Na pitanje od čega se sastoji jedan njihov uobičajeni jelovnik, Samanta Jelenić kaže da on počinje sa sezonskom juhom (vrganji, lisičarke, pomidori, povrtna ili goveđa) ili maneštra. Slijedi tjestenina s domaćim jajima (fuži na žbicu, njoki, makaruni, ravioli…) koju Adriano radi ručno, a servira se s raznim umacima poput junetine, srnetine, kokoši i tartufa. Za vegetarijance imaju umak od pet vrsta sira, ali i umake od gljiva - vrganja, lisičarki, crnih trubača
Mirna obiteljska konoba Jelenić u zaselku Lušetići, prije skretanja iz Pazina za Sveti Petar u Šumi, nije previše frekventna konoba otkad je Istarski ipsilon "progutao" većinu prometa na potezu Pazin - Pula, ali unatoč tome uspijeva privući goste.
Glavni aduti su im definitivno gljive, po kojem je poznat ovaj kraj između Pazina i Žminja, ali i kvalitetne mesne delicije poput janjetine, teletine…
Konoba je otvorena 1. lipnja 2006. godine u prizemlju velebne trokatnice okružene hrastovom šumom na glavnoj cesti Pazin-Žminj. U početku je u konobi uz Adriana, profesionalnog kuhara, radio mlađi brat, a kad se on okrenuo drugom poslu, Adrianu je 2013. "uskočila" supruga Samanta rodom iz Gradinja kraj Cerovlja.
- Bilo je zamišljeno da ovo bude restoran a la carte, međutim, kasnije smo se odlučili da primamo i grupne posjete, kaže na početku Samanta.
Na pitanje od čega se sastoji jedan njihov uobičajeni jelovnik kaže nam da on počinje sa sezonskom juhom (vrganji, lisičarke, pomidori, povrtna ili goveđa) ili maneštra, zatim slijedi tjestenina s domaćim jajima (fuži na žbicu, njoki, makaruni, ravioli…) koju Adriano ručno radi a servira se s raznim umacima poput junetine, srnetine, kokoši, tartufa. Za vegetarijance imaju umak od pet vrsta sira, ali i umake od gljiva (vrganji, lisičarke, crne trubače…).
Polako shvaćamo da su osim domaćeg kvalitetnog mesa (marinirana janjetina na padelu s povrćem koja se dinsta jedan sat, pečena teletina, odojak…) ipak glavni adut ove konobe - gljive. Mijese i vlastiti kruh. Ono što ne prave sami nabavljaju od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i lokalnih proizvođača.
Najveća je gužva tijekom ljeta, kada u konobi zaposle još dvije djelatnice, ali inače rade samo Adriano i Samanta. Gosti su pomiješani, ljeti ipak prevladavaju stranci, a zimi domaći. A tada, kako bi animirali goste u konobi, na harmonici, gitari ili trubi zasviraju domaći muzikanti.
U travnju i svibnju u konobi Jelenić su česte proslave prvih pričesti i krizmi, a onda opet krene ljetna sezona s turistima. Ljeti rade od ponedjeljka do petka od 17 do 22 sata, a subotom i nedjeljom od 12 do 22 sata. A sada će, izvan sezone, početi raditi od 13 do 22 sata, ali samo subotom i nedjeljom (nije potrebna rezervacija). Konoba je otvorena i drugim danima, ali samo uz prethodnu najavu.
- Zimi jednostavno nema toliko posla da bismo mogli bito stalno otvoreni, kaže Samanta. U samoj konobi ima čak 80 sjedećih mjesta, a na vanjskim se terasama može smjestiti još pedesetak ljudi.
- Dosad smo imali goste koji su boravili u kućama za odmor na relaciji Pazin-Sveti Petar u Šumi-Žminj, ali ove godine smo pozitivno iznenađeni, jer nam dolaze gosti koji ljetuju u Novigradu, Fažani, Balama, Opatiji, Cresu… Mnogi dolaze i više puta zaredom, kaže Samanta dodajući da turisti sve češće koriste staru cestu što njima i njihovoj konobi ide na ruku. Turisti najviše vole upravo gljive, ali i šparuge. Neki su i gljivarski znalci, posebice Bavarci. Pitamo gdje nabavljaju gljive.
- Naš dobavljač je Boris Pucić iz Žminja, iskusni gljivar s dugogodišnjim iskustvom. U njega imamo puno povjerenje i to odavno, otkriva nam Samanta dodajući da su i ona i suprug "rekreativni" berači gljiva.
Nedavno su postavili i ograđeno dječje igralište, pa je ovo pravo mjesto za obitelji s malom djecom.
Pitamo Samantu koliko im pomažu ili odmažu internetske recenzije, pomažu ili odmažu?
- Kako bi rekao Alen Vitasović, "gušti su gušti", dakle, to je dosta individualno. Iz tisuću recenzija može se iščitati neka realna ocjena, ali ako je broj recenzija manji, teže je nešto zaključiti, odgovara nam Samanta dodajući da je najbolje sam se uvjeriti u kvalitetu. Prema vlastitom iskustvu, subjektivno, moramo kazati da su prilikom dolaska prije nekoliko godina hrana i usluga bili na zaista visokoj razini. I nije bilo skupo.
Zanimalo nas je i jesu li bolji domaći ili strani gosti.
- Uh, škakljivo pitanje, recimo pola-pola. Zna biti stranih gostiju koji su već godinama u Istri, pa već znaju koje okuse hrane mogu očekivati od istarske konobe, kaže Samanta, a suprug Adriano pridodaje "bitno je da je dobra roba, onda sve ide kako treba".
U jednom su trenutku određeni gosti pitali kako to da su makaruni iste veličine, misleći da se radi o industrijskoj tjestenini. Međutim, razlog tome je praksa. Kada se makaruni godinama i svakodnevno rade, kuhar je već toliko vješt da izgledaju kao da ih je radio robot. A da bi svoje goste upoznali sa svojim umijećem izrade tjestenine snimili su i video.
Ove će se godine Jelenići uključiti u kampanju Turističke zajednice središnje Istre "Jesen na pijatu", a u proljeće u "Šetimanu fritaje središnje Istre".