Ime vina: Škrlet

Godina berbe: 2018.

Proizvođač: Vinarija Mikša

Lokacija: Repušnica/Moslavina

Temperatura serviranja: 8-10 °C

Gastro preporuka: Frigani kalamari

Ocjena: 9,1/10

Čaša: Malvazija Riedel glass

Cijena (mpc): 50,00 kn (www.vrutak.hr)

Po prvi put se u vinskoj regiji bregovitoj Hrvatskoj osam vinara udružilo i proizvelo zajedničko vino od autohtone moslavačke sorte - škrlet. Ova praksa je u našoj široj regiji po prvi puta izvedena davne 1990. godine, kada se osam austrijskih vinara iz vinske regije Burgenland okupilo pod imenom „Pannobile“. Sličan primjer odrađen je i u berbi 2007. u hrvatskoj Istri kada se sedam tada nadolazećih mladih vinara, a danas već etabliranih majstora udružilo i napravilo etiketu „Sedam“ od malvazije istarske. U Moslavini se udružila vinska osmorka: Florijanović, Ilovčak, Jaram, Kezele, Miklaužić, Mikša, Trdenić i Voštinić-Klasnić. Na ovaj način htjeli su još jače potaknuti vinoljupce da se upoznaju s autohtonom moslavačkom sortom grožđa koja je u Hrvatskoj relativno slabo poznata. Osim u širem zagrebačkom prstenu te samoj Moslavini, relativno mali broj vinoljubaca čuo je za ovu plemenitu sortu grožđa.

Osobno sam do sada s Vama, dragi čitatelji, na ovim stranicama već tri puta dijelio moje viđenje škrleta raznih proizvođača iz raznih berbi, a i danas ću to učiniti. Dakle, ova sorta grožđa je autohtoni kultivar Moslavine i Pokuplja, a proširena je i na Vukomeričkim goricama i na području Prigorja. Škrlet se još naziva i ovnek žuti, ovnek slatki, škrlet tusti, škrtec. Prvi pisani trag o škrletu spominje se na području oko Petrinje, a nalazi se u Gospodarskom listu još davne 1856. godine. Nažalost, dugi niz godina Moslavina, kao i susjedna Plešivica, povezivane su s masovnim vinima koja su se pakirala u litre, no izgleda da se vremena polako mijenjaju. Polako se i u Hrvatskoj diže vinska kultura, kultura stola i sljubljivanje vina i hrane. Nove generacije vinoljubaca više konzumiraju vina na čaše, a manje u popularnom „gembaču“. Danas bih s Vama podijelio moje viđenje škrleta iz berbe 2018., vinarije Mikša koja se nalazi u mjestu Repušnica nedaleko Kutine. Ova vinarija vuče svoju tradiciju još iz 1936. godine, ali novija povijest počinje 1996. godine i danas vinarija Mikša obrađuje 12 hektara vinograda.

Od sortimenta je dominantan škrlet na kojega otpada pet hektara, a ostatak čine: graševina, pinot bijeli, pinot crni i frankovka. Danas bih dakle s Vama podijelio moje viđenje Mikšinog škrleta iz berbe 2018., koji je na lanjskom ocjenjivanju za Decanter dobio srebrnu medalju s 90 osvojenih bodova, što je vrijedan uspjeh. Berba je bila ručna početkom rujna u vinogradima koji su zasađeni na dominantno ilovastom tlu, a grožđe dolazi s najboljih mikrolokacija: Mramor brdo, Ilovčak i Brunkovac. Nakon prerade odrađena je kratka maceracija od par sati, a potom je vino šest mjeseci odležavalo u inox bačvama te pred puštanje na tržište još četiri mjeseca u boci. Iz ove berbe punjeno je oko 10.000 butelja škrleta. Vino krasi lijepa slamnato žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto, intenzivnost mirisa je izražena, a miris je fin i ugodan, jako dobre kakvoće. Na prvo mirisanje javlja mi se voćna nota u obliku žute jabuke, potom nota williams kruške koju prati nota svježe marelice.

Na drugo mirisanje javlja se nota zelene trave s malo svježe koprive i nota peteljke mladoga luka, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane krasi ga ugodna svježina te je ukusno i ima srednje tijelo. Vino je djelomično uravnoteženo jer ipak malo prevladava desna tvrda strana s izraženom svježinom. Intenzivnost okusa mu je djelomično izražena, a trajnost okusa u ustima je djelomično trajna. Vino je fine kakvoće, na aftertasteu mi se javlja nota jabuke "Zlatni delišes". Vino je na kraju harmonično i što je najvažnije, lijepo se pije. Ukusno je i treba ga trošiti, a ne čuvati jer ga je vinar previdio kao jednogodišnje vino, premda uz ovu svježinu može bez problema trajati još godinu dana. Enogastronomski ga preporučujem uz jela od morskih plodova, a osobno sam ga kušao uz frigane kalamare.