Istarska vina: KALDIRSKI PJENUŠAC

Enoteka Emila Perdeca

Ponekad se zapitam jesu li i koliko društvene mreže korisne za svijet vina. Smatram da su donijele mnogo dobroga, jer se danas o vinu priča i piše više nego li ikad prije. Sredinom devedesetih godina, kad je počinjao moj sommelierski razvoj, bilo je jako malo pisanih medija kod nas koji su na kvalitetan način pratili vinsku scenu. Kvalitetne literature na hrvatskom jeziku nije bilo, internet je bio u povojima pa nije bilo moguće pitati Google, a jedina relevantna vinska revija bio je Svijet u čaši, koju je uređivao doajen vinskog novinarstva na ovim prostorima Željko Suhadolnik-Suhi.

Novi vidici

Pojavom društvenih mreža otvorili su se neki novi vidici, informacije kolaju izuzetno brzo, one točne kao i one malo manje točne. Društvene mreže su mnogo pomogle propagiranju nekih vinskih stilova koji su se kod nas teže probijali, a to su narančasta vina i pjenušci. Osobno mi je jako drago da su pjenušci dobili prostora koliko zaslužuju, naravno uz angažman pojedinih entuzijasta poput drage profesorice Marije Vukelić.

Danas u Hrvatskoj ima puno dobrih pjenušaca i mnogi vinari ih imaju u ponudi. Većina se odlučuje za jednostavniju tankovsku metodu, mada ne zaostaju ni klasični pjenušci u manjim serijama. Kontinentalna Hrvatska je prirodno stanište dobrih pjenušaca, ali ni obala ne zaostaje.

Nedavno sam imao prigodu kušati veoma zanimljiv pjenušac male kaldirske vinarije Bertoša iz berbe 2018. Ovaj rose pjenušac dobiven je od 60 posto terana i 40 posto pinota sivoga i upravo je zbog toga neobičan. Pinot sivi nije toliko česta sorta grožđa u pjenušcima, za razliku od njegove braće pinota crnoga i pinota bijeloga. Zbog toga što spada u rane sorte, prvo je brano grožđe za pinot sivi, i to jako rano - početkom kolovoza - te je kod prerade odrađena kratka maceracija. Teran je bran malo kasnije, početkom rujna, i na njemu nije rađena nikakva maceracija već je uzet samotok. Oba su vina odvojeno odležavala u inoxu do sredine studenog kada su kupažirana te stavljena u boce na odležavanje i dodan im je tiražni liker (fra. liquer de tirage). Vino je tako odležavalo u boci 24 mjeseca kada su se prve boce počele degožirati te im je dodavano malo ekspedicijskog likera (fra. liqueur d'expédition) da bi ga se postavilo kao extra brut, što mu donosi maksimalnih šest grama neprovrela šećera na litru.

Ovo je prvi pjenušac vinarije Bertoša, a trenutno je na odležavanju i vino iz berbi 2019. i 2020. Proizvodnja je ograničena te će ukupno iznositi oko 1.000 butelja, što je samo četiri posto od ukupnih 25.000 butelja koje vinarija Bertoša godišnje proizvodi.

Pretpremijera na Vinistri

Ovaj fini pjenušac je pretpremijeru imao na ovogodišnjoj Vinistri koja je održana u porečkoj uvali Peškera. Vino krasi lijepa elegantna boja lososa, kristalno je bistro i djelomično gusto. Po točenju u čašu iz nje izlazi mnogo sitnih i brzih mjehurića, kušao sam ga u elegantnoj Riedel čaši za rose šampanjce. Na prvo mirisanje dominira mi voćna nota trešnje koju prati nota jagode, a potom se javljaju i cvjetne note ljubičice i jorgovana. Na drugo mirisanje javlja se nota kvasca te krostate s višnjom i mala naznaka čokolade, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane ima jako dobru teranovu svježinu, ukusno je i krasi ga srednje tijelo. Djelomično je uravnoteženo jer mi ipak malo prevladava desna strana. Intenzivnost okusa mu je veoma dobra, a trajnost okusa je djelomično trajna.

Ovaj Bertošin pjenušac je jako dobre kakvoće, harmoničan je, lijepo se pije, a na aftertasteu javlja mi se nota višnje. U dobrim uvjetima čuvanja vino može trajati barem nekoliko godina, ali pjenušce općenito ne treba previše čuvati već trošiti. Enogastronomski ovakav tip pjenušca izvrsno paše uz široku paletu sirovih morskih plodova. Ja sam ga kušao uz riblji carpaccio od trilja te sirove dondole.

Foto