Ilustracija (Unsplash)
Badnjak je onaj dan u godini kada se sve usporava – barem u teoriji. U praksi, često je upravo suprotno: nervoza, popisi, gužve, očekivanja i onaj osjećaj da "još samo ovo moram". Kako bi večer dočekali mirniji (i normalniji), postoji nekoliko stvari koje je, ako ikako možete, pametno preskočiti.
Badnjak nije terapijska seansa ni povijesni summit. Ako postoje stare zamjerke, nerazriješene teme ili obiteljski "slon u sobi", velike su šanse da neće nestati uz bakalar i čašu vina. Ponekad je najveća mudrost – šutnja.
Ako vam na Badnjak u 16 sati padne na pamet da vam "fali još samo jedna sitnica", vrlo vjerojatno ste već zakasnili. Redovi, prazne police i nervozni pogledi neće vam popraviti raspoloženje. Badnjak nije dan za logističke pothvate.
Tradicija je važna, ali nije natjecanje. Nema nagrade za najviše slijedova niti za stol koji se ne vidi od hrane. Badnjak je večer simbolike i skromnosti, a ne generalna proba za gastronomski maraton.
Poruke, notifikacije, društvene mreže i fotografije tuđih "savršenih" stolova lako vas izvuku iz trenutka. Badnjak se ne pamti po lajkovima, nego po osjećaju – a njega nećete naći na ekranu.
Neće sve biti savršeno. Netko će kasniti, nešto će zagorjeti, netko će reći nešto nespretno. Ako cijeli dan provedete pokušavajući imati sve pod kontrolom, propustit ćete ono najvažnije – mir.
Nečiji dom je veći, stol bogatiji, atmosfera glasnija ili tiša. Sve to nema veze s vama. Badnjak nije natjecanje, nego intiman trenutak – i vrijedi samo onoliko koliko vi u njemu sudjelujete.
U svoj toj žurbi, pripremama i obavezama, lako je zaboraviti da Badnjak ima smisao samo ako ga zaista doživite. Sjednite, udahnite, pogledajte oko sebe. To je možda najvažnija "aktivnost" dana.
Na kraju, Badnjak nije dan koji treba "odraditi", nego večer koju treba dočekati. Sve ostalo može pričekati – barem do sutra.