Josipa Lisac, jedna od najvećih legendi hrvatske glazbene scene vraća se u Pulu i to u utorak navečer, ovaj put u Malo rimsko kazalište gdje će na koncertu obilježiti 50 godina izdavanja albuma »Dnevnik jedne ljubavi«. Ovaj put bit će okružena i lijepom scenografijom zahvaljujući Ivanu Liiku koji će tu scenografiju urediti vezano uz »Dnevnik«, što će se uklopiti u prostor iznimno sceničnog Malog rimskog kazališta.

Nakon dva rasprodana koncerta u Lisinskom u Zagrebu početkom ove godine, obljetničku izvedbu antologijskog izdanja Josipa donosi i u Pulu gdje će joj se pridružiti fanovi iz Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Velike Britanije, Srbije, Nizozemske, Kanade, Ukrajine, Belgije i niza drugih zemalja.

Pulski koncert uvod je i u gusti raspored koji Josipu Lisac čeka do kraja godine. Naime, 9. rujna održat će koncert u Novigradu, 20. rujna na Mrežnici, dok u slovenskom Kočevju nastupa 20. listopada, a 3. studenog je u Skopju u Makedoniji. Uskoro će biti objavljeni dodatni datumi za jesen i zimu ove godine, uključujući i intimne ekskluzivne koncerte u Zagrebu. Pulski koncert bio je i povod našem razgovoru s velikom glazbenicom.

Sve se mijenja

»Dnevnik jedne ljubavi« izveli ste prije deset godina u pulskoj Areni obilježivši 40. godišnjicu od objavljivanja. Hoće li ovaj put izvedba biti nešto drukčija?

- Imala sam koncert prvo u Areni, a onda se obnovilo Malo rimsko kazalište koje je napravljeno u 1. stoljeću, a danas je 21. stoljeće. Čitala sam polemike, da se ljudi ne slažu kako su sjedišta napravljena, ali izgleda mi prekrasno ta amfiteatarska konstrukcija. To je spoj današnjeg vremena sa starom građevinom koja nosi svoju ljepotu, ništa se nije uništilo ni diralo, a dodano je nešto što nosi današnje vrijeme. Tako vidite kako se sve mijenja i onda smo 2013. slavili u Areni 40 godina »Dnevnika«, a sada se slavi 50 godina. Ništa, nikad, ni jedan dan, nije isto. Uvijek ima iznenađenja, svaki dan nas sve iznenađuje i ne samo sada, ne aludiram na klimu nego naprosto na to što vrijeme kao vrijeme donosi društvu i svijetu. Tako da i glazba koja je tu izuzetno važna kao jedna aura nad cijelim svijetom, ta je aura jedan specijalni i svojevrsni univerzum ljudskih emocija koji lebdi nad svime što se na planeti događa, a glazba ima svoju drugu planetu. To je moja poetska ekspresija i mislim da je jako lijepo kada se sve mijenja, a ostaje poštovanje prema onom što se napravilo, ali neminovno dolazi do promjena koje su, ako su dobre, onda su divne i dobrodošle.

Kada ste snimali taj album, koliko ste imali utjecaja na njega, jeste li mogli mijenjati ako vam se nešto nije svidjelo?

- Ne, nisam ni željela. Sve mi se sviđalo. Ali ja nisam imala neki strašan utjecaj, ja sam samo željela jednu lijepu ploču. Imala sam 21 godinu, pa 22, jer se album radio u dvije godine. Bila sam sretna, jer ipak su kraj mene bili Karlo Metikoš, Ivica Krajač, Brane Živković. Oni su stvarali, razmišljali kako napraviti pjesmu, tehnički i kreativno, a ja sam bila sretna i vesela jer ću imati divnu ploču. Bila je uvijek fantastična atmosfera, oni su se slagali i slično su razmišljali, što je najljepše, a ja sam u tome samo mogla uživati. Meni se sve sviđalo jer inače mi se sve sviđalo štogod je Karlo napravio pa i da je došao i prošao kroz neku improvizaciju na klaviru ja sam uživala, meni se to sve sviđalo. Njegova glazba je, a kasnije ću to još jače osjetiti jer ja sam pjevala njegove pjesme, puna slobode koja ti daje mogućnost da se izraziš kako želiš. I tog trenutka se stvaraju milijuni i milijuni tih trenutaka kroz ove godine. Svi su različiti, i možeš se igrati, i usmjeriti svu usmjeriti svoju muzikalnost - a ja posjedujem muzikalnost, dok je mnogi ne posjeduju ili se ne usude ići izvan formata i napraviti nešto, ali ja nisam takva, ja sam slobodno orijentirana. Mislim da je to slučaj i sa svim pjesmama koje je Karlo napravio, a prije njega i drugi glazbenici koji su mi nudili svoje najbolje pjesme. Ja imam predivne pjesme, imam prekrasnu glazbenu baštinu i u njoj se osjećam fenomenalno, slobodno i izvan toga, tako da mogu biti autentična, točno onakva kakva bih trebala biti.

Autentičnost

Je li u tome što ste rekli, tajna vašeg uspjeha na glazbenoj sceni?

- Da, ja sam se odmah dopala mnogima, a mnogima nisam, i tako to traje, i to traje i do dana današnjeg. Ali, mnogi su mi ljudi rekli da je upravo u tome i veličina, jer ako se dopadneš svima, nije dobro. Jednako kao što nije dobro ako se ne dopadneš nikome. Upravo u tome da se vrte raznorazna razmišljanja, svjetonazori, tu su tisuće i milijuni ukusa, a ja sam bila interpretatorica svega onoga što se stvorilo i mogla sam to izvoditi onako kako sam željela. To je veliki plus, to je velika sreća, upravo ta grupa ljudi koji su to razumjeli i prihvatili, voljeli, meni su davali podršku za dalje, da budem takva kakva jesam, da ih iznenadim i unesem nešto u njihov život koji je svakakav - dosadan, i u njemu ima puno navika i laži, a ja sam im donosila nešto što su oni željeli. Počeli ste s »Dnevnikom« jer ovo je njegova godina. Tu su mnogi životi iza tih pjesama, mnogi ljudi koji su neke taktove, melodijske linije, stihove vezali za svoj život, svoje vrijeme, svoje stanje, kako je tada bilo. Tu su generacije, 50 godina… To je fantastično, trebalo je to doživjeti, da postoje ljudi koji su se upoznali i zaplesali na nekoj od tih pjesama te se zaljubili. Onda dolaze druge generacije; na koncert dolaze mladi i drže ploču koju su mogli kupiti u nekom second hand shopu, ali ona im daje neku priču. To je priča o djevojci koja se zaljubila, to je zapravo priča o svima nama, o ženama i o muškarcima, priča o ljubavi koju svi tražimo, želimo, htjeli bi da je uz nas, da je imamo, da su sretni, to je ploča namijenjena svima.

Josipa Lisac (Snimio Nebojša Babić)

Rekla sam to kao da sam naslutila da će se tako nešto i dogoditi, jer imam dojam da taj »Dnevnik« više ne mari za nas, konkretno za mene kao izvođača, kao da ima svoj svijet, kao da želi reći »Pustite me na miru, ja sam samostalan, pogledajte koliko već imam godina, sretan sam, želim živjeti onako kako želim«. Na ovu, 50. obljetnicu, došla mi jedna predivna vijest iz Dubrovnika gdje je 10. lipnja bio napravljen koncert u Teatru Marina Držića koji je nosio naslov »Koncert u čast albuma ‘Dnevnik jedne ljubavi’« Zar to nije fantastično? Nema autora, nisu potrebni, pjesme su snažne, taj »Dnevnik« je snažan. Grupa divnih glazbenika i entuzijasta napravila je cjelovečernji program, bilo je skandiranja… Nisam bila prisutna, ali sam dobila sve moguće video isječke. »Dnevniku« više nije potreban nitko, sam je, samostalan i kroči kroz svoj život i ima svoj koncert. Genijalno!

Sreća

Dogodilo se, znači, da je glazba »prerasla« svog autora. Tako ponekad čujemo neku pjesmu koja nam se dopadne i ne znamo tko je autor, ali nam to uvijek nije bitno, iako vjerujem da za vaše pjesme svi znaju tko ih pjeva i tko je autor.

- Ja sam ih pjevala, ali znaju svi da ih je Karlo radio, on i još mnogi. Ja dapače to potičem i ističem da je »Dunav« napravio Krešimir Klemenčić koji mi je producirao i većinu pjesama koje je napisao 1980-ih za album »Boginja«. Ja to izvodim na koncertima, neke pjesme dođu na program, pa odu, pa opet dođu. Ja sam već duže vrijeme u jednoj kreativnoj, profesionalnoj i životnoj fazi kada si mogu dozvoliti da budem, kako bi se reklo, ne iznad pjesme, nego da se ne bojim te pjesme, nego da je okrećem i da se igram i da ju, a to je ono što ste me na početku pitali, da ju osvježavam, da se »apdejtam« svaki dan, na svakom koncertu, da se ažuriram. Što znači da se osvježavam i tu, i ja sam ta koja vam može pružiti tu pjesmu na puno, puno načina. To si mogu dozvoliti.

Obično pitam ljude kako se osjećaju prije koncerta, ali vas ću pitati kako se osjećate nakon koncerta, povučete li se sa strane, osjećat li se ispunjeno ili ispražnjeno, ali također u onom pozitivnom smislu?

- Na koncertu se daje kompletno sve. Uvijek postoji nešto s čim možda nisam zadovoljna, ja sebi dajem i ocjene jer sam si zadala jedan nivo i ako odem ispod toga onda nisam sretna, ali uvijek budem na visini zadatka, kako bi se to reklo. Taj osjećaj koji imate tijekom koncerta, gdje vlada ta primopredaja ljubavi, to je izuzetno snažno, emocionalno izuzetno teško jer mi smo svi u nekakvom posebnom stanju. Kod mene na koncertima ljudi ne žele pjevati, oni su došli slušati, iako pjesme jako dobro poznaju. Ja isto tako slušam sebe i njih kako dišu, neki i plaču, emocije su vrlo snažne. Sve je to izuzetno moćno kroz dva sata koliko traje koncert, to sve frca u zraku, to se osjeća u zraku i oko nas. Kakvo je stanje poslije? Predivno. Jest da se samo ja moram sjesti jer me bole noge, ali sam zapravo sva sretna.

Ne zanimaju me ti izrazi »puno« ili »prazno«, ja ne mogu biti prazna. Ja sam sretna, doživjela sam susret s ljudima koji su me prihvatili, koji su me razumjeli i zavoljeli sve to što sam radila i što radim. To je golema sreća, do neba, i ne samo da sam sretna, nego sam i zahvalna. Zahvalna zato što imam te sretne trenutke. Sreća su trenuci i onda to spojiš u milijun trenutaka. Zaista sam sretna i zahvalna što sam doživjela to što sam doživjela. Jer da nije tih ljudi koji su to prihvatili, razumjeli i zavoljeli, ne bi bilo ni nas autora i izvođača, ne bi bilo mene, tako da je to bitno i to bi trebali svi imati na umu.

Album od kojeg je sve počelo

Josipa Lisac jedna je od najpoznatijih hrvatskih pjevačica, glazbena diva i ikona stila poznata po svom pomalo ekscentričnom izgledu, prepoznatljivom glasu i izvrsnom glazbenom izričaju. Kako stoji na portalu biografija.com Josipa Lisac prvi je značajan nastup kao solo vokalistica odradila krajem šezdesetih godina, na ondašnjem najvećem festivalu, Opatijskom festivalu zabavne glazbe. Ubrzo je Josipa Lisac počela dobivati i uloge u kazališnim operama za koje je Karlo Metikoš skladao glazbu. Glumila je jednu od glavnih uloga u rock-operi »Gubec Beg«, praizvedenoj 1975. godine.

Tijekom svoje dugogodišnje karijere otpjevala mnoštvo hitova koji su popularni i danas: »O jednoj mladosti«, »Ave Marija«, »Magla«, »Danas sam luda«, »Gdje Dunav ljubi nebo«....

Nakon smrti Karla Metikoša, Josipa je na njegovu godišnjicu smrti 1992. prvi put održala koncert Metikošu u čast. Nakon toga, nastavila je ovu tradiciju svake godine. Godine 1994. objavila je live album »Koncert u čast Karla Metikoša« koji je nagrađen Porinom za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Na 20. godišnjicu Karlove smrti objavila je Karlove memoare, notne zapise njegovih skladbi i dvostruki CD, sve obuhvaćeno u box izdanju nazvanom »Priča«.

U svojoj glazbenoj karijeri Josipa je dobila niz nagrada i priznanja za svoj umjetnički rad. Višestruka je dobitnica Porina za vokal i pjevačicu godine, a 1996. godine dobila je odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

»Dnevnik jedne ljubavi« prvi je album Josipe Lisac, a objavljen je 1973. godine. Autori glazbe i teksta su Karlo Metikoš i Ivica Krajač koji su ugradili u album posvetu Josipi Lisac u obliku akrostiha sastavljenog od prvih slova teksta svake pjesme i završnog slova teksta albuma. »Dnevnik jedne ljubavi« smatra se jednim od najboljih albuma hrvatskog pop rocka, ali i šire, a na ovom konceptualnom albumu se nalazi 10 pjesama i to »O jednoj mladosti«, »Srela sam se s njim«, »Sreća«, »Po prvi put«, »Plačem«, »Jedna kratka vijest«, »Ležaj od suza«, »Ne prepoznajem ga«, »Vjerujem ti sve« i »Kao stranac«.

Ulaz od 20 sati

Ulaz na koncert bit će otvoren od 20 sati, kako bi se izbjegla nepotrebna gužva jer organizatori očekuju da će koncert biti rasprodan, a počet će točno u 21.30 sati. Ulaz će biti u Herkulovom prolazu, iznad Kina Valli, odakle će se moći ući na tribine i u parter. Koncert organizira Incognito Agency.

Parking je strogo zabranjen kraj same lokacije, tako da se posjetiteljima preporučuje da parkiraju svoja vozila na području društvenog centra Karlo Rojca, Mandrača, Croatia Osiguranja, Karoline i ostalih mogućih lokacija u gradu.

Povezane vijesti

• Event industrija od hrvatske Vlade i Stožera traži hitan plan otvaranja: Na izdisaju smo - zabranjen nam je rad već godinu dana, A VLADA NAM NIJE DALA NI KUNU
• Korak prema povratku u normalu: USKORO PONOVNO NA VELIKE KONCERTE?
• POGLEDAJTE FOTOGALERIJU / Jedinstvena Josipa Lisac povela brojnu pulsku publiku na glazbeno putovanje antologijskim albumom "Dnevnik jedne ljubavi"