Predodređen da se zabije u prvu planinu na svojoj ruti, film "Airplane!", u nas preveden kao "Ima li pilota u avionu?", u režiji trija Jim Abrahams, David Zucker i Jerry Zucker, postao je jedan od klasika holivudske komedije. Radilo se o parodiji tada popularnih filmova katastrofe, žanra koji je početkom 1980-ih dosezao svoj vrhunac i počeo gledati prema svom kraju

Krajem idućeg mjeseca bit će 40 godina da je jedna od najboljih filmskih komedija svih vremena puštena u distribuciju. Doći će tiho, s lošom reakcijom publike na probnom prikazivanju, i bez prevelikih očekivanja producenata da će im se uloženih 3,5 milijuna dolara vratiti na blagajnama kina. To se, međutim dogodilo već nakon nekoliko dana, a film je objeručke prihvatila i kritika. Predodređen da se zabije u prvu planinu na svojoj ruti, film "Airplane!", u nas preveden kao "Ima li pilota u avionu?", u režiji trija Jim Abrahams, David Zucker i Jerry Zucker, postao je jedan od klasika holivudske komedije. Radilo se o parodiji tada popularnih filmova katastrofe, žanra koji je baš tada dosezao svoj vrhunac i počeo gledati prema svom kraju.

Zaštitno lice Leslie Nielsen

Inspiriran filmovima kao što je "Aerodrom", "Ima li pilota u avionu?" nije išao samo za tim da parodira, odnosno izokreće pojedine scene i klišeje žanra, već je hraneći se tuđim mesom uspio stvoriti nešto svoje i originalno.

"Ima li pilota u avionu?", koji je u kina pušten 27. lipnja 1980., nije bio prvi film koji je parodirao tada popularni žanr katastrofe, prije toga snimljen je "Veliki autobus" koji nije postigao veliki uspjeh. Žanr katastrofe nije pokazivao znakove zamora, pa se 1979. pokušalo to iskoristiti za seriju "Supervlak" koja se pokazala jednim od najvećih i najskupljih promašaja u televizijskoj povijesti. Uskoro se i cijeli žanr ispuhao da bi svoj povratak na velika vrata doživio u devedesetima - filmovima poput "Dan nezavisnosti" i "Titanic".

Ipak, sedamdesete su bile desetljeće filmova katastrofe, od "Aerodroma", "Posejdonove avanture", "Zemljotresa" i "Paklenog tornja", do nekih manje poznatih, no vrhunskih ostvarenja poput "Cassandrinog prijelaza", kao da se čovjek nalazio u životnom okruženju u kojem nema toga što ga ne može ubiti. Požari, poplave, meteori, pčele, vulkani, oceani, lavine, sve što postoji u prirodi namjerilo se na junake filmova koji bi na kraju priče morali preispitati svoje živote, poput lekcije vatrogasca nadobudnom arhitektu na kraju "Paklenog tornja". Prije no što bi trijumfiralo ljudsko jedinstvo, uvijek se netko morao naći koji bi iz cijele situaciju pokušao izvući korist, što bi na kraju skupo platio.

Dovoljno je pogledati popis glumaca u nekom od filmova da bi se shvatilo koliko je taj žanr bio jak. Svaki takav film predvodio je u pravilu zvjezdani glumački ansambl. Steve McQueen, Paul Newman, Jack Lemmon, James Stewart, Charlton Heston, Richard Chamberlain, George Kennedy, Alain Delon, Michael Caine, Burt Lancaster... praktički nije bilo jakog glumačkog imena koje se nije pojavilo u podjeli nekog od filmova katastrofe.

Puno specijalnih efekata, malo romantike i epiloga s moralkom u izvedbi poznatih glumaca u filmovima katastrofe bili su u pravilu recept za uspjeh, iako ne uvijek.

Sve te elemente i klišeje uzeli su autori "Ima li pilota u avionu?" i pojačali ih do maksimuma, pretjeravši do te granice da su stvorili novi stil, koji će zahvaljujući ovom filmu dobiti i svoje zaštitno lice u vidu Leslieja Nielsena. Taj kanadski glumac na zalasku karijere ovim će se filmom etablirati kao jedan od najboljih komičara svih vremena. Što je na prvi pogled malo čudno jer je Nielsen do tada uvijek glumio u ozbiljnim filmovima poput "Zabranjenog planeta" iz 1956., SF drame bazirane na Shakespearovoj "Oluji". No, upravo će ta verziranost u dramskim ulogama biti onaj pravi sastojak zbog kojeg će Nielsen briljirati kao doktor Rumack u "Ima li pilota u avionu?"

Dok se glumcima često prigovara nedostatak emocija u scenama u kojima bi te emocije trebalo pokazati, Nielsen je ovim filmom ušao u legendu baš zato što je na sve podražaje reagirao jednako bezizražajno. No, ta bezizražajnost često je govorila puno više od isforsirane patetike i na silu iscijeđenih emocija koje su bile toliko upadljivo lažne. Nielsen je pak bio nekako preuvjerljiv.

Kameno lice i boja glasa

U "Ima li pilota u avionu?" ima i drugih glumaca koji su se prije toga proslavili po dramskim ulogama. Primjerice, Robert Stack ovdašnjoj je publici najpoznatiji po glavnoj ulozi u seriji "Nesalomljivi", Peter Graves ostao je upamćen kao glavni lik u seriji "Nemoguća misija", dok je Lloyd Bridges glumio u klasiku "Točno u podne". Svi su oni glumili i u nekima od filmova katastrofe pa je tako Nielsen nastupio u "Posejdonovoj avanturi" o havariji putničkog broda. Svima njima, ali najviše Nielsenu je "Ima li pilota u avionu?" bila nova odskočna daska i prilika da oživi svoju karijeru na jedan nov način, koristeći svoje kameno lice što će kasnije pokazati u kultnoj seriji "Policijski odred" i filmskom serijalu "Goli pištolj".

Nielsen je imao sreću što je dobio scenarij u kojem su neke rečenice koje na papiru nemaju smisla, dok ih on ne izgovori, a najlegendarnija među njima - "Ozbiljan sam. I ne zovite me Shirley", traži poznavanje engleskog jezika jer je praktički neprevodiva. Svejedno, Nielsenova reakcija, njegovo ukočeno lice i boja glasa izazvat će smijeh i kod onih kojima ništa nije jasno.

Ta česta neprevodivost nije postojala samo u replikama. Koliko god puta da gledamo ovaj film, uvijek, ali uvijek, primijetimo neki štos koji nam je u prethodnim gledanjima promaknuo ili smo ga vidjeli, ali ga baš i nismo razumjeli. Stalno se nešto događa, pa ako nema ničega u prvom planu, nešto sto posto mora biti u pozadini. Zašto u klinici Mayo drže toliko puno tegli s majonezom? A, da, sad nam je jasno, nakon 40 godina. Bolje ikad nego nikad.

Kod video igara se, pored grafike, zvuka i sl., obično ocjenjuje i igrivost, koliko pojedina igra nudi mogućnosti da je se opet prijeđe i otkrije nešto što je prije igraču promaklo (ili da pak jednakim guštom opet uživa u istom, što nije lako postići). Ako bi kod filma tu "igrivost" prebacili u gledljivost, "Ima li pilota u avionu?" zaslužuje najvišu ocjenu ili neki jedinstveni, počasni Oscar, kada bi takav postojao. Nema teorije da se u ovom filmu sve pohvata u samo jednom gledanju.

Scene koje parodiraju filmske hitove

Ne samo da film obiluje štosovima, ima tu i fora koje u eri političke korektnosti i straha da se nekog ne povrijedi, teško da bi prošle danas, a ona "jive spika" iz filma je tek najblaži primjer. "Ima li pilota u avionu?" nije ismijavao samo jedan filmski žanr, u njemu se nalaze scene koje parodiraju filmske hitove kao što su "Groznica subotnje večeri" ili "Odavde do vječnosti". No, nije se zadržao samo na tome. Film je ismijavao i tadašnju Ameriku, a neke od njegovih otrovnih strelica mogle bi se odapeti i danas i jako zaboljeti, što se vidi i po komentarima na YouTubeu.

Neke scene na prvi pogled djeluju krajnje idiotski, a neke prizemno i kao da su rađene bez ikakve logike. No, logika postoji. Jedan od redatelja koji će se oduševiti ovim filmom kada ga prvi put bude gledao, bit će i Peter Farrelly, poznat po komedijama "Glup i gluplji" i "Ja, ja i Irena", no njegov prepoznatljivi zahodski humor tek je daleki plač nasuprot inteligentne komike "Ima li pilota u avionu?" koja traži od gledatelja da ponekad malo pokrene moždane vijuge prije nego ih pusti na pašu. Istine radi, moramo spomenuti da se Farrelly pretprošle godine iskupio sjajnom "Zelenom knjigom" koja je osvojila Oscara za najbolji film.

Zucker, Abrahams i Zucker nastavit će snimati filmove po sličnoj špranci koji će ponekad biti jednako kvalitetni i zabavni, poput spomenutog "Golog pištolja" ili genijalnog "Top secret!", a ponekad baš i neće i to u pravilu kada ne budu radili zajedno. Ipak, čak i kada im ne bude išlo, u filmovima koje budu radili vidjet će se njihov prepoznatljivi autorski pečat koji će neki pokušati bezuspješno kopirati. Ovaj filmski trio, poznat po kratici ZAZ, pokazao je koliko je važno biti unikatan, poseban, što i nije uvijek recept za uspjeh. Najbolji primjer za to je odlična serija "Policijski odred" koja je ukinuta jer je bila "previše pametna". Dobro, nisu bile baš te riječi koje su dovele od toga da se njena slavina zavrne već nakon šest epizoda, nego se radilo o tome da se u njoj previše toga zbivalo da bi prosječan gledatelj mogao pohvatati.

"Ima li pilota u avionu" Američki filmski institut stavio je na deseto mjesto liste najboljih filmskih komedija 20. stoljeća, a duhovite, premda ne uvijek jednostavno razumljive replike iz filma fanovi pamte i citiraju i danas. Trebalo je malo hrabrosti i pokoje zrno pameti da se izrodi ovakav film koji u nekim segmentima jest dijete jednog vremena, no s druge strane njegova originalnost još uvijek, četiri desetljeća kasnije, nije nadmašena.

Povezane vijesti

• P. S. PULA: Otvaraju "Gospodin Holmes" i "Rock kraljica"
• Festivalski uspjesi filma "Kokoška"
• Stallone rasprodaje uspomene iz filmova