Zabranjeno pušenje kao Neuštekani (odnosno unplugged kako se nekad govorilo), nastupili su u Istarskom narodnom kazalištu gdje su se sklonili od najavljenog nevremena koje ih je potjeralo s provobitno odabranog Malog rimskog kazališta.

Eksplozija oduševljenja

Možda je to čak i bolje, odnosno premještaj zbog kojih su glazbenici postali "Izbjeglice iz malog rimskog", kako je rekao Sejo Sexon, jer izvedba time nije izgubila ništa. Rasprodano kazalište odlično je prihvatilo sjajno raspoloženog Seju i ekipu kojima se pred kraj pridružio gudački kvartet Tektonika, a da će sve biti u redu bilo je jasno od prve pjesme pa je dobra atmosfera postajala sve bolja i tako tri sata. Ohrabrivši se da publici ponude nešto drugačije, ne samo što se tiče stila, nego i izbora pjesama, iskoračili su iz zone komfora, pomalo u mrak nesigurnosti, no zaustavili su se na čvrstom tlu. Ova turneja traje već neko vrijeme pa su izgradili samopouzadnje i to osim svirkom, i pričom i vicevima, a Sejo je za takve stvari nenadmašan. Uostalom, ovaj bend Puljani vole, a preksinoć su pokazali da ih znaju prihvatiti u bilo kojem obliku. Možda zato što Zabranjeno pušenje u akustičnoj varijanti nije izgubilo ništa na snazi. Štoviše, kao da neke pjesme, primjerice "Boško i Admira", pa čak i "Pišonja i Žuga", zvuče još energičnije. Manje poznate pjesme dobivaju nov život, a one poznatije prolaze kroz pravu renesansu i to opet zahvaljujući svojem "12. igraču", kako Sejo naziva publiku. Ako su one manje poznate pjesme dobro primljene, ispraćene aplaudiranje, možete onda samo zamisliti kakva je reakcija bila na one poznatije.

(Snimio Mladen Radić)

U jednom trenutku dolazi do kratkog spoja u komunikaciji, ili je posrijedi neki drugi problem, kada Sejo na pozornicu pozove Tektoniku, no oni se ne odazivaju, pa Sejo spremno prelazi na trojstvo hitova "Poso, kuća, birtija", "Lutka sa naslovne strane" i "Možeš imat moje tijelo" koji izazivaju pravu eksploziju oduševljenja, i to čak nije niti vrhunac koncerta. Teško je odabrati koji bi bio najbolji trenutak koncerta jer djeluje kao bend i publika imaju neki dogovor, dobro se poznaju i znaju što treba raditi. Istina da ih Sejo treba tu i tamo pogurati, ali to su iznimno rijetki trenuci. Jednom kada se atmosfera zagrije, nema hlađenja i ono što se čini da će se neće moći nadmašiti, nadmaši se. Tako svršetak službenog dijela stiže s emotivnom "Fildžan viška" i publika na kraju ustaje, aplaudira, viče… Emocije i adrenalin, uživanje i uzbuđenje preplavljuju kazalište, a bend spremno servira na bis "Yugo 45" i "Karabaja", da bi onda stiglo još jedno iznenađenje. Na bini se bendu pridružuje mala Puljanka Epsa Luna Tonković koja pjeva "O bella ciao" i u već zakuhalom (iako solidno klimatiziranom kazalištu) izaziva novi val oduševljenja i publika je opet na nogama. Kako sada zaključiti tu priču, kako malo otpustiti paru iz ovog lonca dobrih emocija. Pa, imaju dečki i cure i za to rješenje – "Kada dernek utihne". I utihnuo je, do iduće prilike.

(Snimio Mladen Radić)

Suborac, partner i guru

Sejo, kao jedan od najpoznatijih frontmena domaćeg rocka silom prilika mora sebe staviti u prvi plan iako svako malo ističe svoje kolege iz benda i publika to cijeni. Npr., pjevačica Angie Zebec dobiva prave ovacije nakon pjesme "Pismo Elvisu", a veliki, veliki aplauz dobiva i violinist Robi za svoj solo u "Uzalud", inače pjesmi Arsena Dedića. "Pismo Elvisu" Sejo je posvetio svom "suborcu, partneru i guruu", nekadašnjem članu benda, također legendarnom Elvisu J. Kurtoviću koji je jednom menadžeru rekao "Ne možeš ti mene toliko malo platiti, koliko ja mogu bijedno živjeti". Iz podužeg niza anegdota i doskočica, ajde da zapišem i da je Sejo nekadašnjeg nogometaša Dragana Piksija Stojkovića mlađoj publici opisao kao "Luku Modrića Jugoslavije".

Povezane vijesti

• Razgovor s iznimnom umjetnicom koja sutra navečer nastupa u Malom rimskom kazalištu
• Zabranjeno pušenje: Neuštekani rasprodali koncert u Puli
• Sejo Sexon: "Nema velikih i malih gradova, ima samo velikih i malih bendova"