Pulski Kaštel u subotu je bio mjesto susreta generacija koje je povezala ista glazba - ona Ede Maajke. U sklopu programa "Grga časti", pred brojnom publikom održan je koncert koji je još jednom pokazao zašto se ovaj izvođač u Puli dočekuje s tolikim entuzijazmom. Ulaz je bio besplatan, atmosfera odlična, a publika je od prvih taktova pokazala da Edov opus poznaje i pamti.

Koncert je otvorila "Saletova osveta", a potom se nastavilo s "Moćno", da bi se Kaštel sve više ispunjavao poznatim refrenima i energijom. Jer kad je Edo preuzeo mikrofon, bilo je jasno da godine ovom izvođaču nisu oduzele ništa od energije. Naprotiv, čini se da mu dobro stoje. Iskustvo, sigurnost i prepoznatljiva neposrednost spojili su se u nastup u kojem publika gotovo nije imala priliku ostati ravnodušna.

Pitanja koja ostaju

Od stihova "Mater vam jebem", uvijek zajedno otpjevanih "Prikaza" do "Ratata/Moj DJ", "Trpaj" pa sve do njemu, kako veli, omiljene - "Sve prolazi", Edove pjesme ponovno su se pokazale kao svojevrsni društveni rendgen. Nekad duhovite, nekad grube, nekad bolno precizne, ali gotovo uvijek angažirane.

(Snimila Jelena Milović)

I baš se u tim kratkim, prepoznatljivim rečenicama može iščitati ono što Edu Maajku razlikuje od mnogih drugih izvođača. "Objektivno ne postoji, subjektivno se ne broji", poručuje kroz stih, dok u drugom trenutku jednostavnom konstatacijom podsjeća: "Pametni postaju mete". Njegove pjesme ne nude uvijek ugodne odgovore, ali zato postavljaju pitanja koja ostaju visjeti u zraku i nakon što glazba utihne.

Ni ovoga puta nije izostao komentar na društvenu i političku stvarnost. Stigla je i poruka kroz stih: "Miriše fašizam u zraku", iz pjesme "No pasaran", uz dodatak da se Pula još drži. Publika je takve poruke dočekala s odobravanjem.

Koncert se održao istoga dana kada i Hod za Liku, a Edo je dao podršku Gospiću, što je također naišlo na pozitivan odjek među okupljenima. Kod izvođača koji je tijekom karijere bez puno kalkuliranja govorio ono što misli, takve poruke nisu iznenađenje.

Ali Edo Maajka u subotu nije bio samo angažiran. Bio je i duhovit, neposredan i svoj. Publiku je u nekoliko navrata nasmijao, među ostalim i komentarom o tome kako jedva čeka da u ponedjeljak počne škola jer mu, kako je rekao, pati seksualni život. I upravo su takvi trenuci dodatno približili izvođača publici koja ga očito nije došla samo slušati, nego i doživjeti.

Redali su se i "Panika", "Ona je bomba", "Svaki čovjek" i brojni drugi hitovi. A kako je koncert odmicao, postajalo je sve jasnije da publika ne prati samo pjesme - ona ih živi. Refreni su se pjevali zajedno s Edom, a poznavanje njegovog opusa bilo je gotovo jednako impresivno kao i energija na pozornici. Svemu su snažno pridonijeli i odlični plesači koji s njime nastupaju.

Upravo je možda u tome i posebnost ovog rap izvođača. Hip-hop, kako pokazuje i njegova dugogodišnja karijera, ne mora biti samo stvar mladosti, bunta i trenutka. S godinama može postati još precizniji, zreliji i društveno angažiraniji. Može govoriti o svijetu koji se mijenja, ali i o problemima koji, čini se, nikada sasvim ne prolaze.

Na pitanje nakon koncerta jesu li ovo "izdašna vremena" za angažirane stihove kakve uvijek piše, Edo je jednostavno odgovorio da su vremena - zajebana.

- Ali uvijek su i bila, rekao je, objašnjavajući kako su društvene mreže danas učinile da nam se informacije neprestano serviraju pred očima, dok se istodobno teško probijamo kroz njihovo mnoštvo. Ni inspiracije, kaže, ne može nedostajati. Problem je prije u tome što je informacija previše, a kvalitetnog sadržaja premalo.

(Snimila Jelena Milović)

Osmijesi i energija

U tom kontekstu posebno je zanimljiva njegova opaska da će posao budućnosti možda biti posao "selektora" - ljudi koji će od milijardu informacija drugima izdvojiti onih potrebnih pedeset tjedno.

Možda je upravo to jedna od vrijednosti Edine glazbe: ona već godinama radi nešto slično. Od šuma svakodnevice uzima ono što boli, ljuti, nasmijava ili upozorava i pretvara ga u stih. A subotnji Kaštel pokazao je da publika to i dalje prepoznaje.

Završnica uz "No sikiriki" bila je očekivana, ali ništa manje snažna. Generacije su zajedno pjevale pjesmu koja je odavno prerasla okvire jednog vremena i jednog izvođača. Osmijesi, glasna publika i energija s pozornice još su jednom potvrdili - Pula voli Edu Maajku. I, čini se da Edo još uvijek ima što reći. A publika još uvijek to želi čuti.

Povezane vijesti

• Nastavlja se sanacija zidina pulskog Kaštela
• Marko Kutlić večeras nastupa u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre
• Edo Maajka večeras održava besplatan koncert na pulskom Kaštelu