David Jovanović ima 17 godina i rođen je na Krku s tim da od svoje pete godine živi u Švedskoj. Ipak, svako ljeto provodi godišnji odmor u svom rodnom kraju, a ove je godine uspio ostvariti respektabilan ulov. Evo kako je to bilo:

– Taj dan smo krenuli iz luke oko podneva i tražili ribu na pozicijama za koje sam po intuiciji mislio da bi mogle biti dobre.

Riba se držala dosta duboko na 50-60 metara.

Promijenili smo poziciju dva do tri puta i cijeli dan smo brumali.

Tako smo negdje između 15:00 i 15:30 sati stigli na poziciju na kojoj sam imao stvarno dobar osjećaj i tu smo spustili štapove.

Posada je bila umorna od mora pa su svi otišli u kabinu malo leći i ispružiti se, dok sam ja ostao sam na krmi i pratio situaciju – priča nam David.

– U jednom trenutku vidio sam trag na sonaru kako se diže s 50 na 40 metara.

Odmah sam spustio štap na 40 metara i nastavio brumati.

I za pola sata se štap savio i mašinica krenula da vrišti.

U tom trenu su svi odmah ustali iz kabine i svi smo istog trena uzeli svoje zadatke.

Riba je zagrizla i na početku borbe sam ja bio na štapu, a moj tata je upravljao kormilom.

Kad je borba ušla u završnu fazu, poslije nekih sat vremena borbe di je tuna počela raditi svoje karakteristične krugove pod brodom, zamijenili smo uloge jer je to najkritičnija faza u kojoj se svašta može dogoditi.

Tata je preuzeo štap, a ja sam prešao na kormilo – nastavlja David.

Dok je tuna kružila nekih 20-30 metara ispod broda, ja sam stalno skakao s kormila na krmu kako bih rukama dodatno povlačio najlon prema gore, dok je tata namotavao rolu.

Tako smo je zajedničkim snagama podigli na nekih 5 metara dubine, pustili je da napravi još dva-tri kruga uza sami brod, a nakon toga sam prerezao predvez i riba je otplivala živa i zdrava natrag u more.

Od tolikog uzbuđenja i adrenalina, u trenutku kad sam na videu htio reći da je ovo prva tuna 2026. godine, zabunom sam rekao 2025., što se na snimci jasno i čuje.

To mi je ujedno i savršen prvi ulov tune u životu.

Cijeli ovaj ulov ne bi bio omogućen bez timskog rada svih koji su bili na brodu taj dan.

Na kraju se želim zahvaliti mom učitelju Danonu Vrliću što me naučio skoro sve što znam o Big Game Fishing ribolovu.

Također, od srca se zahvaljujem svojim roditeljima što me podržavaju u svemu ovome što želim raditi s ribolovom, što mi uvijek pomažu i što mi omogućuju da uopće mogu doći ovdje i sve ovo ostvariti.

I za kraj – rogi ribaru! – ispričao nam je David Jovanović.

Povezane vijesti

• POVRATAK NAJCJENJENIJIH I NASKUPLJIH KAPITALACA U JADRAN: "Tune su se vratile, ima ih jako puno, delaju šou!"
• Dok riba grize, ribolovcima iz barki živce dižu gliseri, jahte i skuteri
• Nije stvar u sreći: Ovo su detalji koji odlučuju hoće li ribolov biti uspješan