Aktivnosti voćara idu dalje

Stručno formirano stablo voćke rezultira olakšanim održavanjem u godinama rodnosti, stabilnim rodom i KVALITETNIJIM PLODOVIMA

| Autor: Zdravko Miholić, ing. agr.

Za primjer provedbe pomotehničkih mjera uzeta je šljiva jer je ona jedna od najzastupljenijih voćnih vrsta u Istri. Nasad šljiva gdje su se opisane aktivnosti provodile i gdje su načinjene fotografije nalazi se u selu Valenti kraj Kaldir. Tu je kod Roberta Valente kroz 10 godina praćeno 11 novih sorti šljiva

 

Danas kad mnoge ljudske djelatnosti, radi okolnosti u kojima živimo, prinudno miruju zgodno je spomenuti da poljoprivreda, u ovom slučaju voćarstvo ima s malo čime usporediv kontinuitet kroz povijest čovjekovog postojanja. Tako i u ovo vrijeme izolacije, aktivnosti voćara, iako uz nužne mjere predostrožnosti, idu dalje. Na primjeru uzgoja šljiva opisat ću radnje kojima se u prve tri godine nakon sadnje voćke mogu formirati. Savjesno i stručno formirana stabla rezultiraju olakšanim održavanjem u godinama rodnosti. Uz to stvaraju se pretpostavke za ostvarenje stabilnog roda i kvalitetnih plodova u godinama iskorištavanja voćnjaka. Za primjer provedbe pomotehničkih mjera uzeta je šljiva jer je ona jedna od najzastupljenijih voćnih vrsta u Istri. Nasad šljiva gdje su se opisane aktivnosti provodile i gdje su načinjene fotografije nalazi se u selu Valenti (Kaldir). Tu je kod Roberta Valente   kroz 10 godina praćeno 11 novih sorti šljiva.

Formiranje uzgojnog oblika

Kako je nositelj sam odabrao razmak sadnje te posadio šljive na udaljenosti između redova od četiri metra odnosno unutar reda na udaljenost od 3,7 metara, uzgojni oblik je trebao biti prilagođen uzgojnom prostoru. Izabran je stoga prostorni uzgojni oblik koji bi se mogao nazvati „usmjerena piramidalna krošnja“.

Osnovna obilježja ovako formiranih voćaka jesu:

Dvije najdoljnje osnovne grane usmjerene su u pravcu reda. To su u konačnici najduže grane na stablu i njihov smjer trebao bi olakšati prohod mehanizacije kroz nasad

Grane koje po visini dolaze iznad njih spiralno su raspoređene u svim pravcima i to na način da omogućavaju dobru osvijetljenost svih dijelova krošnje. One krošnji daju fo izgled piramide (niže grane duže a prema vrhu kraće)

Provodnica iz koje izlaze osnovne grane (pod kutem od oko 45 stupnjeva one niže, do 90 stupnjeva one pri vrhu) završava produljnicom.

Radovi u prvoj godini

Uz kolac posađena sadnice, netom nakon sadnje, prikraćene su na visini od oko 80 cm. Cilj zahvata bio je potaknuti izbijanje jačih mladica na visini od 50-80 cm. Mlade voćke su krenule nakon toga, te već prema osobinama pojedinih sorti, počele izbacivati veći ili manji broj mladih grančica. Kako je izabran uzgojni oblik sa provodnicom (centralnom granom) zahvatom pinciranja, pri porastu mladica od oko 10 tak cm, izolirana je jedna (do dvije-za svaki slučaj) za provodnicu dok je nekolicini jačih, neposredno ispod nje, noktima zakinut vrh (pinciranje). Nakon toga je na njima ostalo nekoliko listova koji će hraniti biljku, ali je ujedno i zakočen njihov rast. Ovom radnjom istovremeno je potaknut rast položenijih mladica koje su krenule ispod njih. Sve mladice koje su iz sadnice izbijale oko do visine koljena do osnove su uklonjene.

Nakon toga, kad je porast mladica dostigao oko 20-30 cm, obavljena je nova intervencija „na zeleno“. Ovim je nadopunjena intervencija pinciranja. Najljepše razvijena (od eventualno dvije pri vrhu ostavljene mladice) privezana je uz kolac u uspravnom položaju. Mladica koja je ostavljena kao „rezerva“ za formiranje provodnice ovom je prilikom skraćena na 4-5 listova. Slično se postupilo i s nekom izrazito uspravnom i jakom mladicom koja je izrasla iz nekog od nižih pupova. Osnovni cilj ove radnje bila je „izolacija produljnice“ odnosno uklanjanje konkurentnih mladica koje bi joj ometale razvoj i nepotrebno trošile hranjiva. Na sličan način u favoriziran položaj stavljane su mladice koje su se same razvijale u pravcu reda (jedna s lijeva a druga s desne strane voćke). Uz to, ponovno su uklonjene preniske grančice (koje su izrasle ispod visine koljena). Do kraja vegetacije, s porastom mladica, pa tako i produljnice ista je privezivana, uzastopno, uz kolac kako bi zadržala ravan, uspravan rast.

Druga godina

U fazi mirovanja pred početak druge vegetacije obavljen je rez i povijanje odnosno usmjeravanje odabranih ljetorasta. Rez se obično provodi od vrha stabla pa naniže pa se najprije pristupilo prikraćivanju produljnice na visinu od cca. 60-70 cm od njene osnove. Time se ponovno htjelo potaknuti razgranjenje u zoni ispod mjesta reza. Nakon toga konačno su odabrane dvije grančice, lani izrasle i izolirane, za dvije buduće osnovne grane (jedna u pravcu reda ulijevo, druga udesno). Pri tom se vodilo računa da budu otprilike jednake razvijenosti i kuta rasta (oko 45 stupnjeva). Budući da to nije u praksi idealno ostvarivo bilo je, nerijetko, potrebno vezivanjem uz kolčiće pobodene u tlo, regulirati njihov kut rasta odnosno izjednačiti ga. Ujedno se tom radnjom reguliralo i usmjerenje tih grančica što više u pravcu reda. Treba posebno paziti da se ne stvaraju lukovi na granama već da se pravilnim izborom mjesta vezanja dobije grančica otklonjena od osnove i skoro potpuno ravna. Nakon savijanja i usmjeravanja iste su prikraćene negdje u gornjoj trećini svoje dužine i to na istu visinu, gledajući od tla. Na taj način stvoreni su uvjeti da njihov rast u drugoj vegetaciji bude ravnomjeran. Osim ove dvije odabrane bočne grančice sve ostale jačeg i uspravnijeg rasta se uklanjaju do osnove kako ne bi predstavljale konkurenciju. Ostavljaju se samo slabije i položenije grančice na kojima je već u drugoj godini (kod nekih sorti) moguće dobiti poneki plod.

Manji broj plodova se može ostaviti dok se ostali još u početnoj fazi, nakon cvatnje (ili još u cvatnji), uklanjaju (naročito kod slabije razvijenih voćaka). Tako orezane šljive pratimo u početnoj fazi rasta kako, prije svega štetnici, poput grinja, lisnih uši, gusjenica ili pak pipa, ne bi zakočile vrlo bitan početni rast. S   porastom mladica od oko 5-10 cm ponavljamo intervenciju pinciranja, koju smo proveli i prve godine, kojom zakidamo vrškove tek krenulih mladica. One radi svog položaja (pri vrhu) predstavljaju potencijalnu konkurenciju budućoj produljnici. Dakle mladicu iz vršnog pupa ostavljamo da slobodno raste dok dvije do tri ispod nje zaustavljamo u izduživanju otkidanjem vršnog dijela uz ostavljanje 3 do 4 lista, na njenoj osnovi. Isto činimo i na vrhovima dvaju bočnih osnovnih grana. Kad je porast mladica dosegao oko 20-30 cm novom intervencijom osiguravamo kvalitetan porast vrha šljive i vrhova bočnih grana. Sad se jasnije vidi koje su još mladice takve bujnosti da konkuriraju onim odabranim vrhovima (produljnica na vrhu i na dvije bočne grane). Takve se uklone na način da se na njima ostavi 4-5 listova. Produljnica odnosno vršna mladica ovom se prilikom uspravno privezuje uz kolac. Sad se već jasno vide i mladice izrasle u nižem dijelu krošnje, u mirovanju prikraćene voćke. One će svojim spiralnim rasporedom uokolo provodnice i svojim primjerenim međusobnim razmakom biti kvalitetno trajno drvo za dio krošnje iznad dvaju ostavljenih osnovnih grana (usmjerenih u pravcu reda). Jači, prvi val rasta mladica odvija se negdje do početka 7. mjeseca. Nakon toga se porast obično usporava. Stoga je bitno kontinuirano privezivati produljnicu kako se ne bi radi mogućeg vjetra oštetila ili polomila te kako bi zadržala uspravan, ravan rast. Do kraja vegetacije intervencije u krošnji su manje potrebne i svode se uglavnom na sitne korekcije ili privezivanja.

Treća godina

Početkom treće godine krošnja je u prosjeku imala dobro razvijene dvije donje grane, usmjerene s lijeva i desna u pravcu reda. One su u više navrata povijane tako da je postignut kut njihova rasta od oko 45 stupnjeva. Iznad toga do vrha je po provodnici izraslo više lijepo položenih i spiralno raspoređenih (ravnomjerno, na sve strane) grana dužine od 40 cm do 80 cm. I konačno na vrhu krošnje nalazi se produljnica kojom stablo završava na određenoj visini. Uz ove poželjne elemente krošnje izrasli su na odabranim granama ili između njih grančice (neke od njih bujne vodopije) koje u stvari predstavljaju višak drvne mase. Stoga se pred kretanje vegetacije pristupa rezu. Rezu obično, kako je to spomenuto, pristupamo od vrha pa nastavljamo prema sve nižim dijelovima krošnje. Pri vrhu obično imamo najveći broj suvišnih izboja koji svojim uspravnim i jakim rastom konkuriraju produljnici i ujedno prave „metlu“.Ona bi u trećoj vegetaciji (kad sve prolista)ozbiljno zasjenjivala donje dijelove krošnje i utjecala na njihov razvoj i donošenje roda u budućnosti. Stoga najveći dio takvih grančica uklanjamo do osnove, ostavljajući tek jednu umjerenog rasta, tek blago prikraćenu u gornjoj trećini njene dužine (ako nije jako izrasla ne prikraćujemo je). Prva koju ostavljamo ispod produljnice jest grančica lijepo položena (skoro pod pravim kutem). Od nje, naniže ostavljamo na određenom razmaku (20 tak cm) grančice koje rastu na razne strane krošnje.

U slučaju da rastu točno jedna iznad druge jedna predstavlja višak i odreže se do osnove. U principu sve izboje između odabranih 3-4 uklanjamo. Mogu se ostaviti samo najslabije grančice koje u ovoj godini mogu cvasti i doprinijeti simboličnom urodu stabla. Uredivši tako gornji dio krošnje dolazimo do donjih dviju osnovnih grana. Kod njih rez također počinjemo od vrha. Najprije od svih konkurentnih, jačih ljetorasta i vodopija oslobađamo produljnicu pojedine osnovne grane. Nakon toga prema osnovi osnovne grane odstranjujemo sve uspravne grančice dok one koje rastu bočno prorjeđujemo. Time je rez stabla u mirovanju završen. Vrlo je rijetko, no kod nekih sorti to može biti potrebno (Top Gigant, Boranka…) , i grane koje na provodnici izrastaju iznad dvaju donjih grana treba vezivanjem otklanjati od preuspravnog rasta. Činimo to kad nam je izbor (radi slabije sklonosti razgranjavanju pojedine sorte) sužen. Tada ostavljamo i one manje povoljne ali ih tada povijamo pod većim kutem (cca 60 stupnjeva) utičući na taj način obuzdavajući na njihov rast u dužinu te ujedno stimulirajući njihovo razgranjenje u donjem dijelu. Prikraćivanje grana koje smo ostavili odnosno izabrali u pravilu se izbjegava (ostavljaju se cijele) no ako su predugačke tada ih možemo bez posljedica prikratiti u gornjoj trećini njihova rasta i to, po mogućnosti, na donji (vanjski) pup. Radnje zelenog reza dobro je provoditi kod sorti sklonih stvaranju vodopija (Top Taste…). Kod njih negdje krajem 6. i početkom 7. mjeseca uklanjamo najjače konkurentne mladice, ponajviše iz vršnog dijela krošnje. Time umanjujemo posao koji nas čeka početkom 4. vegetacije a ujedno obuzdavamo previše bujan rast kako u tekućoj tako i u slijedećoj vegetaciji. U ovoj (3.) godini šljive su u stanju donijeti prvi konkretniji rod.

Od četvrte godine nadalje stabla su u stanju donijeti značajniji rod pa se i neki prioriteti kod rezidbe tada mijenjaju. Svakako ne zastarijevaju osnovni principi upravljanja krošnjom koje smo savladali kroz prve tri godine. Od četvrte godine, ipak, prioritetnim postaje na formiranom skeletu krošnje regulirati rod ( kako bi šljive donosile kvalitetne prinose) i rast (kako bi se osiguralo obnavljanje rodnog drva). No o tim aktivnostima koje u stvari obuhvaćaju najveći dio životnog vijeka voćke pisat ćemo nekom drugom prilikom.


Podijeli: Facebook Twiter








Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater