Jednog dana dok smo još imali školu, pozvonila je jedna majka s dječakom od šest godina i rekla "Joj, Romeo, hoćeš li mi primiti sina na udaraljke, ne žele ga primiti u glazbenu školu jer malo zagubljen. Znači, ne da nema ritma". Rekoh, nema problema. Primio sam ga i rekao mu "Nećeš ti sjediti, nego stajati". On je stajao godinu i pol za dobošem i basom dok nije mogao sjesti. Taj mali klinac je danas odrastao i svjetski je poznat bubnjar

Četiri desetljeća prošlo je otkada je formirana grupa Lilihip koja je, unatoč dugačkim pauzama, i dalje aktivna, pogotovo zadnjih desetak godina. Braća Paul i Romeo Bilandžić i dalje guraju Lilihip, makar uz radikalnu promjenu stila, barem kada se preslušavaju njihove starije pjesme.

Atomsko sklonište

Paul je prvo svirao u Atomskom skloništu kada je osjetio želju da ima svoj bend kojeg je osnovao 1979. s Romeom. Bubnjaru Romeu je u ritam sekciji priključen basist Igor Albanese koji je pisao i pjesme. Bili su klavijaturist, basist i bubnjar, a prvi album "Obavezan smjer" objavili su za PGP RTB te su postali drugi pulski rock bend koji je objavio dugosvirajuću ploču. Kada je Albanese otišao, novi basist bio je Maurizio Di Capua koji je sudjelovao u snimanju četiri nove pjesme te na samostalnom koncertu Lilihipa koji je u pulskoj Areni održan 19. lipnja 1982. Njega je zamijenio Danilo Dragosavac nakon što je njegova Stabilizacija splasnula. U toj su postavi u dvije godine objavili dva albuma "A lutke sad su skupe" i "Lilihip", gdje je glavni tekstopisac bio Daniel Načinović, a autor glazbe Paul. U to vrijeme puno nastupaju i snimaju desetak spotova. Kroz sastav su prošli i Barbara Polak i Oswald Stipanić, a za pulsku izdavačku kuću Adam Records 1996. objavili su CD i kasetu "Ja sam dečko naviknut na bol". Zadnjih godina pjevaju na talijanskom, a za staru pjesmu "Pula sniva" snimili su spot.

- Od čega živite?

Paul: - Duševnu hranu dobivamo od glazbe i od toga čime se bavimo. Živimo od svemirske i sunčeve energije, dobrotvornih donacija, pišemo i komponiramo pjesme za određene glazbenike. Radio sam i kao pijanist, no više ne jer smo se usmjerili na talijanske pjesme, nekada sam znao svirati u hotelima Brioni, Histria… Imali smo školu za podučavanje koju smo ukinuli.

- Jeste li razmišljali o tome da se bavite drugim poslom?

Romeo: - Glazba nam je ljubav i naš je moto da se držimo onog i radimo ono u čemu smo najbolji.

Paul: - Vjerojatno bismo bili dobri zidari. Kada ljudi dođu kod nas doma u Štinjan i vide što smo napravili, pitaju tko je napravio, na što odgovorim "ja i on". Slijede odgovori "Nemojte se zafrkavati, dečki, to je nemoguće".

- Koje ste škole završili?

Paul: - Srednju glazbenu, ja za harmoniku, klavir i teoretski dio, Romeo za udaraljke.

Romeo: - Marija Hauser, mama Stjepana Hausera, me "drilala" svih tih godina. Jednog dana dok smo imali školu, pozvonila je jedna majka s dječakom od šest godina i rekla "Joj, Romeo, hoćeš li primiti mojeg sina na udaraljke, ne žele ga primiti u glazbenu školu jer malo zagubljen. Znači, ne da nema ritma". Rekoh, nema problema. Primio sam ga i rekao mu "Nećeš ti sjediti, nego stajati". On je stajao godinu i pol za dobošem i basom dok nije mogao sjesti. Taj mali klinac je danas odrastao i svjetski je poznat bubnjar, veliki talent, kojem sam pokazao sve što sam znao, a on se maksimalno trudio - to je Dušan Kranjc, bubnjar 2Cellosa. Njegov uspjeh je kao da sam ja na svjetskim pozornicama. Uvijek sam mu govorio "Dušić, energija, energija, nema stanke". Kada bi se požalio da ne može više, pitao sam ga, zar će to reći kada bude na punom stadionu?

- Nastupili ste na jednoj velikoj pozornici, govorim o vašem koncertu u Areni 29. lipnja 1982. Nisam bio, ali neki kažu da je bila katastrofa, da je došlo tek nekoliko stotina ljudi. Kako pamtite taj koncert?

Paul: - Imali smo veliku želju da nastupimo u Areni, a s obzirom da smo u to vrijeme imali financijske mogućnosti da organiziramo takav koncert, išli smo ga realizirati. Kolale su priče, novinar u Džuboksu napisao je da bilo 500-tinjak ljudi, ali poslije smo ga upoznali, ispričao se i rekao da je bilo više od pet tisuća ljudi. U Areni, po našoj procjeni, parter je bio skoro pun. Karata je bilo kudikamo manje prodano zato što smo čuvarima rekli da nikoga ne sprečavaju ako netko preskoče ogradu i uđu. Nije bio nikakav financijski gubitak, imali smo light, razglas…

- Jeste li to pokrili iz vlastitog džepa ili ste imali sponzora?

Paul: - Mi smo to financirali i s financijama došli na nulu. Koncert je vodio Marko Janković, u to doba jedan od najpoznatijih beogradskih voditelja. Light i opremu pripremio je Iztok Černe iz Ljubljane. Nismo zaradili, nismo izgubili, koncert je bio jako uspješan što možemo pokazati na fotografijama, a postoji i video-zapis kojeg nemam.

Povezane vijesti

• Lilihip imaju pjesmu "Ricca Kika"
• Tko se sjeća stiha "Pula je utonula u san"?
• Premijera novog spota grupe Lilihip