Rijeka je kulturološki izmiješana, otvorena morski tako da očekujemo novi val. Ljudi su ovdje stvarno poseban miks. EPK je važan za budućnost Rijeke i samo treba vidjeti hoće li ljudi koji to vode uspjeti iskoristiti kao priliku za grad * Zar ne odgajamo djecu u svemu dok možemo? Zar ih ne pokušavamo obući najljepše i čitati im najljepše pisce? Prikazivati najimpresivnije filmove i posjećivati muzeje da imaju neki pojam o ljepoti. I onda? Pustiti ih da slušaju bilo što? Kao da uho nije vrijedno kao oko? Odgajajte ih dok možete bez da im branite no infiltrirajte svoje vrijednosti
Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević, poznati su u glazbenom svijetu kao dio Leta 3 i Stampeda, a kada na profesionalnom planu ujedine snage postaju Mr.Lee & IvaneSky, glazbeni dvojac koji je već nastupio u Puli, a u međuvremenu su objavili album "Mačka na vrućem limenom krovu" i dva nova - "Sailor" i "Kišni razdraganci". "Kišni razdraganci" su kolekcija dječjih pjesama, koju prati slikovnica koju je vizualno ukrasila Lana Letović Perčin, dok je Mrle radio glazbu, a Ivanka pisala tekstove pjesama. Na albumu "Sailor" snimljen je zvuk Rijeke s Trsatske gradine, što je prezentirano kroz 12 pjesama.
Mrle u međuvremenu s Letom 3 peti put priprema prepoznatljiv festival Antivalentinovo #5 u Boćarskom domu u Zagrebu 14. i 15. veljače gdje će nastupiti i I Bee, Minea & Ella, Alka Vuica, Overflow, Ogenj, Paraf i druga poznata imena.
Sve skupa, više nego dovoljno razloga za razgovor s Mrletom i Ivankom.
- Što vam je bilo najzanimljivije ili najfascinantnije dok ste snimali zvukove Rijeke za album "Sailor"?
Mrle: - Pa upravo taj proces. Skinuo sam visoke frekvencije i ostalo je to brujanje. I ta "glasnost" kojom smo okruženi. Nevjerojatan kontrast Silbe gdje smo snimali zvuk mjesec kasnije shvativši da na cvrčcima nećemo moći pokrenuti zvučni karburator. Cijeli taj, možda nekom jasan odnos glasnoće života, nama je bio fascinantan. Naravno, u Berlinu u kojem su snimljene dvije pjesme je zvuk bio recipročno jači.
- Jeste li zbog tog projekta počeli drukčije doživljavati Rijeku?
Mrle: - Naravno, zbog cijelog koncepta te promišljanja o lokaciji u kojoj smo najviše. Imamo dosta mornara u ovom postindustrijskom gradu te o njihovim težnjama i težnjama njihovih obitelji progovorila je Ivanka u odličnoj pjesmi.
- Meni kao čovjeku koji nije iz Rijeke na određeni je način posebno fascinantno njeno industrijsko nasljeđe, ta veličanstvena "ljepota ružnoće", ako je smijem tako opisati. Što vi mislite o tome, je li to uopće nešto čime bi se Rijeka trebala ponositi?
Ivanka: - Naravno, industrija je propala i umjetnici, pogotovo Mrle, prije nekoliko godina, krenuo je Harteru učiniti Camdenom. Nažalost, nije bilo novaca, sluha ili čega sve uz sreću treba, tako da se neke od tih prekrasnih ili kako vi kažete "fascinantno ružnih" tvornica više ne mogu koristiti.
Mrle: - Rijeka se može ponositi ljudima. Ovdje ima izuzetno talentiranih ljudi koji su se ili morali seliti ili raditi kompromis da bi ostali u Rijeci. Kao i svugdje po Hrvatskoj.
- Što očekujete od Rijeke kao Europske prijestolnice kulture?
Ivanka i Mrle: Ne znam(o). Čini nam se da je dobro krenulo. Mi smo nudili "Sailora" kao poseban festival i zvučni karburator. Sve odrađujemo na financijskom minimumu i na našoj energiji. O drugim programima malo znamo jer glazba nije baš zastupljena mada smo je nudili. Teško nam je s našim projektom jer nemamo podršku pa ga jako teško radimo. Nadamo se naglom zaokretu u pozitivno.
- Kako vidite Rijeku i njenu kulturu za deset ili dvadeset godina? Mislite da će grad uspjeti zadržati taj zadržati taj svoj kulturni identitet po kojem je poznat, ponajprije u glazbi?
Ivanka i Mrle: - O, da. Oduvijek je ovdje bilo vrlo zanimljivih energija. Rijeka je kulturološki izmiješana, otvorena morski tako da očekujemo novi val. Ljudi su ovdje stvarno poseban miks. EPK je važan za budućnost Rijeke i samo treba vidjeti hoće li ljudi koji to vode uspjeti iskoristiti kao priliku za grad.
Ivanka: - Jako smo zaljubljeni u Rijeku. Mrle cijeli život stvara i uspio je u više svojih projekata skrenuti pažnju na Rijeku. Ekipa iz EPK ne vidi u tome nešto bitno, poput "Muzeja Umjetnosti Punka" kojeg smo nudili na početku, koji bi bio (ujedno) prostor za generiranje novih mladih energija poput kluba s kvalitetnom podrškom i poviješću no okrenuta naprijed. Naravno, i Hartera je zamišljena kao ulica prepuna galerija, klubova, instalacija... svega. A povezivanje svijeta s nama? To pogotovo. Evo, možda jednog dana i napravimo nešto slično. Vidjet ćemo. U zadnje vrijeme radimo puno autorske glazbe za Let3, Kišne Razdragance, Mr.Lee & IvaneSky, predstave, pa novi film tako da se ne možemo ni previše buniti. Muziku raditi i od nje živjeti u ovim okolnostima nestanka kulture i srednjeg sloja je veliki luksuz.
- Na prvu loptu me malo začudilo da su dvoje rockera sklonih eksperimentiranju snimili album dječjih pjesama, ali onda sam se sjetio da u glazbi Leta 3 i Stampeda ima te dječje razigranosti, zar ne?
Mrle: - Oduvijek je zaigranost postojala u tom smjeru. Ivanka je radila kao dječja voditeljica, glazbu za dječje predstave i emisije smo radili i odvojeno i zajedno. Imam dvoje djece. Lana Letović Perčin je autorica slikovnice "Kišni razdraganci", Jelena Milić (dobra vila EPK Tobogana) uspjela nas je ubaciti za taj dio i to smo maksimalno iskoristili. Sviramo gdje god nas zovu djeca, a roditelji uživaju u pravom tulum - koncertu s raspjevanim Kišnim razdragancima.
- Što su vam vaša djeca rekla za "Kišne razdragance"?
Ivanka i Mrle: - Naša djeca sudjeluju u svemu - u emisiji "Njama njam" koju na radiju vodi Ivanka, Evini tekstovi, njen glas, glasovi Rože i Kate. One su važne. Uvijek nam služe i kao važni kritičari.
- Osjećate li da ste se promijenili i u stvaralačkom smislu kada ste postali roditelji, je li to roditeljstvo djelovalo na vas i kao glazbenike?
Ivanka: - Mene je promijenilo partnerstvo s Mrletom jer stvarala sam sve to i prije, no nikad tako puno i s tako zanimljivim autorom. Naravno, Stampedo je super i Javor Jeić, Stanko i ekipa su još uvijek odličan tulum, no ovdje sam izbacila neke stvari koje ne bih uspjela da nisam imala umjetnike pri ruci 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Mrle se stalno mijenja i nikad nije isti tako da naravno, djeca mijenjaju.
- Bi li djeci trebalo dati da slušaju određeni tip glazbe i da ih se na njega navikava, ili je najbolje pustiti ih da sama odaberu svoj put, da sami otkriju što ih zanima (pa makar to bio i turbo folk ili nešto slično)?
Ivanka i Mrle: - Zar ne odgajamo djecu u svemu dok možemo? Zar ih ne pokušavamo obući najljepše i čitati im najljepše pisce? Prikazivati najimpresivnije filmove i posjećivati muzeje da imaju neki pojam o ljepoti. I onda? Pustiti ih da slušaju bilo što? Kao da uho nije vrijedno kao oko? Odgajajte ih dok možete bez da im branite no infiltrirajte svoje vrijednosti. Kakva je to ideja da imamo djecu pa da ih odgaja glazbeno slučajni odabir glazbe u garderobi Zare. Bojim se da i ovo vaše pitanje sliči "politici" koju osjećamo. Sugerira da glazba nije umjetnost. A jest. I kao svaka grana ima svoje više i niže predstavnike. Svatko može, bez uvrede, naći u bilo kojem smjeru vrhunske dosege nekog ili više umjetnika. Svoju djecu učimo svemu. Ne samo jednom pravcu. Kako u glazbenoj umjetnosti tako i drugima. Djecu treba učiti svemu u smislu izvrsnosti.