Za sve ljubitelje bluesa, ove nedjelje na kanfanarskoj placi priprema se prava koncertna poslastica – koncertni maraton koji starta u 13 sati, te do 22 sata donosi nastupe čak osam glazbenih sastava iz zemlje i inozemstva. Tako će na petom izdanju Dvigrad Blues Festivala, s početkom u 13 sati nastupiti Mamuti, slijedi u 13.45 Greg Black and The Bad Notion, u 14.30 EETB, u 15.30 sati M.O.R.T., u 16.45 Vedran Božić & Rock Masters, a u 17.30 sati svoje glazbeno umijeće odmjerit će usnoharmonikaši na Harp Challengeu. Koncertni program nastavlja se u 18.15 sati uz Belly Hole Freak, a u 19.30 nastupa legendarni američki blueser Johnny Rawls, dok je finale festivala uz istarsko-slovenski sastav The Screaming Wheels.

Kao i na dosadašnjim izdanjima, ova blues svetkovina u maniri američkog juga donosi zaista zanimljiv glazbeni program, koji će biti obogaćen i petim Skupom Natprirodnih vinara Istre u postavi: Clai, Dvorić, Ghira, Ipša, Makino, Piquentum, Rawino i Reset, te uz još neke goste. Šlag na torti je gostovanje jednog od najvećih chefova Hrvatske, Tvrtka Šakote iz NAV-a koji će spremati boškarinčiće od izvornog boškarina, zaštitnog znaka Kanfanara, a kuhat će još par jela iz svoje kolekcije. Bit će tu i ostalih domaćih delicija, poput neizostavnog pršuta i sira. Kao i na prijašnjim izdanjima, ulaz na festival je besplatan.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Sve krenulo spontano

Festival se održava u organizaciji Udruge Gustafi i Općine Kanfanar i uz pomoć Istarske županije, Odjela za kulturu i zavičajnost, Assessorato alla cultura e teritorialita i Turističke zajednice Istarske županije, a uoči festivala razgovarali smo s Edijem Maružinom, dobro znanim frontmanom Gustafa i EETB-a, koji je ujedno i alfa i omega ovog sve cijenjenijeg festivala bluesa u samom srcu Istre. Prije pet godina sve je krenulo iz čistog entuzijazma, a do sada je na DBF-u i Blueskrsu nastupilo više od 40 bendova. Zanimalo nas je – kako je to uopće krenulo?

- Sve je krenulo sasvim spontano i slučajno, zapravo nije ni bilo zamišljeno da bude u Kanfanaru. Naime, voditelj restorana Belaj rekao mi je da bi volio imati nekakav program u svom restoranu. Tada su bili počeci tog mog novog blues razdoblja, i skroz sam »zagrizao« u blues, pa kad mi je ponudio mogućnost da organiziram program, pa tako i svirke i sebi i drugima, ponudio sam mu blues program. No kad se trebalo to realizirati, on je odustao. Tada sam već kontaktirao neke izvođače, pa je logičan izbor mjesta gdje bi to napravio bio – pa naravno, doma. Tako sam nazvao načelnika Kanfanara, Sandra Jurmana, I ponudio mu mogućnost organizacije blues festivala, na što je on odmah pristao. I tako je krenulo – već na prvom izdanju se pokazalo da festival ima nekakvu perpektivu, tako da smo već sljedeće godine, s namjerom da dva puta godišnje imamo koncerte, sam organizirao Blueskrs, koji je manjeg obima od Dvigrad Blues Festivala, ali obje manifestacije su se pokazale da mogu opstati. Malo po malo, svaki put smo si dali malo više truda, nažicali malo više šoldi, i pomalo dižemo line up, i ove godine imamo stvarno dobre izvođače.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Line up je doista impresivan, no koja bi koncertna gostovanja s kanfanarskih blues festivala izdvojili kao najdraže?

- Teško mi se odlučiti, jer često oni koji su mi najdraži, obično nisu ni neka jako razglašena imena. Dogodi se da me se jako dojmi netko tko nije headliner, pa sam se tako odlično našao s Nine Below Zero, zatim Bad Week, pa Izet Medošević, vrhunski pisac i jedan od najboljih hrvatskih pjesnika… a drago mi I kad dovedemo ove naše domaće, ove godine to su istrijanski Screaming Wheels, a bili su tu i Messerschmitt, pa Vervet… Možda sam nekog i zaboravio, pa će mi biti krivo, ali stvarno mi je teško bilo koga izdvojiti.

U Istri baš i nema scene gdje bi blues glazbenici mogli nastupati, čast izuzecima tj. nekoliko klubova koji njeguju takvu koncertnu koncepciju…

- Nažalost, onima koji žive od glazbe jako je teško naći mjesta gdje će dobiti adekvatan honorar, jer jednostavno se u kafićima to ne može ekonomski posložiti. Oni koji su inače vodoinstalateri, dizajneri ili žive od nekog drugog posla, pa u slobodno vrijeme sviraju, mogu si priuštiti da sviraju za vrlo skromne novce, jer im egzistencija ne ovisi o tome. Tako da situacija nije baš bajna.

(Foto: MERLO DE GRAIA A.K.A. NEVEN JURJAK)

Ovogodišnji headliner, Johnny Rawls, je zapravo povratak čistokrvnim korijenima bluesa. Kako je uopće došlo do tog gostovanja?

- Ma to se sve spontano događa – kad nešto napraviš, otvoriš jedna vrata, koja otvaraju druga vrata… Najviše mi je u tome pomogao Franco Toro, i jedan turski menadžer i glazbenik koji često svira u Njemačkoj, te sam preko njih stupio u kontakt s Johnnyjem Rawlsom, i veliko mi je zadovoljstvo da imamo jedno takvo ime na koncertnoj pozornici u Kanfanaru.

Do sada su u Kanfanaru nastupali glazbenici koji su naviknuti na puno veće pozornice i klubove. Kakav je njihov feedback kad dođu na ovaj, boutique festival u Kanfanar?

- Kod etabliranih imena, većina ih gleda gdje su to došli, a obično traže i nekakav poseban backstage. Ali do sada se pokazalo, da kad dođu, uopće ne žele u taj poseban backstage, već budu s nama u »regularnom« backstageu. Čak smo imali i jedan mali pomalo neugodan incident - lani je u jednom trenutku krenula padati dosta jaka kiša, i svi su se sklonili u šator pored pozornice koji je bio backstage. No u jednom trenutku, uz pljusak koji je padao, u šatoru se upalila automatska prskalica za navodnjavanje! Tako da je bija daž vani i daž unutra, i koliko god bilo nezgodno, poslije su se svi zafrkavali na račun toga i objavljivali na društvenim mrežama.

Vedran Božić

Nije to samo povratak korijenima kroz blues glazbu, već i kroz gastro ponudu i birane vinare koji se predstavljaju…

- Tu smo također uspjeli spojiti ugodno s korisnim - već odavno se bavim vinima, a dvadesetak godina i vinima koja su napravljena na najprirodniji mogući način. Upoznao sam tu ekipu vinara, i spojila nas je ljubav prema vinu i istraživanju, i spontano smo se udružili, i evo stiže i peti skup Natprirodnih vinara Istre, a to su Clai, Dvorić, Ghira, Ipša, Makino, Piquentum, Rawino i Reset... Nažalost, nedavno nas je iznenada napustio važan član, Marinko Pavlović Maka, koji je, po mom mišljenju, radio najbolje crno vino u Istri, pa je ovogodišnji Skup i svojevrstan hommage njemu i njegovim vinima. Dobrih i kvalitetnih prirodnih vina ne bi smjelo nedostajati, a u gastro ponudi također nam se priključuje jedan »prirodnjak« - to je Tvrtko Šakota, iz zagrebačkog restorana NAV, gdje se nude samo prirodna vina i hrana s farmi s kontroliranim uzgojem, a sve to je jedna zaokružena blues priča.

(Foto: TZ Kastav)

Kad smo kod povratka korijenima, imate popriličan glazbeni staž. Kad ste prvi put uzeli gitaru u ruke?

- Ma kasno sam počeo svirati, prvi put sam uzeo gitaru u ruke s 18 godina. Tamo negdje sredinom sedamdesetih, kad sam krenuo na fakultet počela me zanimati glazba, pa sam otišao u Trst i kupio si flautu, pa sam nakon toga otišao u Robnu kuću u Rijeci, i kupio si violinu... Pa sam počeo vježbati i flautu, i violinu, i gitaru, i to sam sve želio naučiti svirati. Malo ozbiljnije sam počeo svirati s 22 ili 23 godine, kad sam bio u vojsci, gdje sam se posvetio tehnici i učenju sviranja gitare - a do tada sam znao odsvirati i otpjevati tek par pjesama. No sve je zapravo krenulo negdje na proljeće 1980. godine, oko pola godine smo imali bend s Aldom Ivančićem, a tu su još bili moj brat Vlado i pokojni Miroljub Nikolić Ginč. Onda je Aldo otišao živjeti u Ljubljanu, ja sam se oženio i preselio u Vodnjan, i taj bend je prestao s radom. Ubrzo nakon toga, na jesen 1980. nastali su Gustaf i njegovi dobri duhovi.

(Foto: NN)

Velika podrška

Dvigrad Blues Festival u nedjelju će se održati petu godinu zaredom, a do sad je na kanfanarskoj Placi nastupilo četrdesetak bendova i brojni glazbenici iz cijelog svijeta. Tko je još zaslužan za realizaciju festivala?

- Moram izdvojiti kanfanarskog načelnika Sandra Jurmana - kad sam mu došao s ponudom za organizaciju festivala prije pet godina, on je to objeručke prihvatio, i da nije bilo njega ne bi bilo ni Dvigrad Blues Festivala, a valja napomenuti da nas i dan danas i dalje podržava. Također, tu su i djelatnici Općine Kanfanar koji nam pomažu, pa Ivana Maružin Mrzlić iz kanfanarske Turističke zajednice, zatim Istarska županija i pročelnik Vladimir Torbica, kao i restoran Viking... svima veliko hvala, a najveći dio posla smo iznijeli na svojim ramenima, ja, moja supruga Alda, koja je zadužena za logistiku i sve drži pod kontrolom, te Bernarda koja isto odradi veliki dio posla.

(Snimio Marko Alpner)

Znači, ove nedjelje, jubilarno izdanje kanfanarskog blues festivala. Što bi poručili posjetiteljima?

- Pozivam sve ljubitelje bluesa da dođu, znaju već što ih čeka, kao i da će sresti dobro znanu ekipu - zapravo, Dvigrad Blues Festival bih nazvao festivalom prijateljstva, jer tu uvijek dolaze ljudi koji slično razmišljaju i imaju slične afinitete, a vjerujem da im je drago da se svi okupe upravo tu u Kanfanaru, jer neki se ne vide i po godinu dana, od festivala do festivala. Stoga pozivam sve da nam se pridruže, i da uživamo u jednom lijepom nedjeljnom popodnevu.

Povezane vijesti

• EDI MARUŽIN: Nekad se radilo šest dana tjedno, a svake nedjelje je u selu bila fešta. Upravo tako sam zamislio i ovaj festival
• DVIGRAD BLUES FESTIVAL Koncertni blues maraton uz nastup brojnih domaćih i inozemnih glazbenika
• SVETKOVINA U ČAST BLUESA U SVAKOM NJEGOVOM OBLIKU: Cjelodnevno glazbeno slavlje u izvedbi međunarodne ekipe glazbenika na kanfanarskoj Placi