Šta je ovog ljeta zajedničko turistima u prometu i rebrašima u moru? Ni jedni ni drugi nikako da odu! Tako se šale cinici na jutarnjoj kavi. Usporedba baš i nije korektna, jer su turisti navodno osobe od interesa za nacionalno gospodarstvo, dok od rebraša baš nitko nema koristi. A ovo ljeto im pogoduje. Rebraši i dalje bujaju i nakon svake nove oluje i povratka na plažu nalazimo ih sve veće i veće.

Šale se nadalje cinici da kad se čovjek zaželi malo nježnosti treba skočiti među rebraše na Lungomare ili na Pločama. Ljigav je to odnos, ali možda nekome i takav godi. Mogu se oni šaliti, ali ta ljiga predstavlja ozbiljan ekološki problem. Znanstvenici Paolo Paliaga i Neven Iveša ispričali su mi da rebraši, dok naizgled nevino bauljaju uz obalu, gutaju sve pred sobom, hrane se zooplanktonom, uključujući larve školjaka i riba, usisavaju vodu i uzalud troše kalorije mora.

Mi, kupači ćemo lako s njima. Bilo je nevolja i prije pa nismo odustajali.

Sjećate li se ljubičastih meduza što su nas pekle 1980-ih? Krcate su ih bile pulske uvale, ali smo ipak bili toliko željni mora da bi hrabro zaplivali među njima. Mislim da svatko pamti njihove žarnjake, a neki navodno čuvaju i ožiljke u obliku krakova. Danas ih nazivaju morskom mjesečinom i portali često njima plaše svoje čitatelje. Mi nismo imali portale pa smo se morali sami uvjeriti koliko su opasni.

A onda i cvjetanje mora: Tko se danas žali na tu pojavu, taj ne zna kako je to izgledalo nekad. Onih ljeta na prijelazu iz '80. u '90. naslage na površini mora bile su debljine nekoliko centimetara. E to su bila "nepregledna cvjetna polja" usred pulskih plaža. Danima bi dolazili na Zlatne stijene i razočarano gledali s obale je li se ta ljigavost konačno razišla. A kad bi usred svega uočili samo malo čistog mora nestrpljivo bi skakali u tu sluzavu tvar. Zov mora bio je jači od svega.

Pamtimo i naprasite ribe 2000-ih: Da očade znaju gricnuti, znamo odavno, ali tih su godina toliko poludjele i navalile na kupače u plićaku da su i nacionalni mediji izvještavali o tome. Nije ugriz ništa strašno, ali napadne iznenada i stisne na sitno. Voli očada ahilovu tetivu i stražnju ložu, bol prođe brzo, ali je psuješ dugo.

Pitam znanstvenike možemo li bar te rebraše riješiti zauvijek. Pokupiti ih nekih mrežama i izbaciti na obalu? Odgovara Iveša da nema pomoći dok se ne pojave prirodni neprijatelji. Ako ih sakupljamo, onda ih raskomadamo, a iz samo jedne trećine organizma mogu se razviti nove jedinke. Jedna jedinka može dnevno izlučiti i do 11.000 jajašaca!

Što je najgore, dodir kupača potiče ih na jače ispuštanje jajašaca. Dakle, tko računa na onu nježnost u moru, neka zna da će rebrašima u tom odnosu poslužiti samo kao sredstvo za rasplod. Zato se nakon kupanja i osjećamo tako besramno iskorišteno i prljavo

Povezane vijesti

• Filmski festival? A di je to?
• Boravak na Fratarskom na vlastitu odgovornost? Pa naravno!
• Posljednja vijest: Eksplozija na Saccorgiani!