nego je njegova obitelj došla u posjed kuće i lokala.
A u "Vodnjanki" se onda uz priču o zločinu povede i priča o staroj Puli, o Kolariću, o advokatu Crljenici, koji je na sudu u današnjem učeničkom domu branio gangstera, i o svima onima koji su imali neki kontakt s poznatim kriminalcem.
Iz kuhinje "Vodnjanke" stiže miris frigane ribe, a neobavezni razgovori petljaju se o čaše gemišta. Okupljeni na marendi uključuju se u razgovore i svatko zna neku vrijednu štoriju. Ma kako je lijepo osjećat se Puležanom!
- Je li se nekad jelo nešto tradicionalno za Svetog Nikolu u Puli, pitanje je upućeno Morisu. Kuhar stane i razmišlja. Ne zna točno, ali zna da je sigurno nešto bilo. I zna tko bi znao, samo trebamo nazvati...
- Sigurno si tada morao pripremiti nešto slatko za dicu. Dicu moraš kuntentati.
Za njih dolčuni, možda naranča, fritule ili kroštule. Kroštule su se delale za karneval, dopunjuje Moris. A dok teku razgovori o slatkim jelima, na stol dolazi pijat s friganim barbonima. Prilog je kavul nero i kumpir.
I ajmo sad u novu raspravu: Šta su trilja od kamena, a što su barboni? Kakav im je oblik glave i koje su boje? Je li kavul nero raštika ili nije? Puležani za sve imaju sto naziva i teorija – lijepo je, ali i teško nekad biti Puležanom.
Slažemo se da se za Sv. Nikolu sasvim sigurno jela riba. Nje je u Puli uvijek bilo. Sv. Nikola je zaštitnik i djece i pomoraca, a pomorci jedu ribu da se podsjete da pripadaju moru, a ne kopnu.
- Jesu li se mogli barboni jesti i te 1923. za Sv. Nikolu?
- Sasvim sigurno, odgovara Moris. Barbona je bilo tada, a sva je sreća da ih imamo i danas.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
