Gradska štorija Zvjezdana Strahinje
Koje su nam budale nasadile te tvrđave po Puli?
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Ima tome pet, šest, sedam godina, kako smo se kolega i ja preko suhog žbunja i kroz šikaru Muzila probijali do topovske baterije Fisella, skrivajući se od vojnika koji su na zabranjenom Muzilu čuvali stražu ili su na Fiželi službovali svoje smjene.
Mi, sredovječni ljudi, muvali smo se pognuti kao lopovi, bježali kao da su nam namjere loše. A samo smo željeli razgledati austrijsku bateriju i vidjeti koliko sliči na Vallmagiore s druge strane zaljeva. Znatiželjne budale.
Podsjetilo me to na vrijeme kad smo se kao djeca 1980-ih sa znatiželjom penjali na Fort Casoni Vecchi na Vidikovcu. Sve u tajnosti jer su stariji govorili da na tvrđave idu samo smutljivci i narkomani. Ili kad smo 1990-ih, kao mladi zaljubljenici u tajnu povijest Pule, osvajali jednu po jednu tvrđavu i prije nego bi ih vojska napuštala. Punta Christo, San Giorgio, San Daniele, Turtian, Svetica, Forno, Munide... Padale su pred nama jedna za drugom. U džepu bi nam bila fotokopija članka Stanka Piplovića iz Splita »Fortifikacijski sustav Pule iz 19. stoljeća« otrgnut iz nekog zbornika. Članak je imao popis tvrđava, nepotpun, ali jedini dostupan. Zgužvane Piplovićeve stranice posuđivali smo si kao neku prostu literaturu. Eto, taj nas entuzijazam i znatiželja nije napuštala do sredovječnosti.
Što se u međuvremenu promijenilo? Po pitanju dostupne literature dosta toga. Negdje 2002. Pula je iz bečkog arhiva dobila vrijedne nacrte tvrđava, što je pomoglo Attiliju Krizmaniću da kasnije objavi knjigu »Pulska kruna«. Austrijanac Grestenberger je već 2003. objavio »Festung Pola«. Još su se mnogi autori i znanstvenici, poput Zofije Mavar, bavili pulskim fortifikacijama i popularizirali taj dio baštine.
Promijenilo se i to da u percepciji građana istraživati tvrđave više nije bila samo zabava »smutljivaca i narkomana«. Pulski fortifikacijski sustav iz doba Austrije i Austro-Ugarske postao je tema i izvan underground krugova. Eto, pretprošlog su tjedna i nas novinare službeno odveli na otok Andriju da javnost izvijestimo o stanju Forta Kaiser Franz. Prošlog sam tjedna, kao novinar, u društvu europskih stručnjaka za revitalizaciju bivših vojnih zona obišao tvrđavu na Malom Brionu. Da ne vjeruješ, u inozemstvu se novovjekim tvrđavama bave arhitekti i povjesničari, ali i urbanisti, sociolozi, ekonomisti...
Što se u Puli posljednjih 30 godina promijenilo po pitanju očuvanja i revitalizacije utvrda? Ama baš ništa! Rijetki svijetli primjer je Aquarium Pula u Fortu Verudella kroz koji Milena Mičić i njen tim pričaju divnu priču o moru i Puli. Ni u onim omiljenim tvrđavama poput Casoni Vecchi, Bourguignona i Punta Christa nema više baš nešto manifestacija. Istina da Grad Pula tu i tamo sudjeluje ili vodi neki projekt na temu svojih fortifikacija, ali ni on ni država ne poduzimaju puno da bi se s njima konkretno nešto i napravilo.
Krizmanić je liniju austrijskih fortica za obranu Pule nazvao Krunom! Bilo bi bolje da ju je usporedio s bremenom i sramotom, s obzirom da se ni jedna vlast ne zna nositi s njima. Tvrđave su im kao neka muka - muko moja, prijeđi na drugoga.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
