Mi smo pjesmom povezali Istru i Dalmaciju. Ma svi smo mi poznati dolje u Dalmaciji. Kad prošetamo Splitom klapa Cambi, Šufit, Iskon, Rišpet, svi nam se raduju i dobro znaju da smo mi momci iz Umaga. Baš nam pokazuju ono klapsko i kolegijalno uvažavanje

Pismo moja sve si rekla u dvi riči... mogla bi biti definicija klapske pjesme. Klapa Lungomare iz Umaga nedvojbeni je sinonim izvornog pojma klape, a to je prijateljstvo i ljubav prema ovom jedinstvenom višeglasnom pjevanju. Kako inače predstaviti klapu koja ove godine slavi tri desetljeća aktivnog i neumornog djelovanja na kulturnoj sceni Umaga i Istre, a da se, Svetoga ti Duje, ne radi o nekoj splitskoj klapi kojoj klapska pisma teče u venama, već je riječ o trdim ili durim Istranima.

Što ih to veže i drži na okupu punih trideset godina otkrivamo u veselom razgovoru i opuštenoj atmosferi uoči jedne od redovitih tjednih proba. Na stolu je kajdanka, notni zapisi i bocun crnog i bijelog vina da im pjesma lakše klizne niz grlo, zagrije srce i puste glas, kažu. Čuje se žamor i smijeh, a onda poteče razgovor višeglasan poput pjesme.

Davni počeci

Umjetnički voditelj je Marino Vižintin Pišćo i to od samog osnutka klape 1990. godine. Dečki ga zovu još il Profondo (II bas). "On je dno dna", unisono zaore, a Pišćo se nakašljava i dubokim baršunastim glasom govori.

- Ma mi smo ustvari klapa TNT iz Alana Forda i ja sam Number 1, opravdava se te nastavlja iznositi povijesne detalje. Klapsko pjevanje u gradu datira još od sedamdesetih godina kada je prvu klapu Umag osnovao Josip Travaš, Rabljanin. Mislim da su tada umaški klapaši bili jedina klapa na istarskim prostorima uz klapu Medulin iz Medulina i Kornarija iz Marušića. Osamdesetih mijenjaju ime u klapa Histri i tako djeluju sve do konca osamdesetih kada dolazi do osipanja te se osniva klapa Lungomare, kazuje Pišćo prisjećajući se ranih dana, nimalo ugodnih zbog početka Domovinskog rata.

- Nismo bili na prvim borbenim crtama bojišnice, ali dali smo svoj obol ratu na brojnim humanitarnim priredbama, od kojih pamtim posebno one po Njemačkoj 1992. kod naše dijaspore gdje smo prikupljali donacije i materijalnu pomoć za ratom ugrožena područja, kazuje Pišćo dirnut sjećanjima. Pjesma, osobito domoljubna i ova klapska je u to vrijeme rata bila veliko nadahnuće svim Hrvatima. Klapa je nadživjela sve gospodarske krize i ostala vjerna 30 godina najljepšem pjevanju na svijetu - klapskom. Sastav se u više navrata promijenio, kao i broj članova od osam do šest koliko ih je trenutačno na okupu pa ih Pišće predstavlja imenom, ali i nadimkom: Stefano Stipe Poropat ( II tenor), Kristijan Kiki Bušić (II tenor), Daniel Mitre Šćulac (bariton), Dalibor Finderle Dale (I tenor) i Maksimiliano Max Gardoš (I bas) .

Gdje se krije tajna njihovog dugovječnog „klapanja“?

-U uzajamnom poštovanju, upornosti i ustrajnosti, prijateljstvu, ljubavi prema nečemu što voliš raditi, a to je klapsko pjevanje, nabrajaju jedan po jedan.

Ma to je zaista jedno predivno prijateljstvo, ističe Pišćo te nabraja da pomažu jedan drugome cijepati drva, zalijevati ploču na kući. Mitre se ubacuje dosjetkom da se poslije svega dezinficiraju zajedno na šanku. Kazujem da ih zbog šanka bije glas kako na nastupima stvaraju organizatorima probleme. Naime, kada je na redu njihov nastup panično ih traže, dok oni nonšalantno stoje uza šank. Prolama se opet smijeh u prostoriji.

Isprati grlo prije nastupa

- To mi ubijamo tremu, provlači kroz smijeh Pišćo, a dečki ga korigiraju. To su emocije prije nastupa i adrenalin koji nastojimo ugušiti, kaže Stipe, a Dale dodaje da na šanku utapaju emocije. Moraju isprati grlo prije nastupa da pročiste glas, opravdavaju se i hihoću nezaustavljivo. Smijeh je lijek. Što li više resi ove ljude, pjesma ili humor? Ili je to dvoje za klapu svojstveno? Veselo je, ali se vraćamo i na ozbiljniju stranu njihova stvaralaštva. Razgovaramo o nastupima i festivalima. Dečki ne vole ovaj dio razgovora.

- Ne brojimo više nastupe i osvojene nagrade. Nastupali smo gotovo na svim susretima klapa organiziranim po Hrvatskoj i međunarodnim festivalima vokalnih skupina u inozemstvu. Bili smo pravi kulturni ambasadori Umaga i Bujštine. Nastupali smo u više navrata po Njemačkoj, Austriji Slovačkoj, Češkoj, Italiji… i naravno našoj susjednoj deželi Sloveniji. Izdali smo tri nosača zvuka: MIX snimljen u Njemačkoj sa svim pjesmama koje smo izvodili na tim koncertima, drugi „Ovo je naša zemlja“ (dalmatinski napjevi) i „Bokaleta“ (istarski napjevi) na kojem je gro skladbi aranžirao Ljubo Stipišić Delmata. Sad je na redu četvrti album, sa istro-venetskim pučkim napjevima u obradi Buježa Edija Acquavite, kojega bi nazvali „Koza nostra“ ali se pribojavaju da neće pronaći sponzore pod tim imenom, objašnjava Pišće i opet odzvanja smijeh sobi.

- Zaista nam nije cilj osvajanje nagrada, već dobro pjesma i zabava te njegovanje hrvatskog tradicijskog pjevanja kojemu se gosti i turisti u gradu dive jer ne mogu shvatiti da jedna mala skupina pjevača može glasovno nadjačati pjevački zbor i da zvučimo tako harmonično. Ponekad nam euforično plješću i onda smo sigurni da smo ih nastupom pogodili u sridu. Time smo im pokazali smisao klapskog pjevanja. Toliko je divnih i neopisivih trenutaka iza nas, ali jednoga ćemo zasigurno svi pamtiti. Radi se o našem prvom nastupu na Festivalu omiških klapa, ozbiljno će Pišćo, a dečki ga opet preklope smijehom.

Klapa Roštilj

- Ma bilo je to 1992. godine i tek smo počeli stasati u klapu, kad nam je stigao poziv za nastup na Festivalu klapa Omiš. Bilo je ratno vrijeme i mi smo završili odjednom na festivalu, bez prethodnih izlučnih večeri. Bili smo totalni outsajderi. Nismo imali ni uniforme nego neke karirane majice za nastup. Stigli smo u Omiš s malenim i šarenim, otvorenim turističkim busom sponzora Drage toursa s brojnim reklamnim porukama na njemu i izgledali smo kao cirkus. Odmah smo privukli pažnju Dalmatinaca koji su sve okrenuli na tipičnu dalmatinsku šegu. Ponijeli smo ogroman roštilj i demižanu od 50 litara vina. Nitko od klapa nas u apartmanima nije šljivio. Iznad nas su bili dečki iz Nostalgije Zagreba. Kad smo iznijeli svoj roštilj u zajednički prolaz između apartmana te zaroštiljali, pa kad su zamirisale kobasice i kotleti, i zaorila se pjesma, probili smo led. Pridružili su se našoj roštiljadi i prozvali nas tada klapa Roštilj. Bio je to povijesni događaj na ovom prestižnom festivalu i mislim da nas i danas pamte po tome. U to smo vrijeme sklopili i jedno predivno prijateljstvo s klapom Vokalista Salone, bardovima klapskog pjevanja iz splitskog bazena klapa. To prijateljstvo još danas traje, a susreti se događaju najmanje dva puta godišnje. Mi odlazimo k njima u Solin, a oni dolaze k nama u Istru, oduševljeno priča Pišćo.

Ludilo brale

- Ma to je ludilo brale, opisali bi Dalmatinci naše susrete. Osim što se uvijek organizira neki izlet i poneki nastup, fešta se nastavlja do ranih jutarnjih sati, priča Pišćo, a Dale traži riječ.

- Vokalisti imaju najboljeg tenora (I) Špiru što mu priznaju i ostale klape. Sjedili smo u kvartovskom ribarskom kafiću u Solinu kad sam prvi put čuo njegov glas. Bio sam okrenut leđima i pomislio sam tko je donio zvučnike u kafić. Okrenuo sam se, a zvučnika nigdje. Pjevao je onizak Špiro pjesmu „Sabato di sera“. Zvučnici su bili u njegovim glasnicama. Fantastično! No ipak je on meni morao poljubiti stražnjicu, ničim izazvan izbacuje Dale ovu bombu. Ori se od smijeha i žamora soba: „To ne piši!“ No zagolicali su maštu i tražim objašnjenje.

- Nakon fešti koje traju do ranih jutarnjih sati, prilikom jednog odlaska veli nama Špiro kako se nitko neće uspjeti ustati ujutro da ih isprati na put za Dalmaciju. Kladili smo se za poljubac u zadnjicu da ću ja doći. Ustao sam onako mamuran, došao i svukao gaće. I to je to. Sada svaki put kada im odlazimo na uzvratni susret u Solin dočeka nas vizualni skandal, prijatelji spuštenih gaća. I to je to. Mislim, novi pozdrav kao Let 3, uglađeno završava Dale, a onda ploču s B strane okreće na A stranu.

- Ma scherzi a parte (šalu na stranu), mi smo pjesmom povezali Istru i Dalmaciju. Vokalistima su na repertoaru brojni istarski i venetski napjevi, a najviše vole Rongovljevu „Draga nam je zemlja“, kazuje Dale. Na razgovor o Istri i Dalmaciji nadovezuje se Mitre pričom o Višnjanu, gdje je nastupala klapa Trogir.

- Pjevali su u starom postavu, mojim klapskim idolima. Bio sam njihov zaljubljenik. Znao sam sve njihove skladbe. Onda su me pozvali da im se pridružim u pjesmi. Za mene je to vrhunac lijepih emocija. Zapjevali smo našu Brkicu, ushićeno se prisjeća Mitre pa veli da je to najzorniji dokaz kako klapska pjesma povezuje ljude, baš kao ljubav koja ne poznaje granice.

Trogirski Cocelli bolji nego Bocelli

- Kako smo idejni začetnici umaškog susreta klapa Sveti Pelegrin još 2003. godine, gotovo da nema vodećih hrvatskih muških i ženskih klapa koje nam nisu došle na susret. Gostovali su Intrade, Maslina, Iskon, Šufit, Cesarice, Cambi, Piguentum, Teranke, Luka...Pratili smo pjesmom Gorana Karana, Tedija Spalata, Harija Rončevića, Meri Cetinić, Zoricu Kondžu, a Dale još ponekad nastupa u sastavu klape Rišpet. Bila nam je osobita čast čuvati im leđa. No ikona klapskog pjevanja, kojega je umaška publika obožavala kao i svi ribari, čak i oni slovenski, bio je nenadmašni Vinko Coce. Čim bi se pojavio na pozornici dočekali bi ga euforičnim aplauzom, a zadivljujuće je bilo gledati publiku dok ga prati pjesmom i kako znaju riječi svih njegovih pjesama, dirljivim glasom prebire po sjećanjima Pišće. Toliko plemenit i skroman, a duhovit čovjek. Odazvao bi se svakom našem pozivu. Na pitanje koliko će nas koštati njegov nastup rekao bi: “A Marine, vi tribate mene, a ja vas. Judi smo, dogovorit ćemo se. Važno da soba bude velika, kondot isto kao i posteja, i da se ima nešto za paričat. Možda kakav janjac!

- Srećom pa je njegov sin nastavio pjevati u našoj klapi, ubacuje se novom pošalicom Mitre pogledavajući na Stipu.

- Ma da, ima malo sličnosti među nama pa su neki gledatelji nakon jednog koncerta zaključili da sam mu vanbračni sin i tako je ostalo, priča Stipe dodavši da ga klapaši zovu „Cocetov sin“. Po tome smo poznati, kaže Stipe šaleći se na svoj račun.

Probe s Delmatom

- Ma svi smo mi poznati dolje u Dalmaciji. Kad prošetamo Splitom klapa Cambi, Šufit, Iskon, Rišpet, svi nam se raduju i dobro znaju da smo mi momci iz Umaga. Baš nam pokazuju ono klapsko i kolegijalno uvažavanje. Mislim da je jedan od razloga poštovanja i taj što smo među zadnjima prešli u ove komercijalne vode pjevanja, jer donedavna smo najviše njegovali izvorni dalmatinski napjev, kazuje Mitre. I sam Ljubo Stipišić Delmata je Lungomare izuzetno cijenio zbog toga. Jednom je prilikom održao probe s njima i za samo dva sata naučili su dvije istarske skladbe u Ljubinoj obradi. Radilo se o pjesmama „Oj divojko“ i „Od Učke do mora“.

- Dva sata smo stajali kao vojnici u vrsti na probi, pa kad se jedan član malo opustio i počeo meškoljit Ljubo ga je autoritativnim tonom prekorio: “Molim vas kolega na dvije se noge stoji dok se pjeva“ Kakav autoritet i stručnjak! Kasnije, kada je promovirao svoju zbirku prikupljenih istarskih napjeva „Napjevi Istre i Hrvatskog primorja u obradama za klapsko pjevanje a capella“ mi smo mu nastupali kao gosti na promociji u Puli, priča Pišće. Kolijevka klapske pjesme je Dalmacija, ali su osobito ponosni što su bili poklisari za promociju istarskih napjeva u Dalmaciji.

Pokretači klapskog pjevanja u Istri

- Mislim da smo u istarskim gradovima potaknuli brojne pjevače na osnivanje svojih klapa pa danas imamo puno odličnih klapa u Istri, a navest ću samo Pinguentum. Ne mislim da vlada hiperprodukcija klapa i klapskog izričaja jer što je ljepše od druženja uz pjesmu i vino, dodaje Pišće. Publika se još uvijek pali na koncerte klapa i svi vole zapjevati „Ribare“, „Konobo moja“, „Croatio iz duše te ljubim“, „Vela luku“…

- Mi na šarolikom glazbenom popisu pjesama njegujemo novokomponirane klapske pjesme, sakralne, gospel, zabavne u klapskoj obradi, ali ipak najviše volimo autohtone dalmatinske klapske pjesme jer najviše dopiru u srce, zaključuje Pišće. Dodaje da za dušu publike često puta iskoče iz programa i zapjevaju „Tornero“, „Čale moj“, Ribar plete mrižu svoju“, „Moja posljednja i prva ljubavi“…i „Stipe voli disco“, opet u naletu smijeha ulijeću sa pošalicom i poručuju mi da bi sada nakon ove zabavne klapske priče malo i zapjevali.

Svi dosadašnji članovi klape

Zahvala članovima koji su prošli kroz redove klape u 30 godina: Davor Kljaks Krapljanov, pok.Igor Ćupo Sirotić, Boris Glista Tandarić, Sergio Barnaba', Daniel Bibi Bibalo, Viler Ružić, Janko Skočaj, Zoran Novak, Branko Žigante, Damir Žigante, Robert Pauro, Slađo Horvat, Elvis Pohlen, Teo Biloslavo, Danilo Blaškić, Sanjin Radović, Kristian Klarić, Marko Vižintin, Jurica Šiljeg, Robert Puškadija, Roberto Kocijančić i Tomislav Mesarić. Svi dosadašnji umjetnički voditelji: pok. Domagoj Lepoglavec, Nenesi Mišić, Marijan Šugar, Sandra Petrović i Denis Modrušan.

Povezane vijesti

• Trijumfalni slavljenički koncert 30 (+1) klape „Lungomare“ Umag
• SLAVLJENIČKI KONCERT UMAŠKE KLAPE LUNGOMARE: Tijekom tri desetljeća bili su vodeći "kulturni ambasadori" Umaga odnosno Bujštine