U Flaciusovoj ulici u Puli među jumbo-plakatima, kojima se turisti pozivaju na pršute i tartufe, osvanula su i dva crvena anti-turistička. Na jednom piše "Liga za boj protiv turizma – Gori Ussi Šikuti!", a na drugom su krave koje piju vodu iz bazena u obliku istarskih bazilika. To je estetika naslovnice albuma Gori Ussi Winnetoua "Baz(en)ilika" kojim se naš Franci Blašković po tko zna koji put razračunava s negativnim trendovima koji raslojavaju Istru.

Postavljanje plakata ima veze s 25. obljetnicom Šikuti Machine. A Šikuti Machine i Franci javno se vole. Tako je Liga za boj protiv turizma, koju je Franci kao predsjednik i jedini član osnovao kasnih 1980-ih, konačno izašla iz podzemlja na svjetlo dana. I to na ulicu kojom koračaju turisti, turistički ideolozi i turistički djelatnici. Bilo je i vrijeme!

Kad se prije 35 godina počelo govoriti o Ligi, gledalo se na to kao neku sitnu provokaciju, umjetničku zafrkanciju, kabaretski skeč. U onim pubertetskim danima turizma gosti su bili fini, lijepi i nenametljivi, kćerke im mirisale na kokos, a naše ulice na rakove i školjke. I tko bi normalan tada mogao imati išta protiv turizma kao jedne od mnogih gospodarskih grana? Mislili smo tako, ali nismo razmišljali. A Franci je bio vizionar.

Jer grad se s vremenom odrekao sve proizvodnje i svih svojih prihoda, kao što se selo odreklo svog blaga. I sve su podredili turizmu. Turizam je pomalo gutao
identitet, tradiciju, dostojanstvo, šumu, obalu... Od raspada "srpa i čekića" nisu tako složno selo i grad puhali u isti rog! I seljaci i građani svoje su domove ustupili turizmu, čak su i djecu dali turističkim školama. U boj, u boj junaki, brigade turističke... vjesnici novih dana...

Rastao je Francijev autorski opus prateći jačanje turizma. Sazrijevali smo sa zabavnom pjesmom "Balkan Lover", bizarnom "Maestro Guli-Lili" preko sve zlokobnijeg "Masterplana" do skroz poražavajuće pjesme "Koza in the Sky pod čripnju". I sve nam je manje bio simpatičan turizam, a sve više bjelodano da on mijenja i Pulu i Istru, sve naše i nas same. I to ne na bolje.

U trenu je masovni turizam prešao u overturizam. Više stranjske djevojke nisu mirisale na kokos nego na jeftini istopljeni sir. Rakove i školjke zamijenili su pregoreno tijesto i ulje. Ni noći više nisu bile naše da u njima ugostimo drage strance, sad smo stranci u svom gradu bili mi!

I već je na pola tog razvojnog puta trebalo biti jasno da Liga za boj protiv turizma nije neka sitna Francijeva provokacija nego nužnost za očuvanje malo zdrave pameti. A turizam se pokazao kao dobro osmišljena igra i prilika za zgrtanje para, bez obzira na žrtve. Sad si mislim: Nije Franci bio vizionar (anti)turizma, on je samo znao da čovjek lako podlegne pohlepi i nametnutim trendovima.

Daj još, izgradi još... Još apartmana i vila, još bazena i ležaljki, još šljunka za obale, još pekara i pizzeta... još... još... I nikad im nije dosta!

Ili kako kaže stara mudra Istrijanka: Pašte se najidu, ma šoldi nikad!

Povezane vijesti

• Filmski festival? A di je to?
• Posljednja vijest: Eksplozija na Saccorgiani!
• Mitski otok Andrija - nestvaran, dalek, zabranjen...