Mnogi ljudi danas rade više i intenzivnije nego prije. Radni dani su duži, granica između posla i privatnog života sve je tanja, a odmor se često svodi na pauze koje to zapravo nisu. Umor koji osjećamo nije izmišljen – on je stvaran i ima konkretne razloge.

Jedan od njih je stalna dostupnost. Posao ne završava izlaskom iz ureda ili radnog vremena. Poruke, mailovi i pozivi dolaze i navečer, vikendom i dok smo "slobodni". I kad ne odgovaramo, osjećaj da bismo trebali ostaje prisutan i troši energiju.

Iscrpljuje nas i radni tempo koji ne dopušta predah. Mnogi rade pod rokovima, pritiscima i očekivanjima da stalno budu brži, bolji i učinkovitiji. Često se od ljudi traži više, a daje im se manje vremena i manje sigurnosti.

Tu je i mentalni dio posla, koji je danas prisutan gotovo svugdje. Planiranje, organizacija, komunikacija i stalno rješavanje problema jednako umaraju kao i fizički rad, iako se taj umor teže primijeti.

Velik izvor iscrpljenosti je i nesigurnost – hoće li biti posla, hoće li se uvjeti promijeniti, hoće li trud biti prepoznat. Takva neizvjesnost stvara trajnu napetost koju ljudi nose sa sobom i izvan radnog mjesta.

Na sve to dolazi nedostatak pravog odmora. Slobodno vrijeme često je isprekidano obavezama, brigama i mislima o poslu. Čak i kad ne radimo, rijetko se u potpunosti isključimo.

Možda nas, na kraju, najviše iscrpljuje to što živimo u ritmu koji ne ostavlja prostor za oporavak. Ne zato što smo slabi ili lijeni, nego zato što se od nas traži sve više – često bez jasne granice gdje bi rad trebao stati.

Povezane vijesti

• Koji su to aktualni poslovi na tržištu rada?
• Ovo je jedina tema razgovora na poslu zbog koje ljudi izgledaju "nesposobni" i manje simpatični
• Kako Hrvatska koristi fleksibilne oblike rada: Muškarci traže autonomiju, žene ravnotežu